Hajduk nije pristao na prvu ponudu neimenovanog kineskog kluba koji je na stol stavio milijun eura odštete za Francka Ohandzu. Ali nije priča završila, ponuda se povećala na 1,3 milijuna eura, a srijeda je posljednji dan prijelaznog roka u Kini.
Pred Ohandzom je ugovor života sa mjesečnom zaradom od 100.000 eura, a pred Hajdukom golemi izazov. Što će presuditi i koja će biti konačna odluka? Intrigantna su pitanja, ali u ovom slučaju primarno se traže strpljenje i mudrost. Često smo svjedoci takvih situacija u zadnjim danima mercata, bez obzira je li u pitanju zimski ili ljetni. Uzeti milijunsku odštetu ili ostaviti u momčadi igrača bez ugovora s rizikom da ovog ljeta napusti klub za “nula kuna”? U startu je jasno, dvojba je velika.
Delikatna, zahtjevna. Kako se god odluči, bit će sretnih i nezadovoljnih. Ohandza bi potpisom u Kini riješio egzistenciju, neočekivano se 26-godišnjem Kameruncu pojavio transfer života, ali upitno je hoće li mu Hajduk dopustiti da uskoči u tu “zlatnu kočiju”? Jer, Hajduk nije u situaciji da imperativno mora prodavati. U proteklih šest mjeseci Hajduk je realizirao dva velika transfera, prodao Vlašića i Ercega, ali ostavio je u kadru kapetana Zorana Nižića. Kakvu su poruku s Poljuda poslali u tri navedena posla?
Odmah moramo reći, Vlašić transfer bio je rekordan, posao vrijedan više od 8 milijuna eura profita i nije realno bilo odbiti takvu ponudu koja je donijela novce gotovo na razini godišnjeg proračuna kluba. Ali, Nižić i Erceg su dva zanimljiva, a opet sasvim različita primjera. Nižić je u kolovozu prošle godine imao ponudu Göztepea. Ambiciozni novak u turskoj Superligi nije štedio novca za stopera Bijelih. Ponudio je klub iz Izmira milijun eura odštete, ali na Poljudu nisu htjeli ni čuti za odlazak kapetana.
- Nitko više neće napustiti Hajduk. Mogli smo prodati još četiri ili pet igrača, neki su ranije navikli da ovdje mogu kupiti jeftinije igrača zbog financijske stabilnosti, ali nećemo prodavati igrače ispod cijene. Želimo raditi velike transfere poput Vlašićeva - poručio je sportski direktor Mario Branco na predstavljanju Huga Almeide prvog dana rujna prošle godine.
Kakav izazov
Ključni igrač zadnje linije Zoran Nižić ostao je prošlog ljeta na Poljudu, ali ove zime Bijele je napustio najbolji igrač Ante Erceg. Prvi strijelac, prvi asistent, igrač koji je postizao pogotke u ključnim jesenskim utakmicama poput onih protiv Bröndbya, Dinama, Rijeke, te Osijeka u Kupu. Ali, Hajduk je prihvatio ponudu kluba iz Dubaija i zaradio 1,5 milijuna na transferu Ercega. Gdje je razlika između Nižića i Ercega? Može li se iz tih ponuda izvući poučak za Ohandzu? Nižić i Erceg unosne su ponude dobili sa 28 godina i pritom su bili ključni igrači Hajduka. Novac je također bio na sličnoj razini i gdje je onda razlika? Samo u stručnoj procjeni. Istina, Hajduk nakon prodaje Vlašića nije trebao profit, nego igrače, a u zimskom mercatu Erceg je bio jedini “kapitalac”, jedini igrač koji je mogao Bijelima donijeti opipljivu zaradu.
Uz to, Bijeli su tada računali na četiri špica. Almeidu, Futacsa, Saida i Ohandzu pa du Ercegu dopustili odlazak. Čak se kasnije priključio i Mađar Gyurcso kao lijevokrilni napadač doveden da zamijeni Ercega i računalo se na pet napadača. Međutim, nakon dva tjedna od početka proljetne polusezone jasno je da napadački kadar i nije tako širok. Almeidu bole leđa, a onda se javi i problem s mišićem lista. Shodno tome Portugalac nije bio u kadru za Dinamo i Belupo, a tereni su sve teži i teži....
Futacs još nije u stanju trenirati pod maksimalnim naporom i premda se očekivalo da će krajem veljače ući u natjecateljski žrvanj, još ćemo koji tjedan pričekati na njegov povratak. Gyurcso je imao virozu, tek u trećoj utakmici upisao službeni debi za Hajduk, ali Mađar ionako nije klasična špica. Tko je na kraju ostao, Ohandza kao neprikosnoveni broj jedan. Said je drugi špic-igrač i kada se sve zbroji i oduzme jasno je zašto je tako velika dvojba “igrač ili novac”. Imati najboljeg u kadru za lov na trofej ili uzeti novce koji se za Ohandzu, realno očekujući, neće više pojaviti. Kakav izazov!
Pritom nitko ne može jamčiti da će Hajduk s Ohandzom sigurno doći do trofeja i da će Kamerunac i nakon odslužene kazne crvenog kartona biti na razini igara s početka proljeća. Uostalom, Ohandza je profesionalac i teško će iz glave izbrisati činjenicu da je u 26. mogao riješiti život. Ercegu je to uspjelo, a Ohandzi?