Rođendan je Hajduka, taj divni trenutak za sve navijače splitskog kluba koji će se ganutljivo prisjetiti davnih vremena kada je splitski klub slavio naslove prvaka, pobjede u Kupu... Prisjetit će se svih velikih pobjeda i prvih mjesta kojih se posebno nauživala generacija Ivana Buljana iz “zlatnih ‘70-ih” na čelu s trenerom Tomislavom Ivićem.
- Imali smo spoj nadarene generacije i talentiranog trenera - počeo je priču Ivan Buljan.
- Dogodila se Iviću odlična generacija koja je imala kvalitetu i hrabrost, a uz to je i uprava bila na nivou. Možete li zamisliti da smo se mi iz Splita uspjeli oduprijeti velikoj Crvenoj zvezdi i uzimati Kupove u seriji, kititi se naslovima prvaka. Bili smo barem 20-30 posto jači od Zvezde, a ipak smo morali titule prvaka uzimati na gol-razliku, na bod viška... Nikada nije bilo lako osvajati naslove s Hajdukom, ali tih ‘70-ih smo zaista bili klub na visokoj razini u svim segmentima - rado se trijumfalnih ‘70-ih prisjetio Buljan.
Gazde treba biti
Prije 40 godina igralo se u drukčijim uvjetima. Prošla su ta vremena, ne kuka Buljan, nego samo konstatira.
- S 19 godina po isteku juniorskog staža potpisivao se prvi ugovor. Obično na četiri godine, a ja sam potpisao na 5,5. Za prvi nisam dobio ništa novca, za drugi sam dobio stan. Da, dobivao se tada stan. Pravilo je bilo da se za dva ugovora dobije stan. Veličina? Ovisno o tome koliko si djece imao. Ali, nije bio problem dobiti stan. No, nismo se kupali u novcu, nismo imali velike aute. Živjeli smo bolje od prosjeka, ali ništa ekstra.
Hajdukovci su se prije devet dana vratili iz pripremne baze u Turskoj, a gdje ste ‘70-ih tempirali formu za proljetni dio sezone?
- U hotelu Amfora na Hvaru. Pa bismo trabakulom išli na izlet na Paklene otoke. Znali smo se dobro našaliti, Hlevnjak i Gluić su jednom fizioterapeuta Soldu poprskali aparatom za gašenje, pa mu je pjena pokrila sobu. Kako se tada na Hvaru mogao dobiti 100-posto besplatni boravak ako padne snijeg dok ste hotelski gost, zatražio je Soldo da mu ne računaju trošak sobe, jer je kod njega snijeg! Uživali smo, imali smo klapu i druženje.
Nekoć bilo, a danas se lijepo sjetiti. No, koja su glavna pitanja za budućnost Hajduka?
- Ja uvijek kažem ono što mislim da je najbolje za Hajduk, a to je u ovom trenutku izbor gazde. Ne držim pritom da je nužno potrebna prodaja, ali mora se pronaći netko tko će preuzeti odgovornost vođenja kluba. Da se zna tko je vlasnik, tko nosi odgovornost za uspjeh i neuspjeh. Grad Split nije taj, svima je jasno da njihovim “pranjem ruku” klub ništa neće dobiti. Mora se znati tko vodi klub, nema kolektivnog rukovođenja, to je prošlost. Rezultat bi također trebao doći u fokus interesa, jer računam da bi jedan gazda napravio nešto da se Hajduk pomakne s rezultatske mrtve točke. Da Hajduk kreira momčad za ulazak u Europa ligu, jer ne vidim da će u dogledno vrijeme stići do Lige prvaka. Nažalost, takva je realnost na 106. rođendan - zaključio je opširni i direktni Ivan Buljan.
Ivan Pudar branio je na legendarnim utakmicama Hajduka protiv HSV-a 1980. godine kada su Bijeli pod Tomislavom Ivićem igrali četvrtfinale tadašnjeg Kupa prvaka. Hajduk je u prvom susretu u Hamburgu poražen 1:0, a u uzvratu u Splitu na Poljudu slavio je s nedovoljnih 3:2. To su utakmice u kojima je pisana najsvjetlija povijest Hajduka koji je tada imao strašnu momčad, kvalitetnu i iskusnu, vodio ju je legendarni Ivić koji je Pudara kao tinejdžera postavio na vrata. Bio je Pudar najmlađi u momčadi i nije se bojao.
Ispričao nam je Pudar anegdotu iz tog vremena kada su gostovali u Hamburgu. Bilo je jako hladno, na terenu je u tragovima bilo snijega, a Hajduk je odigrao dobru utakmicu protiv mega sastava na čijem kormilu je bio Branko Zebec, a igrao je ex-hajdukovac Ivan Buljan u društvu Kevina Keegana i Horsta Hrubescha.
Projekt ‘naša dica’
To su utakmica koje će Pudar zauvijek pamtiti iz svoje karijere, a u povodu rođendana Hajduka ispričao nam je anegdotu koja se dogodila u to vrijeme...
- Sjećam se utakmice u Hamburgu, imao sam samo 18 godina, u momčadi su bili Šurjak, Luketin, Đorđević, ne znaš tko je stariji od njih, a ja jako mlad. Dočekala nas je temperatura od minus pet stupnjeva, pun stadion kada smo izlazili na zagrijavanje. Išao sam se zagrijavati sa Špacom koji je bio pomoćni trener i govorim ja njemu “jednu ovdje, jednu ovdje”, a on meni “ma vidi ti mulca, on meni tako - jednu ovdje, jednu ovdje”. I tako, završilo je zagrijavanje i službeni spiker pročita “broj jedan - Ivan Pudar”, a ja podignem obje ruke u zrak i mašem. A Šurjak mi na to kaže, “što mašeš, jesi li lud, preskočit će ogradu, ubit će nas”, na što ja njemu odgovorim “ma pusti, bit će 3:0 za nas, ići ćemo dalje”. Zaista, malo je falilo, oni su došli do finala, a mi smo možda mogli biti tu umjesto njih da je bilo malo sreće, možda smo mogli i osvojiti. Imali smo strašnu generaciju. Sjećam se da je u novinama prije izašao naslov “Riziku je ime Pudar”. Međutim, pokojni šjor Ivan je gledao samo kvalitetu, tko u tom trenutku može odgovoriti zahtjevima, nema veze što sam bio mlad...
Pudar kao bivši igrač, kapetan i trener prati zbivanja oko Hajduka, često je bez dlake na jeziku, ne libi se uputiti kritiku...
- Ono što ja mogu komentirati su momčad i struka. U politiku kluba neću ulaziti, ali u pitanje struke mogu. Važno je da struka radi svoj posao, a dobrih trenera u Splitu, hvala Bogu, ima. Uvijek kažem da je uprava tu da vodi, igrači igraju, a navijači navijaju. Jedino bih volio da kad se prozivaju legende da se kaže imenom taj i taj je napravio to i to. U bližoj budućnosti volio bih da zaživi projekt “naša dica” - poručio je Pudar.
Zadnji naslov prvaka osvojio je Hajduk prije 12 godina, ali kada o toj temi zapodjenemo razgovor s tadašnjim kapetanom Bijelih Hrvojem Vejićem, odmah naglasi “draža mi je titula iz 2004. godine”.
- Imali smo neizvjesnu sezonu, borili se s Dinamom za titulu. Godinu dana kasnije smo imali Inter za protivnika, ali uza sav respekt Zaprešićanima, znate kako je slatko uzeti naslov prvaka Dinamu.
Promijenjen identitet
Igrao je Vejić u dva navrata u Hajduku, skupio 265 nastupa za Bijele, ali ne priča puno o današnjem Hajduku.
- Nisam u tijeku koliko bi trebao biti da bi ušao u argumentiranu raspravu. Ako bih tražio prioritet, onda taj prioritet vidim u rezultatu. Stječe se dojam da je rezultat zanemaren, a rezultat je osnova egzistencije kluba. O drugim temama ne mogu govoriti kada nisam detaljno upoznat sa svime, ali o rezultatu mogu. Jer, Hajduk velikim klubom čine trofeji, zato treba što prije napraviti rezultatski iskorak.
Da, rezultat je ono što primarno nedostaje Hajduku na 106. rođendan. Zadnji naslov prvaka bilježi se još 2005., a pobjednik Kupa prije četiri godine. Posljednji put je Hajduk drugo mjesto dohvatio prije pet sezona, a vrijeme ide... Ostaju uspomene na dane koje često nazivamo “dani ponosa i slave”. Dani u kojima je Hajduk stvorio ime i emociju što se danas s više ili manje uspjeha pretvara u brand.
U proljeće Hajduk kreće s četvrtog mjesta na “pogon” stranih stručnjaka u prvoj momčadi. Promijenio se kompletni identitet Hajduka, od čelnika do igrača, koji su većinski locirani izvan Splita. Ali, Hajduk je klub svih navijača koji će u Splitu i diljem Dalmacije, Hrvatske i svijeta danas razviti zastave svog voljenog i slavom ovjenčanog kluba. Dostojanstveno će proslaviti rođendan kluba koji je uvijek, a posebno danas, predstavljao nešto više od nogometne momčadi.
--------------------------------------------------------------------
Najviše nastupa
Ivica Hlevnjak 310
Vedran Rožić 305
Dražen Mužinić 280
Frane Matošić 270
Ivica Šurjak 268
Bernard Vukas 267
Jurica Jerković 250
Ljubomir Kokeza 250
Luka Peruzović 244
Zlatko Vujović 240
Najviše golova
Frane Matošić 179
Leo Lemešić 109
Petar Nadoveza 107
Zlatko Vujović 100
Bernard Vukas 94
Slaviša Žungul 82
Tomislav Erceg 81
Vladimir Kragić 78
Jurica Jerković 74
Ivica Hlevnjak 72