Posljednja Dinamova europska proljetna utakmica odigrana je 18. ožujka 1970. godine u Gelsenkirchenu. Bio je to uzvratni četvrtfinalni dvoboj ondašnjeg Kupa pobjednika kupova, njemački je Schalke svladao Plave 1:0 i tako potvrdio 3:1 pobjedu iz prve utakmice u Zagrebu, odigrane dva tjedna ranije.
Obje utakmice odigrao je izvrsni lijevokrilni napadač Krasnodar Rora (73), odlično se i danas sjeća potankosti uzvratnog dvoboja:
- Odigrali smo kudikamo bolju utakmicu na uzvratu u Njemačkoj i doista smo na pravdi boga izgubili taj dvoboj u Gelsenkirchenu. Dominirali smo, stvarali i promašivali prilike, a oni su uspjeli jednom zatresti našu mrežu i drugi put nas pobijediti u tih 14 dana. Za našu je eliminaciju ipak ključna bila prva utakmica, u Zagrebu smo prokockali plasman u polufinale. Izgubili smo 1:3 nakon loše igre, bila je to jedna od najgorih utakmica naše generacije. Pa golove su nam zabili njihovi obrambeni igrači, Fichtel i Becher, to je u ono vrijeme bilo nedopustivo! E sad, zašto smo igrali tako loše? Odgovor treba potražiti u onome što se dogodilo u pripremama za utakmicu - kaže Rora i ističe:
Došli u kaljužu
- Naš trener, pokojni Ivica Horvat, pogriješio je u pripremi tih dvoboja. Bili smo, naime, više od mjesec dana na južnoameričkoj turneji, odigrali smo desetak vrhunskih utakmica, suparnici su nam bili najbolji čileanski klubovi, pa reprezentacija Perua, brazilski Santos, urugvajski Penarol i Nacional... I to je izgledalo odlično, baš smo dobro igrali, nitko nas od tih Južnoamerikanaca nije nadigrao. No, u veljači smo se iz tog vrućeg južnoameričkog ljeta vratili u zimski Zagreb, s odličnih, suhih travnjaka došli smo u kaljužu i trener je odlučio da će nas za utakmice s Nijemcima pripremati dugim istrčavanjima po tom blatu! Nažalost, efekt je bio suprotan, tim nas je načinom treninga Horvat iscrpio i umorio, pa smo prvu utakmicu praktički odstajali i gledali smo kako igrači Schalkea jure kraj nas i zabijaju nam golove. A jedan su doista zabili slučajno, čovjek je želio centrirati, no lopta mu je prešla preko noge, prevarila vratara Stinčića i završila u prvom kutu - govori Rora.
NA FOTOGRAFIJI: KRASNODAR RORA
Je li bilo u vašoj svlačionici barem malo nade uoči uzvrata u Njemačkoj?
- U Gelsenkirchen smo otputovali razmišljajući na način da u toj, jednoj utakmici, doista više nemamo što izgubiti! I odigrali smo dobro, bili smo bolji, stvarali smo prilike, ali nikako nismo uspjeli zatresti njemačku mrežu. Realizacija nam je bila loša, primili smo jedan pogodak, pa smo i tu utakmicu izgubili i oprostili se od natjecanja. Šteta, nisu nam se smjele dogoditi onakve pogreške u pripremi prve utakmice - smatra Rora.
Nitko tada nije mogao ni pomisliti da će to biti zadnji Dinamov europski proljetni izlet i da će se nova prilika čekati gotovo pola stoljeća! Istina, bilo je i dosad nekoliko zgoda da se to “maksimirsko prokletstvo” prekine (Marseille, Heerenveen, PAOK...), ali nije išlo...
- To je jednostavno nevjerojatno, to je pravo čudo! Ta sezona, 1969/70., označila je i kraj naše generacije ‘67. koja je osvojila Kup velesajamskih gradova, momčad se obnovila, ali tko bi mogao reći da Dinamo neće vidjeti europsko proljeće svih tih silnih budućih godina? Pa bilo je poslije odličnih generacija, recimo šampionska Zajecova i Kranjčareva, ni oni nisu uspjeli, posrtali su tri sezone uzastopno već na prvoj prepreci, na u ono vrijeme vrlo jakim portugalskim klubovima (Benfica, Sporting i Porto)! U neovisnoj Hrvatskoj ukazala se generacija s Prosinečkim, Marićem, Šimićem... bili su blizu, ali zimu nisu preskočili - govori Rora i dodaje:
- Jednom je to lijepo rekao Štef Lamza: “Pa neka više prođu tu jesen, neka dohvate proljeće, kako se ne bi stalno u tom kontekstu spominjala naša generacija!” I godine su, nažalost, prolazile, europsko proljeće u Maksimir nije došlo, nakupilo se čak 48 tih godina u nizu! Eh...
Zaslužili proljeće
Sad Plave doista maleni korak, koračić, dijeli od europskoga proljeća - potreban im je jedan jedini bod iz tri utakmice, protiv Spartaka i Anderlechta u Zagrebu, te Fenerbahčea u Istanbulu. Jeste li optimist?
- Ovo se ne smije propustiti! Ma uvjeren sam da će dečki već u četvrtak protiv Spartaka pobjedom zapečatiti plasman u daljnje natjecanje, dosadašnjim su igrama pokazali da zaslužuju to proljeće. Ne znam što bi se trebalo dogoditi pa da Dinamo opet ne uspije! Ne osvoji li taj bod u tri dolazeće utakmice, onda nije ni zaslužio dočekati proljeće u Europi, bilo bi to razočaranje golemih razmjera i negativnost koja bi obilježila klub preko svake mjere.
Na uzvratu u Gelsenkirchenu na Dinamovim je vratima bio Fahrija Dautbegović, koji će za deset dana navršiti 75 godina!
- Bila je to otvorena utakmica, imali smo dobre šanse, ali imali su i oni, sjećam se da sam dobro branio. No, pokopao nas je taj zagrebački poraz, nismo se previše ni nadali uoči uzvrata u Gelsenkirchenu i oprostili smo se od KPK. Ali, nismo bili previše žalosni, više su nas u ono vrijeme motivirali domaći derbiji s Hajdukom, Zvezdom i Partizanom, nego te europske utakmice - ponudio je Faćo zanimljivu tezu.
NA FOTOGRAFIJI: FAHRIJA DAUTBEGOVIĆ
Sad je sve to drukčije, slaže se s tim i Dautbegović. Zanimljivo je da je u ono vrijeme četvrtfinale KPK zapravo bilo 3. kolo tog natjecanja, na jesen su bila odigrana samo dva kola, odnosno četiri utakmice u nokaut natjecanju. E sad, je li bilo onda lakše dohvatiti europsko proljeće, ili sad? Ovisi s koje se strane gleda. Dautbegović kaže:
- Danas je lakše. Kad smo mi igrali, napraviš jedan kiks i - zbogom! A u današnje se vrijeme igra po skupinama, možeš više puta imati prazan hod, pa svejedno dohvatiti mjesto koje jamči prezimljavanje. Imaš, dakle, pravo na popravni ispit, toga u naše vrijeme nije bilo - govori legendarni Dinamov vratar, kojeg je baš nakon te utakmice u Gelsenkirchenu Schalke pokušao i dovesti u svoje redove:
- Istina je, umalo sam završio u Schalkeu. Zvali su me, nudili su mi odličan ugovor. Ali nisam imao 28 godina, u ono se vrijeme nije moglo ići u inozemstvo prije 28. godine. I tako sam ostao u Maksimiru do 1973. godine, kad sam prešao u München 1860.
Bon sa 30 % popusta
A u svečanoj loži ovaj put neće biti Branka Gračanina, lijevog braniča iz tog naraštaja plavih, koji je u Gelsenkirchenu odigrao posljednju europsku proljetnu utakmicu. Gračanin je, naime, povrijeđen i uvrijeđen...
NA FOTOGRAFIJI: BRANKO GRAČANIN
- Zamislite što se dogodilo. Proslavio sam 75. rođendan 19. listopada i klub mi je poslao čestitku, lijepo od njih. Ali, uz čestitku su mi, kao nekakav poklon, poslali i bon sa 30 posto popusta u klupskom fan shopu!? To me baš povrijedilo, osjećao sam se poniženo... Ma bolje bi bilo da su mi poslali samo čestitku! Odigrao sam više od 300 utakmica za Dinamo, umrijet ću kao dinamovac, ali na utakmice više neću ići. Želim Plavima mnogo sreće i da napokon dohvate to proljeće, uvjeren sam da će u tome i uspjeti - kaže osjetljivi Gračanin, koji se baš i ne sjeća potankosti s utakmice u Njemačkoj:
- Da ste me pitali o lijepim djevojkama u Gelesenkirchenu, onda bih se sigurno neke i sjetio! Ali utakmice se baš i ne sjećam, ne želim pamtiti poraze - kaže Gračanin, zagrebački fakin, o kojem je dosta govorio nadimak kojeg je imao za igračkih dana. Zvali su ga, naime, Maneken...
Dinamove utakmice u Europskoj ligi gledajte na MAXtv-u, a informacije o sportskim paketima pronađite ovdje.
Rezultati by SofaScore