Tonči Valčić: Reprezentacija i cura su mi pomogli da pronađem sebe!

Nakon godina traženja sreće pod rukometnim suncem i skrivanja iza vlastite želje da sam utječe na karijeru koja je mogla biti kudikamo uspješnija, Tonči Valčić otvoreno govori o svojim putovima, nadanjima i svemu što se događalo posljednjih godina.

Njegov bijeg od svih, bijeg u kojem u kojem je pokušao pronaći sebe, prekinut je povratkom u reprezentaciju uoči SP u Njemačkoj. Danas Tonči to ocjenjuje - potezom koji mu je spasio karijeru. Ponovo je pronašao mir i do kraja karijere bit će zahvalan svim suigračima koji su ga iskreno prigrlili u povratku. Duh i snaga krasili su ga oduvijek, iako mnogima nije uspio reći ono što uistinu osjeća. Danas je miran i staložen, vrlo sličan Tončiju kojeg pamtimo iz vremena kada se prvi put pojavio na SP u Egiptu 1999.

- Nikada nisam želio ulaziti u brojne polemike koje su se tada vodile oko mene. Nikome nisam trebao pravdati svoju odluku jer sam želio riješiti neke stvari, prije svega sam sa sobom.

Tada su vas mnogi smatrali čudakom.

- Lutao sam i danas znam da sam izabrao krivi način i put, ali javnosti tada nisam imao što reći.

Ne volite medijsku pozornost i teško vas je natjerati pred mikrofone i objektive.

- Još uvijek sam takav i možda zbog toga snosim neke posljedice i dio krivnje, ali danas sam miran jer sam pronašao sebe - smirenim će tonom stariji Valčić.

Oni koji vas poznaju, znaju kakvi ste doista. Žalite li zbog svih velikih uspjeha u kojima niste sudjelovali a trebali ste?

- Žalim zbog zatvaranja i odvajanja od cjeline, od ekipe kojoj sam pripadao. Još uvijek hvatam korak i sve ono što sam izgubio i propustio. Najviše žalim zbog ekipe, strategije koja se stvarala oko nas i svih zamisli koje su oni i ostvarili.

I onda ste odlučili osjetiti ono što vam je svih godine nedostajalo. Vratili ste se u okrilje rukometne reprezentacije.

- Taj osjećaj je najbolje što mi se moglo dogoditi. Podrška koju su mi dali suigrači svojim prihvaćanjem i vjerom u moje mogućnosti je velika stvar i neizmjerno sam im zahvalan na tome.

Kako ocjenjujete svoj igrački povratak 2007. na SP u Njemačkoj?

- Ne mogu se ničim pohvaliti. Mislim na igru koju sam prikazao. Očito je sve snažno djelovalo na mene. S jedne strane je bilo sve pozitivno zbog povratka, a s druge borba u meni bila je veća od nastojanja da se odužim na terenu. Igrao sam katastrofalno - iskreno će Valčić, kojeg je čekala doping kontrola u hotelu na Boriku.

Za emotivnu stabilnost bez koje nema ni sportskih rezultata pobrinula se obitelj koju je uvijek imao uz sebe, a još više jedna Zagrepčanka.

- S njom sam pronašao ono najvažnije i najzaslužnija je za stabilnost koju danas imam. Ona je i prvi razlog mog povratka u Hrvatsku.

Konačno ćete dolaskom u Zagreb zaigrati s mlađim bratom, pa će i obitelj ponovo biti na okupu.

- Radujem se tome kao i svi moji doma. Brat Josip, sestra Davorka i moji roditelji. Da, igrat ćemo zajedno u istom klubu, nakon dugo vremena bit ćemo blizu i nadam se da ću mu pomoći da postane bolji igrač od mene. Već sada je na dobrom putu.