Vatreni opet imaju pravog centarfora, kralja šesnaesterca. Bruno Petković je Mađarima na Poljudu zabio dva pogotka, uz kapetana Luku Modrića bio je junak trijumfa. Priču o njemu, onu koja se kretala od anonimca do čovjeka koji vodi Vatrene prema Euru već napamet znaju i vrapci na grani, mnogo puta dosad je ispripovijedana. To samo znači da je Bruno često bio u fokusu zanimanja, drugim riječima, jedan od glavnih na travnjaku, čovjek koji je koračao koracima od sedam milja.
Sve je, naravno, počelo u Dinamu, trener Bjelica prepoznao je odmah što se skriva u mladom čovjeku koji je dvije godine u Italiji imao problema s realizacijom. Maksimirski klub bio je njegov katapult prema nacionalnoj vrsti u kojoj se nametnuo Daliću baš kao i Bjelici. Kao i uvijek, osim znanja bila mu je potrebna i sreća ili, bolje kazano, splet okolnosti. Ozlijedio se Andrej Kramarić, pa je tako postao “broj 1” u špici nacionalne vrste. S njime je izbornik dobio igrača “tipa Mandžukić”.
Neki njegovi pogoci su obično remek-djela. Divili smo se pogocima koje je u HNL-u škaricama zabio Lokomotivi i Interu, ona haklerska minijatura protiv Slovačke ostat će kao zaustavljena slika, a Mađarima je na Poljudu zabio - petom! Majstorski, stvarno se radilo o nogometnom umjetničkom djelu. Kad smo željeli popričati o velemajstoriji kojoj se divio prepuni stadion, odmah je u prvi plan gurnuo pobjedu Vatrenih, momčad.
- Bilo je sjajno, jako smo sretni zbog ova tri boda. Bilo je vrlo bitno pobijediti u ogledu s Mađarima. Razumljivo, sretan sam i zbog svog učinka, nadam se da će biti što više ovakvih utakmica i kad je reprezentacija u pitanju, a i kad sam ja u pitanju - kazao je Petković.
Bio mu je to treći pogodak za Vatrene, uskoro je uslijedio i četvrti, za potvrdu trijumfa nad Mađarima. Sve je to uspio u samo šest odigranih utakmica. Prvi poziv za reprezentaciju dobio je u ožujku, protiv Azerbajdžana je u Maksimiru startao u prvoj postavi, izašao je u 69. minuti, a protiv Mađara je u Budimpešti ušao 13. minuta prije kraja. U prva dva ogleda za Vatrene nije bio strijelac. Onda mu je krenulo, svoj prvi pogodak zabio je Tunisu u prijateljskoj utakmici, Slovačkoj jednom u Trnavi, Mađarima dva, a protiv Azera u Bakuu upravo je on iznudio jedanaesterac za Dalićevu vrstu. Ali nije mu samo statistika u ove posljednje četiri utakmice briljantna, Bruno se nametnuo i svojim prezentacijama i mnogim atraktivnim potezima.
- Nije bitna atrakcija, glavni cilj je biti efikasan. Uvijek, baš uvijek pokušavam zabiti pogodak, dostići taj svoj cilj kad se govori o efikasnosti. Atraktivnim potezima nije svrha samo pljesak publike, nego moraju biti od bitne koristi za momčad. Bitno je postići pogodak, na bilo koji način.
Naravno, ali vi uvijek pokušavate na način da sve izgleda super atraktivno... - Nitko nije uspio ako nije pokušao! Kod toga pogotka za 2:0 vidio sam da je jedini način da loptu petom pošaljem u mrežu. I ušlo je...
Treći pogodak Mađarima, drugi vaš, djelovao je kao odbijanac kod štopanja lopte... Kad ide, ide zar ne?
- Ne, nisam je htio uštopati. Želio sam se snaći na bilo koji način kako bi lopta ušla u gol. To su, recimo, pogoci koji mi nedostaju. Ti koji nisu baš atraktivni, ali to su onda pogoci jedne prave “devetke”. One koja ugura loptu u mrežu s dva-tri metra. Nadam se da će biti što više takvih pogodaka. Zato vam i kažem da nije bitno zabije li se petom ili bilo kojim drugim dijelom tijela.
Sad je na programu Wales... Kako će biti u Cardiffu?
- Nismo još ulazili u dublje analize, ali bit će vremena za analizu Walesa. U Cardiff idemo po pobjedu, kao i uvijek. Postoji razlika u kvaliteti između nas i Walesa. Pa Hrvatska je jedna od najkvalitetnijih reprezentacija na svijetu. Normalno da kvalitativna razlika preteže na našu stranu. Međutim, bez maksimalnih napora i htijenja ne možemo napraviti mnogo. Kad u današnjem modernom nogometu nekome daš prostora za igru, odmah imaš problema.
Sad će upravo vas Velšani sigurno posebno analizirati. - Naravno, kako mi analiziramo njih, tako oni analiziraju i nas. Nadam se da će me što više analizirati. To će značiti da dobro igram.
Kako je doživio atmosferu na Poljudu?
- Bila je vrhunska atmosfera, ljudi su bili fenomenalni. Navijači na Poljudu su se izdigli iznad klubova, iznad bilo čega, bili su ponosni kao i mi što se tako navijalo za reprezentaciju. Podrška je bila fenomenalna - zaključio je Petković.