Kad ne bi bilo žalosno, bilo bi smiješno. U knjizi Dalmatinski tenis u samostalnoj Hrvatskoj, koja pledira biti svjedočanstvo za povijest dalmatinskog tenisa i njegovih silnih uspjeha, netko bi neupućen listajući uradak na gotovo 250 stranica mogao pomisliti da je u ovih dvadeset i nešto godina od stjecanja neovisnosti glavni lik bio - Hrvoje Kačer.
Nekadašnji predsjednik Teniskog kluba Split urednik je knjige, ali i njezin najvažniji protagonist s obzirom na to da fotografija na kojima se on nalazi ima - 35! Možda smo ga negdje propustili vidjeti, čak i ako nismo, opet je za šest pojavljivanja nadmašio Gorana Ivaniševića, za kojega smo mi, čini se pogrešno, vjerovali da je najveći od najvećih. I to ne samo u Dalmaciji. O nekim drugim akterima dalmatinske teniske zbilje ( Mario Ančić, Mirjana Lučić-Baroni, Silvija Talaja, Jelena Kostanić-Tošić…) od samostalnosti naovamo ne treba ni govoriti. Nitko od njih nije Kačeru do koljena.
Kad izdavač ne bi bio Teniski savez Dalmacije, netko neupućen mogao bi pomisliti da se radi o privatnom projektu (dio o TK Sveti Roko u Sutivanu osobito je zanimljiv). Stari bi Latini rekli - sapienti sat. Pametnom dosta.