Novo stručno vodstvo Hajduka, to jest tandem Mario Stanić i Igor Tudor ušli su na scenu uz odobravanje navijača “bijelih”, kakvog posljednjih godina nije bilo, što je jako važan faktor.
Radi se o tome da obojica, uživaju ne samo nepodijeljene simpatije armije navijača Hajduka, već i povjerenje da će napokon s “bijelima” uraditi ono nešto, u stvari bitno, dakle da se neće nastaviti tapkanje u mjestu, odnosno da će se krenuti stvarati momčad za prvaka.
'Preporuke' s tribina
I Stanić i Tudor (tu ne ulazi Ivan Kepčija, koji je faktička nepoznanica), znači dva bivša reprezentativca, prava nogometna asa, do sada su se izjašnjavala na otvoren, izravan način, onako kako je to odgovaralo Torcidi. Takva njihova stajališta o odnosima u hrvatskom nogometu nikako ne predstavljaju podilaženje “torcidašima” i svima drugima koji kritički gledaju na odnos između HNS-a i Hajduka. Jer i Stanić i Tudor su se izjašnjavali na svoj način i prije nego su pomišljali da će jednog dana zajedno predvoditi struku Hajduka.
Ta činjenica da su Stanić i Tudor po volji navijača, pogotovo one čvrste jezgre Torcide, prava su garancija stabilnosti rada. No, opet treba naglasiti, to nikako ne znači da će se stručni tandem na bilo koji način podrediti ili dodvoravati bilo kakvim “preporukama” s tribina, već će - može se zaključiti - dosljedno voditi svoju politiku, u stvari pravac kojim će momčad Hajduka napokon, istina malo po malo, rasti i stasati u rivala dostojnog Dinamu.
Ništa bez ulaganja
Slaba točka te nove kičme Hajduka mogao bi biti predsjednik Marin Brbić sa svojim nastojanjima da se što manje troši, da se što više štedi, da se ne riskira nego da se izvode oprezni potezi, bez razbacivanja glede dovođenja prinova, onako na sigurno i bez puno novca.
Predsjednik Brbić bi morao znati da Hajduk bez bitnih ulaganja u pojačanja ne može na zelenu granu, što bi trebali shvatiti i članovi Nadzornog odbora. Radi se o tome da financijska konsolidacija kluba ne znači mnogo osim zadovoljstva kako nikome nisi dužan, pa se nastavlja prodaja najboljih elemenata momčadi kako bi se održalo pozitivno poslovanje.
Tudor je, ne treba zaboraviti, svojevremeno govorio kako se “ne može naprijed bez ulaganja, bez kapitala”. On je tako nastojao naći pomirljivu soluciju kako da Hajduk ostane “dite puka”, odnosno narodni klub, klub svih njegovih navijača s mogućnošću da se na Poljud dovede jednog moćnog investitora.
- Ono što se događalo na rivi, ona demonstracija nezadovoljstva naših navijača - rekao je Tudor - to je bilo nešto najpozitivnije ne samo u odnosu na naš nogomet, nego i na razini stanja u državi.
Zato Tudor nikako ne prihvaća pokušaje sotoniziranja navijača, premda ima itekako kritično stajalište u odnosu na ispade pojedinih grupica, koje izazivaju nerede.
- Ono što se svojevremeno dogodilo, na primjer u Dugopolju, na utakmici protiv Rijeke, to kako su letjele sjedalice preko glave trenera gostiju Matjaža Keka, zaista je nedopustivo. Ali u osudama ne treba pretjerivati, već nastojati djelovati da se incidenti ne događaju. O suđenju i sucima ne želim govoriti, jer sam u dvadeset i više godina naše lige bio najkažnjavaniji trener. I to zato što ne podnosim nepošteni odnos. I kada navijači reagiraju s tribina, ne pojedine odluke sudaca, vjerujte mi, u većini slučajeva su u pravu. Tudor formalno Hajduk preuzima 2. siječnja, ali je već sada poručio da je okupljanje prvotimaca zakazano za 5. siječnja, pa će poslije četiri dana rada na Poljudu “bijeli” 9. siječnja otputovati za Tursku, tamo će se u Beleku pripremati dva tjedna tijekom kojih će odigrati četiri utakmice. Potom bi se trebala na Poljudu dogoditi generalna proba uoči nastavka prvenstva, i to 2. veljače u Varaždinu. S velikim zanimanjem iščekivat će se rezultati zimskog prijelaznog roka.