Tunis u ovo doba godine nerijetko je privlačna destinacija za turiste iz Hrvatske, što zbog pristupačne cijene, što zbog povoljne mediteranske klime (ugodnih 20-ak Celzijevih stupnjeva ovih dana), ali Dino Prižmić protekla tri tjedna nije boravio u Tunisu niti radi odmora, niti radi sunca i ugođaja. No, svejedno će mu, kako se god nastavila i u kojem god smjeru krenula dalje karijera mladog splitskog tenisača, ova tri tjedna boravka u Monastiru svakako ostati u posebnom sjećanju.
Jer u tom je razdoblju, točnije od 30. studenog do 18. prosinca, igrao zaredom tri tjedna, odnosno tri turnira i na sva tri osvojio pobjednički trofej.
- Baš sam se bio dobro spremio za te turnire, zajedno s cijelim timom koji radi uz i oko mene, i jako sam zadovoljan kako je sve prošlo. Iskreno, dosta sam i očekivao do sebe da ću napraviti tamo jer osjećao sam da sam u dobroj fomi i sada se nadam tako nastaviti dalje - govori 17-godišnji tenisač po povratku u Zagreb, nakon što je od početka prosinca “stanovao” u Tunisu.
- Jako mi je drago što sam pokazao da mogu igrati dosta dobar tenis.
A to “dosta dobar tenis” u prijevodu u brojke znači 15 odigranih mečeva, 15 pobjeda, 30 odigranih setova i samo jedan (!?) izgubljeni. Osim tog jednog ispuštenog (3:6), od preostalih 29 setova u 25 mu suparnici nisu uzeli više od tri gema po setu, štoviše uglavnom ih je Prižmić dobivao sa 6:2, 6:1 ili 6:0.
- Pa, je, 15 pobjeda mi je najduži pobjednički niz do sada u životu. Ali nije da sada radim ili trebam raditi nešto veliko oko toga - skromno će, skoro uplašeno Dino, kao da se srami što je tako “gazio” protivnike.
Istina, riječ je o ITF turnirima, tzv. futuresima, iz najniže kategorije (M15 = nagradni fond 15.000 dolara), ali s druge strane, u tenisu, gdje je konkurencija nemilosrdna na bilo kojoj razini, dobiti 15 mečeva zaredom nikako nije lako ostvariti. K tome, svi su protivnici bili stariji, neki i po osam-devet godina, a u sva tri finala i puno bolje rangirani od Prižmića.
- Ne gledam toliko renking suparnika, neki su bolji, neki lošiji, ali ne mora to biti presudno - dodaje Dino, koji je u kolovozu proslavio 17. rođendan i tek ove godine istinski zakoračio iz juniorskog u seniorski tenis.
- Igrao sam, doduše, lani svoje prve profesionalne mečeve, na Istarskoj rivijeri, to mi je bio debi, i isto su bili dosta dobri mečevi, ali imao sam manje iskustva.
Sva tri ITF meča u 2021. je izgubio, ali zato je ove godine, u ožujku, upravo na tradicionalnoj Istarskoj rivijeri, toj za hrvatski tenis toliko dragocjenoj seriji teniskih turnira, upisao i premijerne pobjede. I poslije toga sve se počelo događati prilično brzo... Neposredno potom odigrao je i ATP Challenger u Zadru, gdje je svladao Denisa Istjomina, nekad 33. igrača svijeta, pa u 2. kolu bio dva poena do pobjede nad Talijanom Cobollijem (tada ATP 165.), koji je na koncu osvojio turnir.
Već je to bilo dovoljno da se vidi teniska kvaliteta s kojom raspolaže, pa ako i nije bilo rutine da bi takve mečeve mogao pobjeđivati jedan za drugim, osjetio je razinu takvih turnira i snagu takvih suparnika, što je jako pomoglo. Jer odmah je potom u Dubrovniku igrao već prvo ITF finale, da bi se malo “vratio” među juniore pa stigao do polufinala Roland Garrosa te onda osvojio srebro na EP do 18 godina. U srpnju je zaigrao i svoj prvi ATP turnir, u Umagu.
- Ta pozivnica za glavni turnir mi je puno značila, da vidim”osjetim” te igrače iz Top 100, da vidim mogu li igrati već sada na toj razini ili koliko mi nedostaje. Otuda je zapravo krenulo sve ovo kasnije što se događalo jer Umag mi je dao dosta samopouzdanja i motivacije za ostatak sezone - ističe Dino.
Debi u Umagu (suparnik je bio Zapata Miralles, ATP 82) morao je, nažalost, predati sredinom drugog seta zbog ozljede, koja je značila i malu stanku od turnira. Ali, zato je povratak na terene bio trijumfalan. U grčkom Heraklionu je, naime, koncem listopada osvojio svoj prvi ITF trofej (M15).
- Sigurno mi je malo pao kamen s leđa, jer nakon što osvojiš prvi Futures poslije toga je sve lakše igrati, opustiš se. Tih pet pobjeda tamo puno su mi značilo, jer su mi pokazale da mogu igrati s tim igračima, da nisu ništa bolji od mene i da sam već došao na tu razinu da mogu protiv dosta dobrih igrača.
Prijelaz iz juniora u seniore za mnoge zna biti stepenica na kojoj se spotaknu, Dino ju je relativno brzo, djeluje tako s ovim titulama, savladao.
- Očekivao sam čak da će mi biti teže jer dok sam još igrao juniorske turnire, a bilo je i dosta poraza, mislio sam si “kako ću onda igrati futurese i challengere?”. Ali, kad se dođe do određene razine tenisa da ne treba ni od čega strahovati, barem je tako meni bilo. Imam dosta samopuzdanja, znam da mogu dobro igrati i tako se guram.
Poslije Herakliona uslijedila je nova mala stanka radi ozljede, a onda je uslijedila spomenuta serija u Tunisu za perfektan kraj 2022. godine.
- Ocjena? Pa, dao bih si devetku!
S novom godinom pred vratima uvijek dolaze i želje za sljedećih 12 mjeseci?
- Cilj je da imam što manje ozljeda, da mogu normalno trenirati i igrati. Jer kroz ovu je godinu bilo dosta ozljeda, i rame, i ruptura mišića zadnje lože, i na aduktorima, i ruptura na donjem trbušnom zidu. Doduše, sigurno će biti nekih novih ozljeda opet, ali volio bih da ih je barem što manje i da bez smetnji mogu raditi. A za renking ne znam, stvarno, ne razmišljam previše o tome. Ni na početku ove godine nisam imao neke planove, sve ovisi o tome koliko ću i kako igrati. Nemam ni sada cilj, ali ako me ozljede poštede, mislim da mogu dosta dogurati. Općenito mi je nekakva želja što prije ući u Top 100 - naglasit će Prižmić, koji je još jedan dragulj škole tenisa s Firula.
Znana je priča kako su sada već mitski splitski tereni podarili teniske velikane Nikija Pilića, Željka Franulovića, Gorana Ivaniševića, Marija Ančića, a kamo sreće da im se i “mali” Dino, inače visok 187 centimetara, jednoga dana pridruži na toj listi.
- Bilo bi to jako lijepo. Svakako mi je želja postati odličan igrač, znam da ću se truditi 100% i budem li dobro trenirao, donosio dobre odluke i uz svoj tim, nadam se da će se to i ostvariti.