TKO NAPUŠTA HAJDUK? Jednostavno - svi su na prodaju i svi žele u inozemstvo!

Trener Hajduka Damir Burić, bez obzira na posljednji nokaut od Rijeke na Poljudu, postavio je visoko razinu zahtjeva svojim igračima, ali isto tako je navijačima otvorio ambicije.

Bijeli su svojim igrama i plasmanom pri vrhu tablice razbudili nade da se mogu uključiti u borbu za naslov pa je to automatski značilo da se momčad mora ne samo zadržati na okupu, već da su neophodne popune igračkog kadra na deficitarnim pozicijama (u prvom redu napadačkim), točnije pojačanja. A kako je zimski prijelazni rok praktično na pragu i pogotovo što Hajduk ne raspolaže sredstvima za kupovinu igrača, logično je da se najprije mora plasirati na tržište jednog ili dvojicu igrača kako bi se osigurao novac za preživljavanje, pa tek onda eventualno za neku gimnastiku kupnje.

Vučevićev ‘gaf’

Tko je od prvotimaca Hajduka na izlaznim vratima? Jednostavno, svi su na prodaju i - što je važnije - svi bi željeli otići u inozemstvo. No, niti jedan igrač Hajduka se ne usuđuje glasno izraziti svoju želju, to da jedva čeka otići u inozemstvo, jer bi se izložio gnjevu žestokih navijača, koji bi čak i logičnu želju protumačili kao izdaju.

U tom slučaju uloge preuzimaju menadžeri, agenti igrača, naravno i novinari, koji zasipaju javnost tvrdnjama o zanimanju stranih klubova za prvotimce “bijelih”. Rekorder po broju zanimanja klubova, svojevremeno, bio je Niko Kranjčar, pa su za njega interes pokazali skauti, dužnosnici, direktori čak 49 klubova. Evo, gotovo je, transfer samo što se nije realizirao, to je najava koja se često čuje. I sportski direktor Hajduka Goran Vučević upao je u tu zamku prošle zime kad je proglasio za “gotovu stvar” prijelaz Tina Sušića u Inter (a tamo je iznenada sletio Marcelo Brozović).

Sušić je i dalje najvredniji eksponat Hajduka. Vredniji od Sušića mogao bi biti Lovre Kalinić, ali je s vratarima uvijek problem, teško je naći pravog investitora. Navodno je u Splitu bio izaslanik jednog engleskog premierligaša… Duže vremena se u Poljudu kočopere dvojicom svojih dječaka - Nikolom Vlašićem i Andrijom Balićem. Sigurno je da za njih ima ponuda, ali predsjednik Brbić dobro zna da se niti jedan od te dvojice ne smije prodati s nekim popustom kako je to, na primjer, urađeno s Marijom Pašalićem (navodno za dva milijuna eura, ali je u blagajne Hajduka vjerojatno ušlo manje).

Čačićevo ulagivanje

U Hajduku se itekako ljute na izbornika Antu Čačića koji za prošle dvije akcije nije uzeo u obzir Miju Caktaša. A njega bi se moglo uz pomoć trampolina reprezentacije prodati na turskom tržištu. Sad je Čačić pozvao Gorana Milovića kao kandidata za utakmicu protiv Rusije u Rostovu. Ima tumačenja kako je Milović zaslužio poziv u elitnu hrvatsku momčad, kao što je svojevremeno slično doživio i Mario Maloča (uvrstio ga je među izabranike Igor Štimac), ali ima i onih koji poziv Miloviću doživljavaju kao svojevrsni dar, pa i ulagivanje Čačića Hajduku. Kako god okrenuli, upisati se među reprezentativce, makar s odigranih pet minuta, značajna je prednost na “calciomercatu”. Na primjer, uvriježeno je mišljenje kako se Josip Radošević nikad ne bi prodao u Serie A, u Napoli, da nije bilo onog nastupa u Belgiji za hrvatsku reprezentaciju.

Zaključiti je, Hajduk će u siječnju realizirati jedan ili čak dva transfera, koja će napuniti blagajnu, ali će hoćeš-nećeš oslabiti momčad, osim u slučaju da Vučević još jednom ne nađe spasonosnu formulu kao onu kad je prošlog ljeta doveo pet, šest igrača bez kojih bi Hajduk izgledao znatno lošije.