Nekako se uvijek sjetimo tog Villarreala, a sjetili smo ga se i jučer. One večeri kad je u Maksimir došla atraktivna, ne toliko zvučna, ali odlična momčad, tada u samom vrhu Primere.
Došla je na noge potresenom Dinamu, momčadi u raskoraku, koja je na papiru bila odlična, ali rezultatski i dojmom daleko od tih razina. Na klupi tek nekoliko tjedana novi trener, treći te sezone, stranac koji govori hrvatski i koji je došao da bi Dinamo vratio na pobjednički put. Dinamo i Vahid Halilhodžić u jesen 2010., slično kao Dinamo i Ivajlo Petev u jesen 2016. I taj Villarreal prije šest godina, nešto slično kao Sevilla danas.
Odskočna daska
- Nisam gledao Sevillu u zadnje vrijeme, ali onaj Villarreal bio je prvi ili drugi na ljestvici, Sevilla to nije. Isto, mislim da onaj Dinamo nije bio bolji od ovog današnjeg - reći će Halilhodžić, uoči današnjeg dvoboja.
Tada je Dinamo igrao u sastavu: Kelava, Vrsaljko, Bišćan, Tonel, Cufre, Badelj, Ademi, Tomečak, Sammir, Morales, Rukavina
Teza o kojoj se, svakako, može raspravljati, kad bi se stavilo na vagu onaj Villarreal i ovu Sevillu, onaj i ovaj Dinamo, bilo bi plusova i minusa. Svatko će imati argument za ove ili one. Činjenica jest da je ono bila Europska liga, a ovo Liga prvaka, motivi su drugačiji, nema mjesta nekom “kemijanju” i kalkuliranju. Ali, gledajući sve te poveznice, okolnosti utakmice, kako bi rekao pjesnik, “princip je isti, ostalo su nijanse”.
- Ono što sam ja tada napravio jest da sam se 7 do 10 dana pripremao za tu utakmicu i od prvog trena spremao igrače za pobjedu. Nisam imao sve skupa puno vremena, atmosfera u momčadi bila je loša, deprimirajuća, igrači su izgubili samopouzdanje i moj je zadatak bio da ih uvjerim da mogu pobijediti - prisjeća se Halilhodžić.
- Znao sam da moram reagirati brzo, neke igrače sam znao otprije, recimo, Bišćana. Od njega sam tražio da bude podrška, a on se iskazao kao pravi kapetan, bio mi je desna ruka. Skenirao sam Sammirovu genijalnost i Rukavininu brzinu i moć, shvatio sam da možemo pobijediti. Iako su mi se mnogi smijali, nisam se obazirao. Znao sam da je jedini način da nešto napravimo da vjerujemo u pobjedu.
Može li se i ovaj put upotrijebiti isti recept?
- Sevilla jest favorit, nije to ništa novo, ali ako Dinamo želi do pothvata, mora u to vjerovati. Petev mora uvjeriti igrače da su sposobni, da moraju gristi i dati sve od sebe, kad to napraviš, onda te i sreće pomazi, ona lopta što inače ne bi ušla, sad uđe. Ja sam i na klupi Alžira protiv Njemačke tražio pobjedu, svi su me blijedo gledali. Ali, vidjeli ste koliko smo blizu bili. Recept protiv jačih od sebe uvijek je isti, tako i ovaj put - poručuje Halilhodžić.
Nema imperativa
Pitate li nas što očekujemo, reći ćemo da nemamo tako velike apetite. Nema imperativa pobjede, nema ni imperativa ikakvog rezultata. No, Dinamo danas mora pokazati - nešto. Petev ovdje nije dugo, nedovoljno je to za neki izrazit pomak, revoluciju. Međutim, vremena je bilo dosta da se vidi neki pomak, dosad u dvije utakmice bugarskog trenera nismo vidjeli mnogo. Da, protiv Hajduka su Modri dominirali sat vremena, ali kasnije smo vidjeli i drugu krajnost. U Koprivnici je to opet bio Dinamo sličan kakvoga i inače gledamo. I sad je Sevilla prilika za pomak.
- Nama je ta pobjeda protiv Villarreala bila odskočna daska za dolazak na pobjednički stazu, nakon nje krenuo je naš niz - sjeća se Vaha.
To je, na neki način, imperativ Petevu. Da momčad pokaže kvalitetu, želju, maksimum, da pokaže da je i ona, kao i trener, na pravom putu. Pomak u odnosu na Juventus, kad je izostalo svega, to je cilj koji je ispred Peteva. Nikakva nemoguća misija! A ako uvjeri igrače da mogu i pobijediti pa se iz toga izrodi i nešto više od pozitivnog dojma, tim bolje.