Veličanstvena atmosfera: Pogledajte kako je Maksimir opet živio za nogomet!

Čekalo se u koloni danas, i na zagrebačkim ulicama i na Lučkom. Igraju Hajduk i Dinamo. Igraju dva hrvatska kluba koja su više od ičega u potpunosti zaslužila tu gužvu, i nikome danas nije bilo teško čekati, jer su znali da će pjesmom i skandiranjem nakon dugo vremena moći podržati svoje klubove. Uhićenje braće Mamić, svastika na Poljudu, sve su to zbivanja koja su hrvatski nogomet umjesto na sportske stranice smjestila na stranice politike. Zato je brojka od 25 000 navijača veličanstvena i dostojno je otvorila novu sezonu HNL-a. Gotovo pun stadion, atmosferom u koju je teško povjerovati nakon toliko utakmica kada su prazne stolice govorile o situaciji u hrvatskom nogometu. Nogomet se vratio, ne na stadion, nego u Hrvatsku!

Predigra najvećem hrvatskom derbiju dogodila se malo više od sat vremena prije početka utakmice. Nered na maksimirskom stadionu dogodio se kada je skupina navijača s Kvaternikovog trga došla na sjever i zatekla omanju skupinu tzv. „plaćenika“, navijača koji nisu htjeli bojkotirati Dinamo zadnjih godina. Letjele su stolice kao i baklje, a policija je vrlo brzo između dvije skupine napravila tampon zonu. Uzvici kao što su „Mamiću cigane“, „Lopovi“, „Drukeri“ načeli su prvenstveno rivalstvo unutar navijačke skupine Dinama, kao da na stadion ne dolazi onaj veći, splitski rival. Organizacija se u ovom pogledu očito zakazala, jer animozitet ove dvije skupine nije od jučer. Omanja skupina koja Maksimir nije napustila onda kada su se tribine ispraznile zbog netrpeljivosti prema vrhu samog nogometnog saveza trebala je sjediti negdje drugdje, ne na sjeveru.

Situacija na sjeveru ubrzo se primirila s pjesmom, a konstantna netrpeljivost zamijenjena je trncima kada se Maksimirom zaorila „Kako je dobro vidjeti te opet“. Bad Blue Boysi vratili su se „doma“, a Hajduk je došlo bodriti preko 4 000 vjernih navijača. Jug je bio gotovo cijeli popunjen, a teško je uopće dozvati u sjećanje kada su Torcidaši posljednji put u ovakvom broju došli bodriti „bile“. Pogodak u osmoj minuti derbija samo je potvrda koliko Hajduku znači ovakva ogromna podrška.

Tenzije zbog situacije u vrhu hrvatskog nogometa bile su konstantno prisutne. Vrući ljetni zrak pirio je vatru na maksimirskom stadionu. „Sloboda Dinamu“ transparent je koji je visio sa sjevera pozivajući sve zaljubljenike u građanski klub Dinamo na solidarnost. Omanja skupina, kako ih nazivaju Boysi, „plaćenika“ sa sredine sjevera premještena je, a zaštitari su stalno morali paziti da ne bi došlo do novog incidenta. Maksimir je bio složan u jednom – „Hoćemo izbore“ što se orilo cijelim stadionom tijekom gotovo cijelog derbija.

No, tenzije su se premjestile ondje gdje su uvijek i bile – na frontu Hajduk – Dinamo.

Kada je lopta zatresla Hajduku mrežu, atmosfera na stadionu bila je zaista fenomenalna. Više nije bilo podjela, bilo je samo jedno, a to je ljubav prema Dinamu, ljubav prema nogometu.

Nebom iznad Maksimira prožeo se miris vraćanja nogometa. Vraćanja nogometa ondje gdje i pripada, na stadion, među navijače, među strastvene uzvike, dobru igru i uloženih sto posto