Zovi auuuuut, pa bila je vani - zaorio se urlik teniskim balonom u čakovečkoj Športskoj ulici, gdje su na sve strane sijevale "bombe" s osnovne linije. Kritiku je, pak, sama sebi sa smiješkom uputila trenutačno najbolja hrvatska tenisačica, Antonia Ružić (22), koja i u prijateljskom nadmetanju na treningu ide maksimalno na svaku lopticu i u svom, napadačkom stilu ekspresno traži završetak razmjene i osvajanje poena. Sve se to odvija pod budnim okom majke Anite, koja iz prvog reda uživa u igri svoje kćerke, dok situaciju pomno promatra i Tomislav Hublin, njen trener, čiji je pogled dovoljan da igračica iz Orehovice shvati u čemu je pogriješila.
- Borbenost sam oduvijek imala u sebi jer ne volim gubiti. Ne samo u tenisu, nego i ovako, čak i doma kada igramo Jamb doma ha, ha - otkriva nam talentirana Međimurka dok sjedimo u kafiću iza balona nakon treninga, a iako na mečevima ima neizostavan "game-face" do zadnjeg poena jer nikad ne odustaje, Tonka je izvan terena oličenje vedrine i pozitive.
S obzirom na to da je u ovoj godini bila sedam mjeseci na teniskim putovanjima, šanse da ju uhvatimo doma su - kako sama kaže - "male, ali ne i nemoguće". Nižući trijumfe u svim krajevima svijeta, osvojeni bodovi su Antoniju ovoga tjedna smjestili na 70. poziciju WTA ljestvice, dva mjesta iznad Donne Vekić, čime trenutačno drži titulu "prvog hrvatskog reketa" u ženskoj konkurenciji.
- To je samo pokazatelj dosadašnjeg rada, ali to ne umanjuje druge hrvatske tenisačice. Svaka ima svoj put, sada se možda dogodilo da sam ja prva. Normalno da sam ponosna, svima bi nam bilo drago da imamo što više tenisačica među najboljima na svijetu - skromno će Antonia.
Šest kontinenata
Nakon kratke avanture u gimnastici u djetinjstvu, ali i karateu - u kojemu je dvaput bila i državna prvakinja za učenice do 32 kilograma - u životni poziv se zaljubila preko malih ekrana.
- Na televiziji sam kao mala pratila tenis, skijanje, atletiku i plivanje. Najviše pamtim Wimbledone s televizije, tako sam zavoljela sve to.
Iako će sada u komadu provesti mjesec i pol dana kod kuće, uskoro ju čekaju turniri u Francuskoj, a sve je bliže i Australija na početku iduće godine. Život tenisača je, pritom, itekako specifičan. Hoteli, zrakoplovi, vremenske zone. Konstantno.
- Zabavno je prvih tjedan dana ili dva, ali onda više i nije… U koliko sam država bila? Čekajte, imam aplikaciju! Evo ga, 39 država i šest kontinenata zasad. Nisam bila jedino na Antarktici, ali tamo ne idem ha, ha.
Smije se Tonka, ali smije se i mama Anita, koja sjedi pored nje dok razgovaramo, pa razgovor s tenisačicom prekidamo kratkom digresijom - kako majka podnosi život tenisačice?
- Dok imamo mobitele i WhatsApp, kao da je doma!
A obitelj je, uz majku i oca Alena, inzistirala i na školi. Antonia je osnovnu školu pohađala u svojoj Orehovici, nakon čega je završila gimnaziju u Čakovcu, a trenutačno je i redovna studentica na drugoj godini menadžmenta i turizma na veleučilištu. Trener, kojega ona zove "Tomica", naglašava da je to bila jedna od presudnih odluka za njenu karijeru.
- Moram naglasiti da Antonia sve odrađuje maksimalno, nikada se nije dogodilo da nazove i kaže: "Ne bih danas". Ne samo na terenu, nego i u privatnom životu dobro balansira sve. Odluka oko toga da ide u srednju školu je bila odlična jer je zadržala svoju pripadnost generaciji i prijateljima, koji su uvijek tu bili za nju, tako da je to bio pravi balans.
Rješavanje križaljki
Još od malih nogu na treninge bi odlazila u šest sati ujutro, nakon čega bi u školskoj klupi bila od osam, a sama naglašava koliko su joj bitni i ostali podražaji izvan tenisa.
- Mislim da je potrebno imati nekakvu obavezu, da nije sve samo trening, trening, trening. Tko je znao da ću s 14 ili 15 godina biti među prvih sto tenisačica na svijetu? Van terena morate znati što vam paše, kako se možete isključiti od tenisa, kako se vratiti nakon par bolnih poraza… Važno je imati čist um. Kako se ja isključujem? Spavam ha, ha, ha. I rješavam križaljke.
"Isključivanje" i mir, pak, najlakše pronalazi u rodnom kraju, stoga nas ne iznenađuje što je radila u rujnu poslije US Opena, nakon što je odradila premijeru na Grand Slam turniru.
- Kada sam doma, igram se s Abbyjem, našom pudlicom, imamo i mačke, a treba obići i bake, djedove…Kada sam doma, onda imam mir i to volim, tu sam opuštena. Moji imaju vinograd i kada sam došla iz Amerike je bila berba, tako da sam uživala i u tome. Da, poslije US Opena sam došla na berbu.
Iako smo odgovor čak i pretpostavili, upitali smo ju što joj najviše nedostaje kada je na turnirima u inozemstvu?
- Mamina kuhinja, naravno. Najviše mi nedostaje domaća juha s rezancima.
Obitelj će ju, ipak, uskoro moći gledati iz prvih redova jer će hrvatska reprezentacija od 14. do 16. studenog u Varaždinu zaigrati na Billie Jean King Cupu, a našu nacionalnu vrstu će predvoditi Antonia kao prvi reket.
- Drago mi je da se igra ovdje, dolazi puno mojih jer me ne mogu često gledati u zadnje vrijeme. Igra se na 15 minuta od našeg doma i jedva čekam da se ponovno okupimo. Imamo jako dobru atmosferu u reprezentaciji zadnjih godina.
Zaljubljena u skijanje
Dok je sa 16 ili 17 godina prelomila da će se profesionalno baviti tenisom, tih joj je dana uručena i nagrada "Dražen Petrović", koja se dodjeljuje najvećoj nadi hrvatskog sporta. No, ulogu u njenom razvoju imao je i Marin Čilić jer je Antonia bila jedna od dobitnica stipendije u njegovoj Zakladi, a iste je godine nagradu zaslužila još jedna naša velika, sportska uzdanica...
- Među dobitnicima smo bile Zrinka Ljutić i ja. Tako smo se upoznale, u dobrim smo odnosima i svaka joj čast. Vikendom se zna, u subotu ili nedjelju sam ispred televizije i gleda se skijanje. Što se tiče Marina, napravio je veliku karijeru, osvojio je Grand Slam u najjačoj eri, a to što on i njegova supruga rade je odlično. Viđamo se i po turnirima, uvijek ima samo dobro za reći.
Dok Tonka priča o skijanju, nakratko ju prekida mama i govori: "Da nije bila tenisačica, možda bi bila skijašica". Tonku je to nasmijalo, ali u skijanje je zaljubljena.
- Voljela sam jako skijati, ali sada mi baš ne daju da se ne ozlijedim. Nedostaje mi skijanje, međutim, moram se čuvati.
Na turnirima, s druge strane, čuva i sitne rituale prije mečeva, koje nam je objasnila na primjeru doručka.
- Na meču gazim linije kao dio nekakvog rituala, a na turnirima obično uvijek jedem isti doručak. Ono što pojedem prvi dan, jedem to isto dok ne izgubim. Ako prvi dan uz doručak popijem sok od naranče, onda drugi dan ne može biti sok od jabuke ha, ha.
Iako nije, recimo, sklona ritualima poput Rafe Nadala, koji je pedantno slagao bočice pored klupe uoči meča, jedan od članova "velike trojke" tenisa ju posebno inspirira.
- U ženskom tenisu, Sabalenka je trenutačno broj jedan, a gaji sličan stil igre poput mene. Ima osobnost, karakter. Kada ste na Touru, onda možda ne gledate druge kao uzore, nego želite doći do njihove razine. Đoković mi je, recimo, "wow". On je uvijek bio svoj, još uvijek i igra, tako da mu svaka čast.
Ulazak u "top" 50
Njen stil je napadačka igra i efikasan tenis, što je, svakako, prednost jer tako na mečevima ovisi sama o sebi, objašnjava nam trener.
- To je bila jedna od bitnijih odluka s 14 ili 15 godina, gdje smo trebali definirati njen stil igre. Složili smo se da idemo u tom smjeru, ali pokazalo se da zna igrati odličan i agresivan tenis, te da njena igra ovisi najviše o njoj samoj, što je veliki plus.
Dok se polako spušta zastor nad njenom najboljom godinom u karijeri, što Antonia želi u 2026.?
- Realan cilj je ulazak među prvih 50 tenisačica na svijetu, ali ne želim si stavljati prevelik pritisak jer ću braniti puno bodova iduće godine. Opet želim uživati u svemu, u svim putovanjima i mečevima jer nitko mene ne sili na to, to stvarno volim. Svaki tenisač ili tenisačica su barem par puta rekli da više neće igrati tenis, ali nešto nas vuče nazad. To je dio nas. I Wimbledon je, naravno, san. Igrala sam dvaput u kvalifikacijama, ali to je druga priča. Teško se to može mjeriti s glavnim turnirom jer se igra u drugom klubu, gdje ima 20 terena. Bilo bi lijepo zaigrati u All-England Clubu i nadam se da će to biti ostvareno iduće godine - zaključila je Antonia Ružić s osmijehom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....