U mojem, uglavnom beznačajnom životu sportskog novinara, 1982. godina je jedna od najznačajnijih godina. Dinamo, kojim sam opsjednut od djetinjstva, postao je nakon 24 "mršave" godine prvak Jugoslavije, moj književni idol Gabriel Garcia Marquez dobio je te godine Nobelovu nagradu, a iste godine sam se i prvi put oženio gospođom Jasnom. Tada to nije bila pogreška...
Iz tih godina datira prijateljstvo s Velimirom Zajecom, liderom i kapetanom Dinama, jednim od najznačajnijih Dinamovih nogometaša uopće, koji je nogometnim "govorom tijela" rušio suparnike kao kegle u kuglani i vodio "modre" do trijumfa. "Zajec Zeko, Dinamovo med i mlijeko", guslao je radioreporter Ivo Tomić.
Iz tih godina datira i čuvena fotografija s Johanom Cruyffom, nogometašem čija filozofija i danas vlada svijetom; jedan dodir, top pas, kolektivni vrtlog. Sjećam se fotografije Zajeca i Cruyffa, ne znam visi li i danas u Plavom salonu, ili je u međuvremenu postala nepoćudna i pospremljena u podrum. Ali, ta fotografija govori da se u Zagrebu rodio nogometaš koji je bio značajan u europskim okvirima, kao što su kasnije bili Robert Prosinečki, Zvonimir Boban, Dražen Ladić, Luka Modrić. No, ako je Johan Cruyff sagradio nogometnu katedralu, Zajec u tom naumu nije uspio. Zaustavili su ga rat, hrvatski jal i politika, pa se povukao na imanje u Draganiću, odakle s distance prati nogometna zbivanja. Ali, iz naše perspektive, koji smo svojedobno udahnuli dašak Dinamovog proljeća, svijet više nije kakav je bio, jer je ostalo malo ljudi kao Zajec...
Zašto ovo pišem? Danas Velimir Zajec, ikona zagrebačkog nogometa, slavi 60. rođendan. Slavi ga u Ateni, daleko od Kraljevca i Zagreba, gdje još živi jedino u "Muzeju pokidanih veza". Rijetki današnji ljubitelji nogometa sjećaju se njegovog nogometnog šarma i njegovog pobjedničkog duha. Dinamo Zagreb se odavno pretvorio u jedno od "najljepših groblja" nogometnih asova. Ma, pretvorio se taj elegantni austrougarski grad u urbano smetlište, danas je na repertoaru "Canibal party", gdje ljudi otkidaju komade mesa s bližnjih, ne bi li nešto ukrali, zamračili, profitirali. Zajec će "roćkas" proslaviti u Ateni, u obiteljskom krugu. Od šestoro djece, samo je jedno muško, ali, vjerovali ili ne, muški potomak George Velimir uopće nije zainteresiran za nogomet.
Mogu internet novinari guslati da je Velimir Zajec doveo u Dinamo Davora Šukera, Željka Petrovića, Gregu Židana, kasnije i Edina Mujčina, da je kao direktor Dinama afirmirao pokojnog Josipa Kužea i Zlatka Kranjčara, da je vratio Dinamovo ime i da je postigao dvije neponovljive pobjede u Ligi prvaka, nad Portom u Zagrebu (3-1) i Ajaxom u Amsterdamu (1-0). Malo njih zna da ga je Brian Clough želio dovesti u Nottingham Forest, tadašnjeg prvaka Europe, da je prije Slavena Bilića bio jedini Hrvat menadžer u Premiershipu. Može se reći da ga nisu voljeli ni Franjo Tuđman, ni Zlatko Canjuga, a ni Zdravko Mamić, da se nekoliko puta kotrljao niz maksimirske štenge, jer u zadnjih četvrt stoljeća u Dinamu ne vole purgere (?). Sve su to činjenice, ali, ja ću ovom prilikom citirati Zvonimira Šeparovića, ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske, dok se još naša mlada država borila za međunarodno priznanje:
- Velimir Zajec je moj dragi sportski prijatelj, koji je ostvario veliku sportsku karijeru, a za drugu svoju domovinu odabrao je Atenu i Grčku. Obožavao sam njegov nogomet i znam da je iskreni, nenapadni domoljub, koji je učinio puno za međunarodno priznanje Hrvatske. Prije nego što će delegacija grčkog Parlamenta doći u Zagreb, Zajec je svojim utjecajem i preko svojih veza molio da se jedna pravoslavna vertikala, koja je bila sklona Jugoslaviji, približi Hrvatskoj. Tražio je da se zaustavi rat u Hrvatskoj, on je poslao grčke parlamentarce u Hrvatsku i korigirao njihove predrasude o Hrvatima. 'Dajte šansu Hrvatskoj, koja je stari europski narod, koji ima pravo na svoju državu' - prenijeli su mi njegovu poruku Grci, kada smo se sastali.
Gospodin Šeparović je u tri poteza "kistom" oslikao Zajecov nacionalni naboj, ali i utjecaj u Grčkoj, gdje je dvije godine bio proglašavan najboljim igračem. Za njegovo prijateljstvo se borila i brodovlasnička familija Vardinoyanis, inače vlasnici Panathinaikosa.
Velimir Zajec je danas u Grčkoj, ali, dobio sam informaciju da će se uskoro vratiti u Zagreb. Ne u Dinamo, jer tu je knjigu zaklopio, dvaput su mu zalupili vrata s vanjske strane, ima u Hrvatskoj još posla. Ne bi bilo pošteno da otkrijem prirodu novog posla Velimira Zajeca, ali znam da su ljudi sa šezdeset najkreativniji i u top formi...