USPOREDBA TRENERA Mamić se oslanja na kreativce u napadu, dok je Kekov forte kompaktna momčad

Zoran Mamić i Matjaž Kek uživaju rijedak privilegij u HNL-u. Obojica su zaštićeni poput 'ličkih medvjeda'. Jako zaleđe klupskih struktura koje će im tolerirati i poneki slabiji rezultat poput ispadanja od Aalborga ili Aberdeena omogućuju im da se posvete nogometu bez 'mača nad glavom'. Izostanak straha od otkaza omogućuje obojici trenera da koriste dugoročnu strategiju u svome radu, a takav pristup mora dati pozitivan rezultat. Onaj Mamićev manifestirao se ulaskom u Ligu prvaka u kojoj je Dinamo ostavio pristojan dojam. Kekov je do izražaja došao u ovoj sezoni HNL-a u kojoj Riječani ponosno ističu nulu u rubrici poraza...

I ovdje, načelno, prestaje svaka sličnost Zorana Mamića i Matjaža Keka. I dok trener Dinama preferira ofenzivniji stil koji je baziran na individualnoj kvaliteti, Kek se više oslanja na jaku defenzivu u kojoj do izražaja dolazi kompaktna obrana. Rijeka ima snažniji kolektiv od Dinama u kojem se kvalitetan igrač lako uklapa u cjelinu, što smo vidjeli u slučaju Marija Gavranovića. S druge strane, u Dinamu puno toga ovisi o Soudaniju, Fernandesu i Pjaci. Kada netko od njih ima slabiji dan ili jednostavno 'ne dođe na utakmicu', nastaju problemi. U Rijeci se svaka karika puno bezbolnije zamijeni.

"Obrana je temelj modernog nogometa", pričao nam je pokojni Josip Kuže, inače 'mastermind' najlepršavijeg Dinama posljednjih dvadesetak godina. I Kek je pobornik čvrste obrane i igre u kojoj je osnovni cilj ne primiti gol. Dinamu je pak obrana slabiji dio. Zoran Mamić uvijek će inzistirati na golovima...

Zbog igre bazirane na defenzivi, Rijeku se teško može dobiti. Naime, teško ih je pročitati. Čvrsti su i agresivni te uvijek imaju sedmoricu igrača iza lopte. S druge strane, Dinamo se brani s najviše šest igrača i krila ne razmišljaju o defenzivi. Naravno, osim kada igraju protiv moćnih momčadi u Ligi prvaka.

Dvojica trenera razlikuju se i u načinu vođenja utakmica. Zoran Mamić uvijek je odmjeren u najavama i bez povišenog tona tijekom utakmica. Matjaž Kek će nerijetko gestikulirati prema sucima ili svojim igračima, a nakon utakmice poslati poruku javnosti, pa makar između redaka... Time će izvršiti dodatni pritisak na one koji dijele pravdu, dodatno mobilizirati publiku ili potaknuti svoje igrače. Slovenac u tome često zna pretjerati, ali niti približno kao pomoćnik sportskog direktora Ivan Mance čije su reakcije redovito na rubu incidenta. Golman ostaje golman.

Dva trenera nemaju sličnosti niti u dress codu. Matjaža Keka najčešće ćemo vidjeti u trenirci s neizostavnom šiltericom na glavi koja je postala njegov zaštitni znak. Zoran Mamić, pak, ulaže puno truda u svoj izgled. Rijetko kada ga se na klupi može vidjeti bez odijela, a i tada je to neka kombinacija s puno ukusa.

I odnos prema suradnicima im je drugačiji. Čini se da je Matjaž Kek svojevrsni 'control freak' koji nema posebno povjerenje prema pomoćnicima. Vidjelo se to u srpnju prošle godine kada je nakon remija u Kranjčevićevoj smijenio gotovo kompletan stručni stožer. Za razliku od njega, Mamić se puno oslanja na ljude iz svog neposrednog okruženja. Krznar i Cvitanović su mu prvi asistenti koji osmišljavaju treninge i odrađuju ih s momčadi dok se Zoki drži po strani i nadzire apsolutno svaki detalj. Dojma smo da mu ništa ne može promaći. Veliki dobitak i mudra odluka pokazalo se priključivanje Deana Klafurića. Osim što ima nogomet u malom prstu, Klafurić pokazuje veliki trenerski talent, posebno su dojmljive njegove analize protivnika ali i način komunikacije s igračima... Poseban je naglasak na harmoniju unutar četiri zida svlačionice. Ako netko iskoči iz tračnica, Mamić ga jednostavno izbriše. Posljednji s izlaznom kartom bio je oružar Livijo Cvrk...

U zaključku, osim te identične situacije u okruženju i velikog vjetra u leđa od strane uprava Dinama i Rijeke, sve ostalo dvojicu trenera stavlja u dijametralno suprotne pozicije. Zoran Mamić i Matjaž Kek razlikuju se kao nebo i zemlja...