Posljednji put istrčao je na teren i igrao natjecateljsku utakmicu 13. siječnja 2019. godine. Godinu i trinaest dana kasnije Šime Vrsaljko (28) opet je osjetio slast igranja prvenstvenog susreta. Već je temeljem toga bilo jasno zašto mu je ton glasa bio povišen u razgovoru kojim smo evocirali te doživljaje. Kako one negativne kada je u veljači prošle godine morao na operaciju i dugi oporavak, tako i one pozitivne emocije povratka u natjecateljski nogomet.
Za igrača nema ljepšeg osjećaja, zar ne?
- Fenomenalno! Napokon se osjećam ispunjen, sretan i silno motiviran da nastavim ovim putom. Vratio sam se i nakon deset-petnaest minuta utakmice s Leganesom kao da sam osjetio da sam spojio vrijeme od posljednje utakmice do ove današnje - uzbuđeno nam je tumačio popularni Zadranin.
- Evo me u kući s obitelji, igram se sa sinom Brunom. Njegov osmijeh, gegovi, zagrljaji, bili su mi terapija u proteklom vremenu rehabilitacije, faza nestrpljenja da se vratim na teren, perioda krize kada mi je bila muka od svih vježbi, istezanja, paženja i doziranja napora. Slobodan dan nakon što sam osjetio prvih 88 minuta igre, praktično prvu cijelu utakmicu odigrao u dobrom ritmu, to je sjajno za opuštanje u obitelji.
Simeoneovo pitanje
Pogotovo za promišljanje kako je napokon pronađen izlaz iz tunela?
- Iskreno rečeno, baš sam se tako u nekim trenucima osjećao. Kao da sam u tunelu. Nema goreg za igrača kad je ozlijeđen, kad je duga pauza, kad ne radiš punim plućima ono što najbolje znaš i što ti je nezaobilazni dio života. Već sam gotovo tri mjeseca u punom trenažnom procesu s momčadi. Otkako sam se vratio s oporavka u Belgiji hvatao sam zrak, kondiciju, osjećaj za loptu i trku, no sve je to bitno drugačije kroz trening u odnosu na utakmicu. I hoćeš-nećeš, dok nisi u natjecateljskoj utakmici stalno te drži neka nervoza kada će to i kako biti.
Dakle, protiv Leganesa ste to mogli osjetiti. No, kad ste zapravo saznali da ćete uopće igrati? Još u petak niste znali kad smo o tome razgovarali...
- Pa zvao me trener Simeone u svoj ured dan prije utakmice i razgovarali smo. Pitao me jesam li spreman za nastup i naravno da sam odgovorio da jesam! Jer to doista jesam. Oporavak je prošao sjajno, a treninzi u Atleticu, po posebnom i vrlo kvalitetnom programu, maksimalno su me pripremili za povratak.
Nisam mekušac
Što vam je Simeone kazao?
- Trener je vrlo iskusan i pragmatičan tip. Prošao je sve kao igrač i sada kao trener. Dobro zna što je važno i prepoznaje kako igrač promišlja. Zato mi je samo kazao da budem mudar u doziranju snaga s obzirom na dugu stanku, da ne srljam i da koristim iskustvo. Naposljetku je ispalo sve u najboljem redu, osim što smo je izostala pobjeda. No, u mom osobnom kontekstu, bila je to velika pobjeda.
Kritika vas je pohvalila, trener je istaknuo da je jako zadovoljan, jeste li vi?
- Jesam! Točno je da mi nedostaje još 100 posto ritam u plućima i ponavljaju trke, ali to je samo stvar nekoliko utakmica u nizu. Uopće nemam dvojbe da ću formu koju sam imao i prije duge pauze brzo dohvatiti.
Je li bilo treme uoči utakmice?
- Neka je pozitivna nervoza bila prisutna, no ja sam vam iskuliran tip. Spavao sam noć prije kao beba, a na dan utakmice bio sam fokusiran 100 posto. Nisam mekušac, znam što mogu i želim, znam koliko sam spreman i zato sam čiste glave ušao u utakmicu. Na kraju sam bio vrlo zadovoljan. Bit će sve i bolje.
Jeste li osjetili strah u duelima?
- Nema straha kod mene! Nisam taj tip nikad bio, ne znam zašto bih i sada bio. Oduvijek sam znao ići preko praga bola. Sada bola nema, koljeno je čvršće nego je bilo i prije ozljede, odlično sam radio u Belgiji, izvrsno i u Atleticu. Vidjelo se u drugom dijelu da ne padam fizički, nego i dalje idem u sprintove po boku. Stvar je dakle samo hvatanja forme, suglasja s loptom, a za to mi treba još koji tjedan igre.
Je li samo površan dojam ili doista djelujete fizički suh u odnosu na prije?
- Točno je da sam izgubio poneki kilogram jer sam počeo više paziti na prehranu. Ništa revolucionarno, samo manje korekcije i više pažnje na meni. Imao sam prije 77 kilograma, sada sam negdje na 75, granično 76. Odgovara mi to, osjećam se odlično, i lakši i brži u reakcijama.
Logično je pitanje hoćete li taj nužni kontinuitet igre dobiti u Atleticu. Trippier se oporavio od ozljede, uskoro će i Arias?
- Meni je sada najvažnije da nastavim maksimalno trenirati, što se kaže, do daske, i da budem spreman kada trener odluči da me uvrsti u momčad. Konkurencija je velika, ali to samo dodatno motivira.
Znači, mogli biste igrati u subotu, u gradskom derbiju protiv Modrićeva Reala?
- To ne znam. Odlučuje trener Simeone.
Osjećate li da biste mogli odgovoriti izazove utakmice s liderom?
- Spreman jesam i ne treba mi nikakav alibi što sam dugo izbivao. Kad dobiješ priliku, pogotovo u takvim velikim utakmicama, moraš uvijek raditi isto, a to je derati koljena 90 minuta. Grčevi? Ne vjerujem da bi me zakačili, ne sjećam se kada sam uopće imao taj problem. Maksimalno sam spreman.
To se ne bi moglo kazati za Atletico. Tri vezana poraza znak su krize, a bod protiv fenjeraša Leganesa, iako korak naprijed na tablici, potvrđuje da ne igrate dobro?
- Od negativnog skora ne može se pobjeći, jer brojke potvrđuju određenu kriznu fazu. No, moramo imati u vidu da se momčad dosta promijenila i, kako je već i trener kazao, ovo je razdoblje tranzicije. U takvim fazama ipak se osjeti na rezultatu da neke stvari trebaju sjesti na svoje mjesto. Imamo dosta novih i mladih igrača, prilagođavaju se visokim zahtjevima Atletica. Malo fali i sreće. Bili smo u finalu Superkupa i djelovali vrlo dobro, a onda ti uslijedi niz posrnuća koji zasjene dobre stvari koje se čine. Ispali smo iz Kupa kralja, u prvenstvu zaostajemo za vrhom, ali ne vidim ništa tragično. Liga je još duga, ima 17 utakmica, sve se to da okrenuti.
Čudno je prvenstvo
Čudna je La Liga ove godine. Barcelona posrće, vi ste deset bodova daleko od vodećeg madridskog Reala?
- Je, čudno je prvenstvo. Kao da svi klubovi imaju prije ili poslije neku mini krizu koja ih poremeti. Još je dosta do kraja, ne treba brzati sa zaključcima.
Vratimo se vašoj osobnoj situaciji. Brojni su oni koji tvrde da bi ste trebali otići negdje na posudbu, gdje ćete igrati u kontinuitetu i tako lakše ostvariti formu za Euro 2020.?
- Znam da ima dosta takvih mišljenja, kao što je istina da je bilo i dosta upita iz raznih klubova jesam li zainteresiran doći k njima. To mi s jedne strane godi jer znači da me cijene. S druge strane, dobro sam promislio i zaključio da je Atletico Madrid za mene apsolutno najbolja opcija. Jako vjerujem u ovaj projekt, vjerujem u trenera Simeonea kada mi kaže da maksimalno računa na mene. Znate, u Atleticu se fenomenalno trenira, nekad su ti treninzi zahtjevniji od nekih utakmica, odnosno dosta dobra su podloga da se pojača forma.
Razmišlja li Atletico o vašem statusu slično?
- Kada se pojavila opcija Inter, 2018. godine, trener Diego Simeone bio je protiv mog odlaska i to mi je kazao. No, tada su se stvari tako poklopile i otišao sam. Danas sam dovoljno zreo da vidim kako mi trener vjeruje i kako zajedno s klubom želi da ostanem. Atletico je i tražio da se vratim u Madrid, a koliko su prema meni iskreni pokazuje da su se maksimalno založili prije moje operacije da utvrdimo najbolje opcije za oporavak tog nesretnog koljena. Bili su non-stop uz mene i kod zahvata, i na rehabilitaciji, i od studenoga kad sam se uključio u rad momčadi. Zato ostajem u Madridu i dat ću sve od sebe da pridonesem novom usponu Atletica.
Kupio sam kuću u Madridu, opcija da se trajno nastanimo u ovom gradu supruzi Matei i meni je vrlo realna
Je li točno da ste kupili kuću u Madridu?
- Kad već znate, onda ne mogu negirati. Kupio sam kuću ovdje jer sam oduševljen Madridom kao gradom za život, za nogomet, za napredovanje, školovanje djece. Supruga Matea i ja često razgovaramo o perspektivama i opcija da se trajno nastanimo u Madridu jedna nam je od vrlo realnih opcija.
Dobri rezultati Atletica tome bi dodatno pomogli. No, u prvenstvu ste zaostali, u Kupu kralja ispali, a u Ligi prvaka vas čeka impresivni Liverpool?
- Oni doista igraju sjajno, nema se što reći. Drago mi je da se i Lovren oporavio i vratio igri. No, u nogometu je svaka utakmica priča za sebe. Imamo dva dvoboja i dvije prilike da pokažemo da možemo zaustaviti Kloppovu momčad. Poznavajući temperament Atleticove momčadi, uvjeren sam da će u tim dvobojima biti puno neizvjesnosti i da mi imamo svoje šanse protiv europskog prvaka.
Očekujem Dalićev poziv za utakmice u ožujku
Vašem se povratku izuzetno raduje izbornik Zlatko Dalić odnosno reprezentacija. Jako ste im nedostajali. Jeste li se čuli s izbornikom proteklo vrijeme?
- Zlatko Dalić me često nazove, bodri, imamo odličan odnos i suradnju. Posljednji smo se put čuli prošlog tjedna kada još nisam ni znao da ću igrati protiv Leganesa. No, već tada mi je izbornik kazao da će doći u Madrid na gradski derbi, koji je na rasporedu u subotu, pa da ćemo popričati.
Nedostaje vam reprezentacija?
- Jako! Posljednji sam put igrao u Londonu u uzvratu Lige nacija, koncem 2018. godine. Čini mi se da su prošle godine od toga, iako istovremeno imam osjećaj da su srebrni dani u Rusiji bili prije dva dana. Sve to govori da me reprezentacija emotivno jako zaokuplja i da ću osjetiti neizmjernu sreću kada se opet nađem u njenim redovima za iduće utakmice.
Očekujete poziv u ožujku kada su na rasporedu dvije utakmice, jedini termin prije priprema za Euro 2020. godine?
- Pa, bude li sve u redu s mojim zdravljem, mislim da nije pretenciozno reći da očekujem poziv. Možda je najbolje reći da ga jedva čekam i nadam mu se svim srcem. U kontaktu sam sa većinom igrača, to me držalo proteklu godinu dok sam bio odsutan. Kad sam došao u Split na utakmicu s Mađarima bio sam sretan što sam s njima, ali istovremeno bio sam toliko sjetan što ne mogu na teren. Atmosfera punog stadiona, navijanje naših navijača, važan natjecateljski naboj i ulog, sve je to miks emocija koje mi silno nedostaju. Zato jedva čekam da opet jurim desnom stranom i dam svoje doprinose da Vatreni rasplamsaju svoje ambicije i strast navijačkog okruženja, s kojim sve to postaje apsolutno nešto posebno. Ako sam nešto u punoj dubini stvari razumio u ovoj dugoj pauzi, onda je upravo to koliko volim nogomet, koliko mi znači igranje, koliko me puni emocijama nastupa za reprezentaciju i podrška navijača.