U samo tri dana promijenilo se nogometno raspoloženje. Od parade hvalospjeva u široj, ali i medijskoj javnosti, Vatreni su sada izloženi festivalu sumnji i prozivki. Dobro je, rekli bismo, Hrvatska je u svom elementu, a to onda znači da kvalifikacijski tijekovi idu redovnim (kompliciranim) tijekom. Vatreni omjeri su 10-2 glede plasmana na veliki turnir. Zato i trinaeste kvalifikacije u 25 godina valja promatrati pozitivnim okvirima očekivanja.
Prije puta u Trnavu i Baku uglavnom su se svi složili da su 4 boda dobar ulov u dvostrukom gostovanju. Hrvatska u povezanim utakmicama nije bila baš često punog bodovnog salda pa smo i na tom planu standardni. S obzirom na to da je ostvaren taj solidan cilj od 4 boda, problem je sada nastao jer su krivo podijeljeni. Da smo igrali u Slovačkoj 1:1, a dobili u Bakuu 4:0, uvjereni smo da bi svi dojmovi danas bili sasvim drugačiji. To jest, puno pozitivniji.
Sreća je da dojmovi nisu presudni, osim za domaće javne doživljaje, nego činjenice. One ukazuju kako je bolje da smo pobijedili konkurenta za vrh, Slovake, u gostima i dva boda izgubili s Azerima. Sukladno pobjedi Slovačke kod Mađara mogli bismo biti dodatno zadovoljniji rujanskim programom. I dalje smo prvi u skupini, s (velikim) bodom prednosti, a oba suparnika nam stižu u goste. Zato, umjesto neumjerene promocije minusa iz Bakua, kao istovrsno neumjerenog potenciranja plusova nakon Trnave, trebalo bi se držati činjenica u kontekstu pripreme dva dvoboja u listopadu, s Mađarima kod kuće i Walesom u gostima.
Kao što smo naveli, bodovna prednost i raspored, pored nedvojbeno kvalitativne razlike, Hrvatsku učvršćuju na poziciji favorita. Uz činjenicu da na EP idu prve dvije momčadi iz skupine (a čak i treća može kroz play-off), sve su to dovoljni pro faktori za smanjenje rastuće nervoze, nakon što se prije samo tri dana u eteru čulo i čitalo da ‘imamo strašnu novu ekipu, sposobnu napraviti velike stvari na Euru’.
Najvažnije je za sljedeće kolo da reprezentacija i izbornik imaju na umu kako se nije dogodilo ništa strašno u ovom kolu. Plusovi su debelo ispred minusa. I u tom kontekstu, za tako važne utakmice (Mađari, Velšani) stvari treba gledati kroz prizmu pozitive. Prava moć Hrvatske je ona pokazana u Trnavi, protiv jačeg suparnika. Izdanje u Bakuu posljedica je tereta koji nisu direktno povezani s kvalitetom, a niti s pristupom igrača. Igra u prvih 20-25 minuta je potvrda dobrog pristupa, ali se ovaj put nije poentiralo kao protiv Slovaka, bilo je više umora nego u Trnavi, a pogotovo je bilo krivih taktičkih procjena izbornika tijekom utakmice. To je sve skupa pridonijelo da jedna te ista momčad izgleda jalovije i ne upiše pobjedu.
Obrazac pristupa i tehničko-taktičkih izbora iz Trnave čini nam se temeljem na kojem treba graditi dvostruki program u listopadu. Uz taj kadar, trebao bi se oporaviti Kramarić, a vidjet ćemo kako će se riješiti slučaj Rakitić. Na Vrsaljka i, vjerojatno, Kovačića u ovim se kvalifikacijama neće moći računati.
Kao što je uvijek rizik za zdravlje igrača tijekom sezone, tako je i plus što je sezona u punom jeku pa će se možda razigrati i oni koji su manje igrali. Kao Dejan Lovren. Ili će formu pohvatati igrači koji su bili opterećeni epilogom prijelaznog roka. Kao Ante Rebić. Isto tako s dodatnim elanom u napredovanje kroz rad i utakmice sada bi se trebali osnažiti svježe promovirani Vlašić i Petković, bekovi Bartolec i Barišić, pa Oršić. Brekalo je tu, kao i Livaković, pouzdana rješenja.
Stvar forme i koncentracije ključna je i za izbornika Dalića. Djeluje nam pomalo (i neočekivano) potišteno, čak i nakon pobjede u Trnavi nije odavao logičan povišeni adrenalin. Teško je reći imaju li na njega emotivno velikog utjecaja javna (ne)raspoloženja, pritisci, ali Dalić mora sada misliti samo na Mađare, Velšane i Slovake. Stanje prije te tri odlučne utakmice činjenično je bolje nego što je bilo prije ova dva gostovanja. Proširen je izbor za prvu postavu, uključili su se mlađi i poletniji, bodovno smo ispred i imamo dobar raspored.
Pored svega, ili iznad svega, imamo odličan roster koji je itekako kadar ostvariti kvalitetan finiš kvalifikacija. Bez obzira na dojmove, varljive i subjektivne, koji u okruženju mutiraju iz utakmice u utakmicu, uvjerenja o igračima se ne mogu promijeniti zbog dijela jedne utakmice. Ova Hrvatska je svakako povod optimizmu, a ne odjednom depresivnim i fatalističkim tonovima...