Bila bi to zanimljiva utakmica i da se radi o prijateljskoj. I njima i nama. Rekli bismo da se radi o odličnom testu. Bila bi velika utakmica i da se radi o ‘običnoj’ kvalifikacijskoj utakmici. I njima i nama. Označili bismo je ključnom u toj kvalifikacijskoj skupini. Zbog jačine momčadi, a i zbog interesantne recentne nogometne povijesti između nas i njih. Dodamo li da se radi o polufinalu SP-a, dakle utakmici u kojoj je nagrada finale Mundijala, najveća utakmica koju jedan profesionalni nogometaš može odigrati, ova utakmica dobiva predznak povijesne. I njima i nama.
Ni Hrvatska, ni Engleska nisu imale imperativ dolaska do polufinala. Mi smo se nadali da možemo daleko, a oni su ispraćeni sa željom da doguraju do četvrtfinala. I mi i oni došli smo na korak do kraja. Zasluženo. I igrači i treneri postali su heroji. Nama naši, njima njihovi. Obje zemlje trese euforija. I veliku Englesku. I malu Hrvatsku.
Čeka nas neizvjesnost
Čeka nas neizvjesna utakmica. Realno su šanse 50:50. I zbog scene koja utječe na izvedbu, i zbog trenutne forme, ozljeda, umora, te atmosfere u kojoj timovi dočekuju susret. Utakmica će biti izuzetno zahtjevna za obje ekipe. Iz svih aspekata. I tehničko-taktičkih, i fizičkih i emotivnih.
Čega bismo se mi morali paziti:
1. Brzina. Uz Belgiju (i, prvenstveno zbog Mbappea i Griezmanna, Francusku), Engleska je najbrža reprezentacija kad napada prostor. Sterling, Lingard, Rashford, Trippier, Vardy, Alli... Sve su to izuzetno hitri i brzi igrači kojima se ne smije ostaviti prostor.
2. Prekidi. Da pitate bilo kojeg trenera na svijetu da bira kako bi volio da mu ekipa daje većinu golova, velika većina bi odabrala golove iz uigranih, naravno, što ljepših akcija. Ali kad vaša ekipa od 11 golova, osam da iz prekida, onda to postaje nešto drugo. To momčadi daje nevjerojatnu snagu, vjeru, strpljenje i mirnoću za novu utakmicu. Igrači znaju da će, i u slučaju da ne igraju najbolje, pa čak i ako budu izdominirani od strane protivnika, imati najmanje 7-8 situacija da postignu gol. A protivniku unese nervozu svaki put kad bude korner, ili sličan prekid.
3. Mladost Engleza. Mladi igrači (kao i ljudi) manje su opterećeni greškama i negativnim mislima. Razmišljaju pozitivno i pokušavaju napraviti nešto konkretno. Igraju slobodno, poletno. Problem mladih ekipa je kad nisu dobro vođene, pa izgube glavu, raspored, te nastane anarhija. A ovi Englezi su (zasad) jako dobro vođeni i vjeruju izborniku.
VIDEO: Tom Dubravec
4. Rotacija Kane - Sterling. Kane je njihov talisman. Kapetan, vođa, najbolji strijelac dosadašnjeg dijela SP-a. Osim toga često se spušta duboko po loptu i ako ga stoperi prate (a nekad moraju, jer je nevidljiv za vezne igrače), u prazni prostor utrčava Sterling (često i Lingard i Alli) koji je neuhvatljiv za obrambene igrače. Od većine engleskih medija Sterling je negativno kritiziran za svoj dosadašnji nastup na natjecanju, nije dao gol, pritom promašivši puno prilika. Slažem se da je njegova završnica jako slaba dosad, ali ulazi u šanse, svojim kretnjama osvaja prostor, ili ga otvara za druge. Jako je opasan na jednostavan način, bezazlenu situaciju pretvori u opasnu.
Evo odgovora...
1. Brzinu u obrani imamo (ako igra Vrsaljko). Šime je izuzetno brz, stoperi također, Strinić pristojno. Ako igra Ćorluka, dobit ćemo na postavljanju i pameti. Brzinu imamo i u napadačkom bloku koji skupa s odgovornom vezom može zaustaviti Engleze da često dođu u prilike za iskoristiti brzinu njihovih prednjih igrača. Defenzivne prekide moramo poboljšati.
2. Imamo odličnog vratara koji zna i želi izaći na visoke lopte, i u obrambenom skoku dovoljno centimetara i kila da odgovorimo Englezima. Samo moramo biti koncentriraniji pri čuvanju igrača i pametniji u duelima u zonama povoljnim za opasne prekide.
3. Njihovu mladost možemo ugasiti našom kvalitetom i iskustvom poglavito u sredini terena. Tamo u Modriću i Rakitiću imamo dva igrača koji su kao apaurini za protivnika kad mu ugase presing i sakriju loptu, ali i idealni okidači polukontri i kontri naših kad se otvori situacija.
4. Na učinkovitost rotacije Kanea i Sterlinga (Alija, Lingarda) možemo utjecati stalnom komunikacijom naših obrambenih i veznih igrača, te preuzimanjem pri čuvanju njihovih igrača. Uz to je možemo i limitirati zaustavljanjem servisa za njih dvojicu, tj. pritiskanjem naše veze i prednjeg bloka na njihove dodavače (kako je lako pisati što treba napraviti, ali siguran sam da imamo kvalitetu za to izvesti).
Imamo i mi puno stvari o kojima bi oni morali brinuti. Nije slučajnost da smo najbolji bili protiv Argentine. Tako je bilo i prije na velikim natjecanjima. Protiv Njemačke 1998., Italije 2002., Francuske 2004., Engleske 2006. i 2007., Njemačke 2008... Nije to pitanje motivacije. Niti manjeg pritiska, jer kao najbolji smo kad ne moramo. To su gluposti.
Razlog je taktički. Nama (kao i velikoj većini ekipa) odgovara povučenija uloga, jer s jedne strane u vezi imamo odgovorne igrače koji igraju obranu kao da im je to sve u životu, pa izvanredno kontroliramo i protivnika i prostor, a u istim tim igračima imamo i fantastične dodavače kad uzmemo loptu oko centra. I krila i napadače koji mogu istrčati kontru. A nakon što povedemo s jedan ili dva razlike protivnika dokrajčimo atraktivnim posjedom lopte. To je jedina istina. A Englezi neće igrati kao Danska i Rusija koje nisu ‘parkirale autobus’, ali su u svakom trenutku igrale kontrolirano, s puno igrača iza lopte.
Prednost u pripremi
Ako Englezi budu igrali u sastavu kao protiv Švedske, imat će samo Hendersona (njihov metronom, najbitniji igrač) kao jedinog pravog veznog igrača. Alli i Lingard su više napadački orijentirani i nemaju dovoljno defenzivne kvalitete. Zato Englezi i spominju mogućnost da jedan od njih ispadne iz prvog sastava, a uz Hendersona zaigra Dier i tako učvrsti prostor ispred obrane. Možda tako i bude.
Tim potezom bi sigurno bili čvršći, ali bi i puno izgubili u ofenzivnoj geometriji igre. Usto, njihova tri zadnja igrača teže igri i znaju igrati, ali sva trojica (poglavito Stones), naprave barem po jednu grešku u opasnim zonama. A naši Mandžukić, Rebić i Perišić su odlični u krađi lopti.
Rekao sam da će taktički ova utakmica biti jako zahtjevna. I da sam neutralan, jako bi me zanimala. I oni su tu u maloj prednosti. U pripremi utakmice. Zašto? Mi igramo sistem kojeg igra 90% ekipa na SP-u. To je 4-3-3 ili 4-2-3-1. Englezi se našem sustavu igre nemaju što prilagođavati i posebno pripremati.
Oni s druge strane igraju 3-5-2. A mi još nismo igrali protiv takvog sistema. Jesmo protiv Argentine (3-4-3), ali ovo je potpuno drugo. Argentinci su igrali s tri stopera usko, dva bočna su bila preplašena, nisu htjeli loptu, a i igrali su bez pravog centarfora (Messi je bio najistureniji). Gledao sam uživo Engleska - Kolumbija. Ne govorim o kvaliteti igrača, ni o izvedbi, ali svaki engleski igrač kad otvaraju i uvijek kad su u posjedu stoji točno gdje treba biti.
Potrebna prilagodba
Stoperi su hrabri, dovoljno se rašire, bočni se dignu, Henderson je metronom, Alli i Lingard su podignuti između linija, špicevi su gdje trebaju biti. Plus vratar koji ima dobru distribuciju nogom. Napadaju s puno igrača. I treba biti jako koordiniran i elastičan da ih se zaustavi. Ali zato su rašireni i ranjivi kad izgube loptu. Dakle, njihov sistem je nama nepoznanica. A naš njima nije.
No, ako mi nismo igrali protiv takvog sustava, oni isto tako nisu igrali protiv ovako kvalitetne sredine terena. Tunis, Panama, ispremiješana Belgija, Kolumbija bez Rodrigueza, Švedska. Uza sav dužan respekt, nijedna ekipa nema ni blizu tako kvalitetne igrače u središnjici kao što imaju naši. I Englezi će se morati suočiti s tim. I prilagoditi se tome. Osim ako im ne bude kasno.
Obje momčadi ulaze s puno samopouzdanja u utakmicu. I ponosa. S pravom. Ostale su samo četiri ekipe i privilegij je biti i navijač, a da ne govorim akter utakmice. Neka momci uživaju. Zaslužili su. Očekujemo spektakl. Nismo još vidjeli najbolje od Engleske. Od Hrvatske jesmo na utakmici s Argentinom. Ponovimo li je, imat ćemo veliku šansu slaviti. Daj Bože da tako i bude!
Sretno izborniku i Vatrenima!!!