Mi smo ostali potpuno zabundani. I nisu nam zamjerili. Iako Zagreb ove godine još nije vidio snijeg, stajati neko vrijeme u Nacionalnom teniskom centru na Velesajmu nije baš ugodno. Ne ako samo gledaš i ne krećeš se.
- Ovo je super, nema snijega, temperature nisu ispod nule pa mi svaki dan slavimo - veselo će Ana Konjuh, za koji dan 17-godišnjakinja, veliki talent hrvatskog tenisa.
- Jedino je problem zagrijati se ujutro u sedam, poslije toplog kreveta. To je teško, najgore, ali tijelo se već naviklo na hladnoću u dvorani pa o tome više i ne razmišljam.
Dok mnogi trenutačno borave u toplijim krajevima, Ani je na Velesajmu “baš super”.
- Tu mi je škola, treneri, obitelj, volim tu biti, tu sam doma. Ja se primjerice divim Donni Vekić, sada trenira na Floridi, ali ona je od malih nogu otišla u London, sada u Ameriku... Svaka čast što to može izdržati. Ali ja volim Zagreb. Ja sam se iz Dubrovnika sa 10 godina preselila tu i Zagreb je moja Florida. Da, uvjeti nisu idealni, mnogi se zgražaju gdje treniram, ali kad se navikneš, to postane dio tebe. Čak i zavoliš ovaj balon - nasmijala se.
- I to nije uopće loše, poslije ovoga ti je sve dobro. Dođeš na velike turnire i uživaš dok možeš.
Upali smo na pola treninga. Trener Kristijan Schneider, koji je s Anom već sedmu godinu, bio je nabrijan. Spreman za pobjedu.
- Letim po terenu. Danas je moj dan - neumorno je Ani kidao “živac po živac”.
- Sva sreća, ova ti je otišla u aut.
Tko je inače bolji?
- Kako kada, ali približavam mu se polako. Kad je u formi kao sada, s njegovim servisom, on dobiva. Moram priznati, on je sada bolji, ali uskoro će mi morati tražiti sparing-partnere - opet će kroz smijeh Ana.
- Nekada igram s dečkima, juniorima.
I razbija ih.
- Pa, ajmo reći - sramežljivo će.
Kad nisu juniori, onda je tu trener. I gotovo tri sata žestokog tenisa, ali tenisa u kojem oboje uživaju.
- Odlično se slažemo, nadam se da ćemo još dugo ostati u timu. Obostrano se provociramo dok igramo, zezamo, treba biti toga, inače bi mi bilo dosadno.
Još kad Maca Maradona, koja već 20 godina radi u Teniskom centru, ima svoj dan...
- Moja najjača navijačica.
Kad se meč zahukta kao ovaj koji smo mi gledali, Maca je ta koja Anu žestoko bodri. Dođu i neki drugi koje žele vidjeti kako se Ana razvija, zaplješću dobrom potezu, pohvale je... Neka sasvim domaća atmosfera. Mama i sestra mirno su čekale da Ana odradi posao, pa pravac doma na odmor. Popodne je čekala teretana.
- Iza mene je ciklus od 4 tjedna priprema, mislim da smo sve super odradili. Uz teniskog trenera Kristijana, tu je i fitnes-trener Slaven Hrvoj, koji radi i s Čilićem i Karlovićem... I dobro je da niste došli petkom.
Što se događa petkom?
- Petkom najčešće povraćam.
?
- Doslovno. Mrzim petak. Trčanje, intervali na traci, krugovi na stazi...
Sve nam je jasno.
- Najteže su mi dionice, sprint 200 metara, osam puta, dvije minute pauze između. Kakve grčeve imam nakon toga, padam na koljena. Jedva čekam da završi taj dan.
Dok ne smisle da se može i trčati u avionu, Ana će ovaj petak ostaviti u želucu sve što spremi. Jer u petak kreće put Novog Zelanda, gdje će otvoriti novu sezonu. Svoju prvu pravu seniorsku.
- Već sada mi se sviđa biti seniorka. Satnica treninga se smanjuje. Kad si mlad, puno više treniraš, kad si senior i znaš igrati tenis, samo je bitno nabijati formu.
Volja za radom, to je ono što kaže da ima više nego ikada.
- Nakon Australian Opena operirala sam lakat i četiri mjeseca nisam igrala. Zbog toga sam malo i sazrela, ali i strašno se zaželjela tenisa. Ta me želja povukla da se što prije vratim u normalnu sezonu.
Osjeća li se kao prava seniorka?
- Da. U Top 100 sam, igrala sam najbolje turnire, vidjela sam kako to sve ide, upoznajem lagano igračice, trenere, polako ulazim na WTA Tour i nadam se da ću ostati toliko dugo da svima dosadim.
Što je promijenio taj Top 100? Osim jasno financija...
- Sve je drukčije nego kad si junior. Svi su toliko ozbiljni, profesionalni, nema više zezancije sa strane, nema onog da će ti netko dati ruku jer mu se ne da. Sada se ubijaš za svaki poen.
Ima li nekih novih prijateljica?
- Upoznala sam puno novih velikih lica, ali nisu to prijateljice.
Upoznala je i djevojku zbog koje je dobila nadimak “baby Serena”. Serenu Williams.
- Menadžer nas je upoznao. Bila sam jako uzbuđena, jer ipak sam upoznala Serenu! Rekla je da joj je drago da ćemo se vidjeti na Touru. S jedne strane mi je pritisak opravdati taj nadimak, no s druge mi laska kad mi kažu da sam mala Serena, da me uspoređuju s takvom veličinom, nema nikog drugog boljeg od nje, a mislim da i neće biti. Ona i Šarapova će i sljedeće sezone biti na vrhu.
Postoji jedno veliko ime koje Ana silno želi upoznati.
- Federer - odmah se raznježila.
- Imala sam već priliku upoznati ga, ali nisam htjela.
Zašto?
- Ne želim ga upoznati i biti jedna od fanova. Voljela bih kad ga upoznam da bude dovoljno da mu pružim ruku i kažem “ja sam Ana Konjuh”, a da on zna tko sam. Želim prvo nešto napraviti na Touru pa mu onda pružiti ruku. On je legenda tenisa, mislim da još dugo neće biti nekoga poput njega. Možda nikad više i ne bude.
Što nedostaje Ani da krene u lov na najbolje na svijetu?
- Mislim da je to iskustvo. Jasno, trebam na svemu raditi, ali na ničem posebno. Psihički sam sada stabilna, uopće više ne razmišljam da sam imala operaciju, ne štedim se, konačno sam zdrava, a teniski se uvijek može bolje. Ništa nakon operacije nisam morala mijenjati u tehnici, u udarcima, a to je velika stvar. Nisam se ni za sljedeću sezonu posebno bazirala na neki dio, sve smo radili jednako jako. Možda bih izdvojila fizičku spremu, mislim da sam jako spremna. Jer kretanje je najbitnije, danas je u tenisu bitnija fizička priprema nego tehnika, jer svi znaju igrati, no pobjeđuju oni koji su bolje spremni.
Ana će Badnjak i Božić provesti u svom rodnom Dubrovniku, a u petak već sjeda u avion.
- Proslavit ću rođendan u avionu.
27. prosinca napunit će 17.
- Slavit ćemo ga u zraku, ali to je sastavni dio tenisa, navikneš se.
Nakon aklimatizacije prvi turnir čeka je od 5. siječnja.
- Nadam se da će biti bolje od prošlogodišnjeg drugog kola. A onda tjedan dana treninga pa Australija. Volim Australiju, tamo su ljudi jako ljubazni.
No jedan drugi Grand Slam voli ipak više.
- Wimbledon. Inače najviše volim igrati na travi, najviše mi paše. Iako, ni druge podloge mi ne smetaju.
Za nadolazeću godinu ima samo jednu želju.
- Da ostanem zdrava.
Dobro, i još jednu.
- Da odigram cijelu sezonu u komadu. A ako dobro igram, rezultati će sami doći. Voljela bih se penjati malim koracima da naglo ne padnem, ali ako se dogodi i neki veći korak, neću se žaliti. Sada nas u hrvatskom tenisu ima nekoliko mladih koji dobro napredujemo, Borna, Donna, ima ih još. Mislim da imamo svijetlu budućnost.