Domagoj Pavičić u posljednjim je satima ljetnog prijelaznog roka iz Dinama došao na posudbu u Rijeku i tako krenuo putem brojnih igrača koji su prije njega Maksimir zamijenili Kantridom i kasnije Rujevicom.
Ako ćemo se držati samo ere Mišković, iako i ranije bilo mnogo značajnih prelazaka, pogotovo iz Rijeke u Dinamu, s Mehmedom Alispahićem (s Domagojem Pavičićem sigurno neće završiti!) počeli su ti učestali međusobni transferi od kojih je, pokazalo se rezultatski i financijski, više profitirala Rijeka.
Nije teško dokučiti ni zašto budući da su to bile godine kada je Dinamova dominacija u hrvatskom nogometu bila na vrhuncu, kada je Dinamo imao široki kadar kvalitetnih pojedinaca zbog čega su mnogi ostali u čekaonici, čak i nezadovoljni svojim statusom. Spomenuti Alispahić prema Rijeci je krenuo budući da nije dobivao prostora kraj Sammira, Ademija, Brozovića, Halilovića ili Kovačića, a Rijeka i Damir Mišković odlično su iskoristili i situaciju na ljeto 2013. godine kada je iz Dinama doveo Ivana Krstanovića, Nikolu Pokrivača, Ivana Tomečaka i Andreja Kramarića. I to potpuno besplatno nakon što su se u Maksimiru, očito, zadovoljili samom činjenicom da će ih skinuti s platne liste.
Kramarićevi papiri
Zbog transfera koji je ostvario iz Rijeke najviše se pisalo o Kramariću, špekulacijama koliko je Rijeka platila za njega i hoće li Dinamo ubrati postotak od transfera prije nego je Damir Mišković rekao istinu oko njegova transfera.
- Jedina istina je da je Kramarić bio izbačen iz momčadi nakon utakmice sa Slavenom Belupom nakon čega je njegov otac nazvao Rijeku i pitao može li doći njegov sin jer u Dinamu više ne može igrati. Ja sam mu odgovorio da može, ali ako dobije čiste papire iz Dinama, jer ja ne mogu platiti odštetu. Kramarići su donijeli čiste papire i Dinamo tu nije imao nikakve postotke - istaknuo je jednom prilikom Mišković.
Upravo novac od Kramarićeva transfera omogućio je Rijeci početak gradnje momčadi koja je prošle sezone osvojila dvostruku krunu i nemoguće je ne konstatirati da Riječani nisu profitirali od igrača koje su uzimali iz Dinama. Budući da je sve redom bilo riječ o igračima koji u Dinamu nisu bili u prvom planu treba čestitati i Rijeci što je imala hrabrosti posegnuti za njima, nije uvijek pogodila, ali samo Kramarićev transfer ili Andrijaševićev doprinos dvostrukoj kruni dovoljni su za zaključiti tko je više profitirao u tim transakcijama. A veliki doprinos osvajanju Kupa i Superkupa, odnosno plasmanu u grupnu fazu Europske lige dali su Alispahić, Tomečak, Pokrivač i Krstanović, pa jedini od kojeg Riječani nisu imali velike koristi ostaje Ruben Lima.
Čekanje Leškovića
Pokušao je i Dinamo revitalizirati karijeru Ivana Borasa koji nakon sjajne sezone za Lokomotivu (31 nastup, 6 golova, 6 asistencija) u Rijeci nije bio u prvom planu, ali investicija od stotinjak tisuća eura koliko je iznosila njegova odšteta nije se isplatila Modrima za koje je, prije raskida ugovora, odigrao jednu prvenstvenu i tri kup utakmice. Nisu se u Maksimiru (za sada) usrećili ni s Markom Leškovićem za kojeg su Rijeci platili odštetu i dali Andrijaševića uz postotak od transfera. Zbog tog poteza prošle sezone su sigurno “lupali glavom o zid”, vidjet ćemo u subotu hoće li i zbog Pavičića.