Vedran Zrnić: Uvijek kad se igra na domaćem terenu cilj je medalja

Iako je već punih deset godina u reprezentaciji, Vedran Zrnić ponovo kreće sa startne pozicije. Ozljeda koja ga je odvojila od EP u Norveškoj i OI u Pekingu vratila ga je na početak. Vremena se mijenjaju, no, Zrna ostaje prepoznatljiva kvaliteta s dugogodišnjim stažem u europskom klupskom rukometu. Danas je jedan od najiskusnijih, pa se s punim pravom nada nastupu na svom šestom svjetskom prvenstvu. Ima sve medalje osim prošlogodišnjeg srebra s europske smotre u Norveškoj.

Vječno iza velikog Mirze, danas ima konkurente u mladim snagama poput Čupića i Horvata. Vratili ste se u reprezentaciju u kvalifikacijama za EP u utakmicama s Finskom i Mađarskom. Ponovno dokazivanje i borba za poziciju počinje splitskim pripremama.

- Nakon godinu dana izbivanja i problema s ozljedom tu sam, zdrav i spreman. Uoči susreta s Finskom osjećao sam se kao debitant, mnoštvo novih lica stvorilo je drukčiju situaciju od onih u kojima sam do sada bio akter. No, nakon nekoliko dana sve je došlo na svoje mjesto, vratio se osjećaj, činilo se kao da nikada nisam ni bio odsutan. Ipak, veći je pritisak nego u klubu u kojem igram, a u Bundesligi je pritisak iz godine u godinu sve veći. Zahtjevi su ovdje specifični jer se u samo dva tjedna morate dokazati i zaslužiti mjesto. U klubu uvijek imate vremena popraviti ono što na trenutke ne izgleda dobro.

Od reprezentacije se oprostio vaš prijatelj i suigrač Mirza Džomba.

- Mirza je bio i ostao zaštitni znak ove generacije. Sjećam se da sam s njim u paru debitirao na SP u Egiptu 1999. godine. Nerazdvojni smo oduvijek i znam da će nam nedostajati. Na nama je da nastavimo s dobrim igrama bez obzira na to koga će Červar izabrati. Uopće ne dvojim da ćemo na desnom krilu i dalje biti jaki kao i do sada.



Godinama ste bili drugo desno krilo. Možete li konačno zauzeti prvu poziciju ispred Čupića i Horvata koji vam prijete?

- Iskreno, nakon svega imam pravo razmišljati o tome. Zaslužio sam veliku šansu, koju još moram zavrijediti kroz ovaj posljednji ciklus priprema. I kad sam bio na klupi, nadao sam se većoj minutaži, ali nikad nisam zažalio što nisam igrao više. Okolnosti su bile takve, morao sam sazrijevati kao pričuva. No, u svakom trenutku bio sam spreman za igru, premda je mnogo teže kad moraš iskoristiti minutažu ulaskom s klupe. To me ojačalo i zbog toga sam dobio na vrijednosti, koju sam kasnije iskazao kroz igre u klubovima. Bez reprezentacije se teže afirmirati i zbog svega mogu biti sretan što sam i danas dio jedne nezaboravne generacije koja nije rekla posljednje zbogom.

Neki polako odlaze, a novi su već stigli. Brinu li vas odlasci Džombe, Kaleba i Sulića, ozljede Dominikovića i Balića s kojima ste prošli vatrena krštenja i sve velike uspjehe?

- Zna se koliko smo izgubili, ali još ne znamo koliko dobivamo dolascima novih imena koja su već unutra. Treba vjerovati u ovo što imamo i zaboraviti na sve probleme. Ne daj Bože da bude još kakvih iznenađujućih ozljeda. Trebamo gledati pozitivno na sve što nas očekuje i to nam mora biti jedina preokupacija uoči SP.

Bojite li se vi eventualnog ispadanja i propuštanja SP?

- Prvi put, čini mi se, konkurencija kreće s iste pozicije. Imam svoje želje i znam koliko mogu. Dat ću sve da zaslužim mjesto na SP i ne razmišljam ni o čemu drugom. Kada nakon posljednjeg treninga izbornik odluči, svaku odluku prihvatit ću sportski kao i uvijek do sada.

Najavljujemo SP kao najveći izazov koji je ova generacija do sada imala. Iako su želje uvijek maksimalne i gledamo prema najvišem postolju, kako vi vidite rasplet SP-a?

- Uvijek kad se igra na domaćem terenu, razmišljate kako je glavni cilj i obveza osvajanje medalje. To je normalno i objektivno. Kad vam netko ponudi onu manje sjajnu, čini vam se preskromnim. Znam da bi sada sve najbolje reprezentacije prihvatile bilo kakvo odličje i potpisale njegovo osvajanje. Kad smo mi u pitanju, učinili bismo isto, ali isto tako kad se sve krene i kako prvenstvo bude odmicalo, željet ćemo kao i uvijek otići do vrha.

Što će presuditi u našem pokušaju da dođemo do objektivnog cilja - borbe za medalju?

- Prije svega naš sportski motiv i ambicije koje imamo. Dao Bog da budemo zdravi, onda se nikoga ne trebamo bojati. Domaći teren naša je prednost u odnosu na sve ostale.

Tko su po vama konkurenti za finalne obračune?

- Po meni je Francuska jedan od najvećih favorita za naslov. Što se tiče naših planova, prvo trebamo preskočiti skupinu u Splitu bez velikih kalkulacija. Tu predviđam prolazak nas, Španjolske i Švedske. Mislim da će nam Švedska biti najneugodniji protivnik u prvom krugu.