TUGA, BIJES I NEVJERICA 'Kunem se da ga nisam taknuo! Zašto nas kažnjavaju?!'

Stvarno su Pogorelci! Nogometaši Zagreba, stalni stanari stadiona u središtu metropole izgrađenog prije 98 godina, možda ne znaju da je na tom objektu požar planuo 1946. i 1978. Gorjela je zapadna tribine složena od drva.

Jest da se zbog Silvija Strahimira Kranjčevićeva, po kome se zove ulica, dotičnim sportašima tepa i da su Pjesnici, ali garnitura koja ove sezone uporno čami na posljednjoj natjecateljskoj stepenici nema baš poetski izraz...

Očekivalo se da će Pogorelci bez osobitog otpora izgorjeti u lokalnom srazu sa strašnim Dinamom, no ipak su kaznenoj ekspediciji iz Maksimira hrabro iskesili zube. Čak i poveli, vanbastenovskim pogotkom Lovre Medića, sina predsjednika/trenera. Bilo je ugodno pratiti kako homogena i kompaktna domaća momčad odolijeva kolegama iz deseterostrukog uzastopnog državnog prvaka. Onda se zgodilo izjednačenje i, ipak, poraz. Ne treba ponavljati da je srdžba zbog kaznenog udarca kojim je Armin Hodžić svojima donio sva tri boda i dalje velika.

- Još ne vjerujemo da se to dogodilo - pričao je dan kasnije Bernardo Matić, stoper koji se našao u srazu s vižljastim Damirom Šovšićem, bivšim zagrebašem.

- Kad je sudac svirao, spontano sam se okrenuo oko sebe tražeći razlog. Nisam znao tko je što napravio.

Dalibor Mlakar, čovjek sa zviždaljkom, zaključio je da je Matić sapleo Šovšića.

- To nema veze s istinom. Kunem se da ga nisam ni taknuo! Išao sam svojim korakom kad je poslije međusobnog remplanja Šovšina noga – njegovom, a ne mojom zaslugom ili krivnjom - završila među mojim nogama. Tako da je oborio i sebe i mene... I odjednom shvatiš da je sudac dosudio penal!

Matić u nastavku:

- Navečer smo ne samo gledali, nego proučavali snimku. Ustanovili da nam je oduzeto 15 do 20 lopti; ili kod prekršaja, ili kod ubacivanja, ili kod kornera. Previše je to, čovječe, zašto nas kažnjavati!?

OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI!