Napad na Zdravka Mamića u Bolu odjeknuo je i u Splitu. Kakve su reakcije? Iskreno, odgovori ovise o tome koga pitate. Kreću se u rasponu od osuda do oduševljenja. Da, upravo tako, i ne treba se čuditi, još manje zatvarati oči pred stavom onih koji su ulični napad doživjeli kao “podvig heroja”.
Istina je, nisu nas tako nekoć učili u školi, ali promijenila su se vremena i “školski program”. Jer, koliko ima onih koji će napad proglasiti opasnom prijetnjom za sigurnost svih sportaša i funkcionara na relaciji “sjever” - “jug”, toliko je Mamić omražen u navijačkim krugovima, poglavito onim hajdučke pripadnosti, pa se zato u navijačkom miljeu napadača ne doživljava kao nekog koga bi trebalo sankcionirati. Pritom se alibiji traže u “nogometnoj močvari”, marginalizaciji Hajduka... Ali dobro nam reče jedan od mnogih sugovornika koji je tražio anonimnost:
- Predaleko je sve otišlo, jer država ima puno većih problema od udaranja na ulici.
Zato nema pozitivnog odgovora na pitanje koje je intrigantnije od samog čina i motiva napada, a to je upit “hoće li ulično nasilje prestati”. Tijek zbivanja i ponavljanje sličnih napada ničim ne ukazuju na prestanak. Izostale su u bliskoj prošlosti i oštre pravne sankcije, stoga optimizam u skoro zaustavljanje uličnog nasilja nema realno pokriće.
Kako reći istinu?
Surovo, realno... nazovite to i pesimistično, nazovite kako god hoćete, ali to je činjenica s kojom će se kad-tad morati ozbiljnije suočiti i najviša državna vlast. Ali, do tada ćemo još puno analizirati, tražiti uzroke, motive i brojiti...
Očekivano, u Splitu nije lako pronaći sugovornike za komentar napada na Mamića. Sugovornike iz nogometnog miljea koji bi rekli poneku rečenicu s imenom i prezimenom.
- Grozno je to što se dogodilo, bez obzira tko je žrtva napada. Ali da vam kažem javno sve što mislim, pa sutra čekam da se nešto slično dogodi mojoj obitelji, da mi netko iz osvete razbije lokal, auto....
Tako najčešće zvuči opravdanje, izvlačenje od komentara uličnog napada na Zdravka Mamića.
Ivan Buljan ispred Hajdukovih murala na Poljudu.
Ipak, na komentar se odvažio Ivan Buljan. Legendarni igrač Hajduka, predsjednik sekcije veterana splitskog kluba prije više od 20 godina tužio je Mamića sudu, ali to nije bio razlog da Buljan ne progovori u huliganskom napadu..
- Istina, je tužio sam Mamića sudu. Još ću vam reći, na Brunu Marića sam ljut zbog svega što je napravio Hajduku 2009. u finalu Kupa kada sam sjedio na klupi Bijelih u ulozi sportskog direktora. I ja mislim da nije Marić bio pravedan u toj utakmici, ali neću zbog toga kazati da je zaslužio ulični napad. Ni on, ni Mamić ni netko treći. To je nedopustivo ponašanje koje nanosi sramotu svima nama u Dalmaciji. Mi smo turistička regija koja svoj image temelji na gostoprimstvu i ljubaznosti. Udariti nasred ulice nekog šakom u glavu, to je potez koji nikada u životu neću opravdati, bez obzira što netko mislio o tome - kazao je Ivan Buljan i dodao logično pitanje:
- Zar bih ja morao strahovati od istog scenarija pri odlasku u Zagreb? Da me neki navijač Dinama ne bi prepoznao i opalio nasred ulice? Jer, sam nekoć bio igrač Hajduka? To je nedopustivo i zato ću uvijek reći da sam protiv nasilja bez obzira čiji navijači stoje iza takvog čina - naglasio je Buljan.