Još jedan Masters 1000 turnir za najboljeg je hrvatskog tenisača Marina Čilića završio prerano. Međugorac je ovotjedno druženje najboljih svjetskih reketa u Madridu okončao u 2. kolu porazom od trećeg igrača svijeta Alexandra Zvereva i tako zapravo nastavio dva vrlo neugodna niza. Niza zbog kojih se njegov željeni povratak u najuži svjetski vrh, među desetoricu najboljih, u ovom trenutku zapravo ne čini previše realnim.
Marin je na kraju prošle i na samom početku ove sezone napravio značajan korak naprijed. Lanjsko finale u Moskvi i naslov u Sankt Peterburgu, pa onda i dva polufinala u Adelaideu i osmina finala Australian Opena u ovoj godini, konačno su ga udaljili od onog renkinga koji nije zaslužio, tamo negdje iza 40. mjesta gdje je proveo velik dio prošle sezone. Približio se ponovno ulasku u Top 20, trenutno je 24. igrač svijeta, ali za dodatni iskorak ipak će mu trebati nešto više od ovoga što trenutno pokazuje.
Poraz od Zvereva na madridskoj zemlji bio mu je 15. u nizu protiv Top 5 igrača što je doista poražavajuća statistika. Jasno je da Marin u ovim okolnostima protiv nijednoga od petorice najboljih na svijetu nije favorit, ali od čovjeka koji je bio Grand Slam pobjednik, koji je osvojio 20 turnira i koji je i sam bio treći na ATP ljestvici ipak bi se očekivalo da ponekad "skine" nekoga iz vrha.
Posljednji trijumf protiv Top 5 suparnika Čilić je, dakle, ostvario još 2018. godine, kada mu je u četvrtfinalu Australian Opena u petom setu predao Rafael Nadal, tada prvi reket svijeta. Ušao je Marin tada i u finale u kojem ga je u pet setova nadigrao Roger Federer s kojim je i krenuo crni niz našeg tenisača. Po triput su mu nakon toga na put stali Novak Đoković, Alexander Zverev i Dominic Thiem, po dvaput Rafael Nadal i Danil Medvedjev, a jednom Stefanos Tsitsipas. Pružio je Čilić u nekim od tih dvoboja dobar otpor, ali što to vrijedi kad je ishod uvijek bio isti.
Proširimo li priču na mečeve protiv Top 10 suparnika, Marin je tu u posljednjih pet sezona na omjeru 6-23. S time da je važno naglasiti da mu je 2018. godina bila sjajna - uz već spomenuto finale Australian Opena, igrao je i četvrtfinala Roland Garrosa i US Opena, te polufinala Rima i Cincinnatija i u toj je sezoni ostvario četiri pobjede protiv igrača iz Top 10. U sljedeće četiri sezone skupio je samo dva takva trijumfa - 2020. protiv Roberta Bautiste Aguta na Australian Openu i ove godine protiv Andreja Rubljova, također na prvom Grand Slam turniru godine.
A bez pobjeda protiv suparnika iz najužeg svjetskog vrha teško je, gotovo nemoguće, probiti se do završnica najvećih turnira koje donose najbogatiji bodovni plijen. Marin tako nakon te sjajne 2018. više nijednom nije došao do četvrtfinala Grand Slam turnira, a na Masters 1000 turnirima, kojih je u kalendaru, dakako, znatno više, posljednji je put među osmoricom najboljih bio prije tri godine u Madridu. Na sljedećih 18 turnira, zaključno s ovotjednim Madridom, ispadao je u najboljem slučaju u osmini finala.
Loša je vijest i da je Čilić nakon dobrog ulaska u aktualnu sezonu i osmine finala Australian Opena opet upao u svojevrsnu rupu jer ni na jednom od sljedećih sedam turnira nije uspio spojiti dvije pobjede. Primjeri Đokovića i Nadala pokazuju da se i u tridesetim godinama može igrati fantastičan tenis, tako da ni za Marinove nade i snove o povratku u Top 10 ili barem u Top 15 nije prekasno. Ali, to neće biti ostvarivo ako ne zaustavi ove negativne trendove na najvećim turnirima i protiv suparnika iz elitnog društva.