Ponukan ovotjednim tekstom u Sportskim novostima, u kojem je Srećko Šuk, trener našeg trofejnog veslača Damira Martina, razgolitio dio silne problematike Hrvatskog veslačkog saveza, javio nam se i jedan teniski roditelj.
- Potpuno je isti slučaj i u našem sporu, u tenisu! Sustav Hrvatskog teniskog saveza takav je da ne proizvodi i ne pomaže razvoj igračica i igrača, već su u HTS-u ljudi koji se brinu da njima bude dobro. Kada govorimo, pak, o sportskim kriterijima, oni nemaju veze s realnošću iz razloga što u Savezu ne postoje stručni ljudi koji će donijeti razvojne programe ili planove za tenisačice i tenisače u mlađim dobnim kategorijama, odnosno koji će iznjedriti nove generacije tenisača - govori naš sugovornik, koji je ovom prilikom želio ostati anoniman iz razloga eventualne "odmazde" HTS-a na uštrb njegova djeteta.
Ima ih više
Međutim, ovdje nije riječ o samo jednom roditelju, kojega bi neki po izlizanom stereotipu mogli svrstati u "lude teniske očeve". Dapače, ova tema - a riječ je stanju, (lošem) sustavu i funkcioniranju Hrvatskog teniskog saveza, pa posredno donekle i aktivnostima Hrvatskog olimpijskog odbora - protekla je dva tjedna došla i do rasprave u saborskim klupama. Zastupnik Ante Kujundžić, član saborskog Odbora za predstavke i pritužbe građana, par je puta javno iznio problematiku rada HTS-a temeljem pisma kojeg su poslali roditelji mladih hrvatskih tenisačica i tenisača.
Potpisnici pisma su "Zabrinuti roditelji", bez imena i prezimena, za pretpostaviti je iz istog razloga kao i naš sugovornik, ali po onome što smo saznali, u sastavljanju pisma su sudjelovali roditelji više od deset tenisačica i tenisača. To je već respektabilna brojka koja ukazuje da nije riječ o samo izoliranom slučaj, odnosno da je HTS nagomilao već podosta problema, koji traju već neko vrijeme te je stanje sada došlo na zabrinjavajuću razinu.
Ono što "Zabrinuti roditelji" ističu je nepostojanje bilo kakvog stručnog tijela unutar HTS-a, kojem je posljednjih pet godina na čelu Nikolina Babić, a koja je proljetos još jednom izabrana za četverogodišnji predsjednički mandat. Jer tko je onda i na temelju čega birao nove izbornike za mlađe dobne kategorije i tko će ocijeniti njihov rad. Ranije je postojao Stručni odbor, ali i taj je, ispada tako, postojao samo formalno, a ne da služi svrsi.
Nadalje, poseban trn u oku roditelja je financiranje izbornika mlađih dobnih kategorija. Naime, već je dugogodišnja praksa da su izbornici, koje imenuje HTS, sufinancirani kroz program HOO-a s 1.330 eura mjesečne brutto plaće, ali ti izbornici u praksi nemaju nikakav izravan doticaj na svakodnevne treninge, rezultate i ostvarenja mladih tenisačica i tenisača. A tu govorimo o talentima kao što su Petra Marčinko, Mili Poljičak, Dino Prižmić, Lucija Ćirić Bagarić, Matej Dodig... Štoviše, jedina je obaveza izbornika kroz dva-tri tjedna godišnje voditi reprezentaciju na određena natjecanja. Četiri su takva izbornika (za tenisače U16 i U18, za tenisačice U16 i U18, za tenisače U12 i U14, za tenisačice U12 i U14), a na njih ode više od 60.000 eura. Djeluje previše za ono što zapravo odrade.
Jasno, nije, na koncu, to odgovornost spornih izbornika, bez obzira tko su i kako se zvali, već nakaradno postavljenog sustava i ljudi koji su to odobrili, a nemaju nužno kredibilitet i stručnost da to odobravaju. Pa se na kraju svega dobije stanje koje nema veze sa zdravim razumom.
Obiteljski proizvod
Jer sve te mlade tenisačice i tenisači, svaki "Poljičak", "Marčinko", "Prižmić", prije svega su obiteljski proizvod, roditelji su glavni financijeri trenera koji rade s njihovom djecom praktički svaki dan, vode ih na turnire kroz cijelu godinu, a kada te tenisačice i tenisači ostvare neki uspjeh - primjerice osvajanje juniorskog Wimbledona - onda nagradu "pokupe" izbornici HTS-a, iako su tog tenisača samo vidjeli možda dva-tri puta godišnje. Treneri, pravi treneri koji su svaki dan s tim mladim tenisačima, ili obitelj koja nerijetko ulaže sve što ima u karijeru sina ili kćeri, dobiju - ništa.
"Kako je moguće da odgovorni u HTS-u ne razumiju svoj matični sport, odnosno da je tenis pojedinačni sport, te da se i kad igrate za reprezentaciju zbrajaju pojedinačni rezultati, i da su izbornici u tenisu malo bitni, a da su osobni treneri igrača vrlo bitni", stoji u jednom dijelu pisma roditelja.
"Do kada će postojeća garnitura HTS-a pripisivati sebi zasluge za rezultate naše djece, bilo pojedinačno, bilo kroz reprezentaciju, kada svi znaju da su zasluge isključivo na igračima i njihovim osobnim trenerima te roditeljima, koji prođu životnu kalvariju za uspjeti u tenisu?"
HTS ima svoje rezultatske kriterije na temelju kojih tenisači mlađih dobnih kategorija ulaze u programe financijske potpore saveza, ali ta pomoć ispadne simbolična. Jer godišnji budžet roditelja nekih juniorki ili juniora u rasponu je od 80.000 do 120.000 eura, a HTS "pokrije" oko 10% tog iznosa. Ali se zna i dogoditi da neki tenisač ne uđe u program potpore zato što osoba u uredu HTS-a ne prati njegove rezultate ili je zaboravila provjeriti njegov renking...
"Zar su uspjesi naše Davis Cup reprezentacije i uspjesi talentirane generacije juniora, koji su se poklopili posljednjih godina, toliko opili sadašnju rukovodeću postavu HTS-a da su ih oni prisvojili i smatraju sebe isključivo zaslužnima za njih, kao da su bogomdani, što se vidi iz bahatosti njihovih nastupa i komunikacije?", ističu roditelji, koji su, naravno, pismo poslali i u ured HTS-a.
Inače, pritužba od strane roditelja nedavno je ipak donijela ploda. Naime, nakon što su HTS-u ukazali na ovaj problem, s HOO-ovog sufinanciranja maknuta su dvojica (od četiri) izbornika iz kategorije "Treneri mlađih dobnih kategorija". Međutim, komično je što su u HTS-u drugu dvojicu odmah prebacili u drugu kategoriji ("Kvalitetni treneri"), kako bi i dalje ostali u programu HOO-a. Pri tome, pak, ta dva izbornika, čini se, ne zadovoljavaju sve kriterije HOO-a da uopće budu u kategoriji "Kvalitetni treneri". Tu, dakle, dolazimo i do situacije kako je moguće da i HOO nije napravio svoj dio posla što se tiče provjere kandidata, odnosno zadovoljavaju li uvjete za ulazak u njihov vlastiti program financiranja.
Navodno, prema sastancima koji su neki od teniskih roditelja imali i s čelnicima HOO-a i s vodstvom HTS-a na ovu temu, obje strane prebacuju odgovornost na onu drugu, pa na kraju stanje ostane takvo, a nitko nije kriv. Osim što opet ispaštaju roditelji, mladi tenisači i njihovi treneri, oni su oštećeni u tom "procesu" jer od matičnog saveza nisu adekvatno nagrađeni za svoj rad.
- Novca nije da nema, samo što nije raspoređen na pravi način jer su sustav i kriteriji potpuno krivo postavljeni - kaže naš sugovornik.
- Novac se ne raspoređuje po kvaliteti, već za zadovoljavanje nečijih potreba, a time se uskraćuje onima koji pošteno rade i doista stvaraju rezultate s mladim igračima.
Da bi, međutim, sve bilo transparentno i funkcionalno, očito su potrebne strukturalne promjene.
- Nismo mi ni za kakvo rušenje bilo koga u HTS-u, ne borimo se za pozicije i fotelje, samo želimo da nitko nije zakinut i da sustav funkcionira na pravi način, da bude svima bolje. Svejedno je hoće li predsjednik biti Nikolina, Pero ili netko treći i tko će po političkoj liniji dizati ruke za koga, to nam je nebitno. Ali, želimo da u savezu budu stručni ljudi, da sportski dio funckionira, da se ne pogoduje nekome, već da se nagrade oni koji to zaslužuju svojim rezultatima. Na koncu, savez je taj koji ne bi trebao uskraćivati, već davati sportašima.