TKO JE VEČERAŠNJI SUPARNIK VATRENIH? Razlika između Hrvatske i Perua je jednostavno - ogromna. Ovo je podatak koji to najbolje dočarava...

Dugih 36 godina nisu Peruanci bili na Svjetskom prvenstvu, još od Mundialita u Španjolskoj. Zato ne treba opisivati u kakvoj su nogometnoj euforiji uoči Rusije. Generacije Peruanaca sanjale su Svjetsko prvenstvo i dočekale su ga nakon gotovo puna četiri desetljeća čekanja, stoga je Peru odlična reprezentacija za sparing. Kvalitetom i imenima nisu svjetski vrh, ali drži ih velika ambicija i euforično rapsoloženje nakon plasmana na SP.

Najzanimljivija je pritom storija o tome tko ih je doveo na Svjetsko prvenstvo. Izbornik Perua je Argentinac kojeg su prije više od 30 godina proklinjali svi navijači u zemlji nekadašnjeg carstva Inka. Ricardo Gareca u jesen 1985. godine postigao je jedan od svojih pet pogodaka u dresu Argentine. Pogodak za 2:2 kojim su se Argentinici plasirali na SP u Meksiku, a Peru je ostao krakih rukava. Ili bolje reći, kod kuće pred TV-om.

REUTERS

Da apsurd bude još veći, pred TV-om je na kraju ostao i Gareca jer se nije našao u reprezentaciji Argentine za Svjetsko prvenstvo na kojem je Maradona “Božjom rukom” odveo Gauče do naslova svjetskog prvaka. Danas je Gareca najveći heroj nacije, čovjek kojem se dive svi navijači Perua jer ostvario je njihov san, vratio reprezentaciju u dane slave koje su imali tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća. Reprezentaciju je uzeo pred tri godine i do sada ima treće mjesto na Copa America i kvalifikaciju za SP. Pa kako ne bi bio heroj u zemlji gdje je nogomet bez premca broj jedan.

Pet puta se Peru kvalificirao za SP, prvi put još davne 1930. ali zlatne godine peruanskog nogometa bile su definitivno 1970-e. Na Svjetskom prvenstvu 1970. u Meksiku zabilježili su najbolji rezultat u povijesti ulaskom u četvrtfinale. Izgubili su od Brazila s Peleom, ali svijet se divio selekciji Perua. Dobili su i nagradu za fair play, proglašeni su najvećim iznenađenjem prvenstva. Sljedeća kvalifikacija za SP dogodila se u Argentini 1978., gdje su dospjeli u drugi krug, a kraj zlatne ere označen je nastupom u Španjolskoj 1982. Ispali su u prvom krugu, ali što je još važnije, od reprezentacije se oprostio jedan od najboljih, Teofilo Cubillas. Igrač kojeg je svojevremeno Pele uvrstio u najbolji 100 na svijetu, veznjak koji je zajedno s Cesarom Cuetom i Joseom Valasquezom od Argentinaca bio proglašen najboljim igračima sredine terena na svijetu 1978. Uzeli su Peruanci i Copu America 1975. godine potvrdivši da je generacija Cubillasa, Sottija, Chumpitaza... bila i ostala najbolja u povijesti. Jer, od njihova umirovljenja, pa sve do pojave Gerece nema rezultata vrijednog divljenja.

Momčad u usponu

Uspomene su lijepe, ali od prošlosti se ne živi. Peruanci su se nakon zlatne ere uspjeli vratiti na svjetsku smotru i to preko dodatnih kvalifikacija i pobjede nad Novim Zelandom. U južnoameričkoj skupini za SP iza sebe su ostavili Čile, Paragvaj i Ekvador, prošli su dalje zajedno sa Brazilom, Argentinom, Kolumbijom i Urugvajom. Ušli su u društvo južnoameričkih velikana i jasno je da su trenutno reprezentacija u usponu. Ali, kada se pogleda kadar s kojim raspolaže Gareca, jasno je da nema ekstra klase.

Od 26 igrača pozvanih za susret s Hrvatskom samo jedan igra u ligi Petice i to je napadač Carrillo iz premierligaša Watforda, a Vatreni ih imaju čak 16. Najpoznatiji igrač je napadač Farfan iz moskovskog Lokomotiva. Neusporedivo s Vatrenima, ali kada se nakon 36 godina reprezentacija prvi put kvalificira na SP, jasno je da je motiv za novi povijesni rezultat veliki pokretač Perua čak i u prijateljskim utakmicama.