Ivica Osim, jedan od najboljih trenera s ovog područja, ili kako se sad kaže iz regije, odavno je u mirovini, ali i dalje je vrlo aktivan kad je u pitanje praćenje nogometnih utakmica sa svih strana svijeta, pa naravno i komentiranje događanja.
“Baš sam nekidan gledao derbi Rangers - Celtic 0-2… Ja ti stalno vrtim kanale, gledam prijenose.” Osim je vrlo jednostavan čovjek, mnogi ga predstavljaju kao nogometnog mudraca, što on a priori odbija:
Prati sve
- Pustite te fore, ja sam cijeli život živio od fudbala i za fudbal, hajde da kažem od nogometa i za nogomet. Meni se sada život sastoji od praćenja televizijskih prijenosa, kad sam u Sarajevu katkad odem na Grbavicu, ali u pravilu živim po režimu koji je odredila moja supruga Asima. A to je spavaj, jedi, prošetaj, što mi teško pada, pa hajde na preglede, kontrole…
Osim posljednjih mjeseci živi u Grazu, gdje se osjeća kao kod kuće, jer tamo je osam godina vodio Sturm, tako je u povodu stogodišnjice kluba proglašen za trenera stoljeća.
- Pođem pokoji put na stadion, do Merkur Arene, pogledam i neki trening. Vidim drago je ljudima kad se pojavim, a drago je i meni, jer sam se kao trener Sturma osjećao jako dobro.
“Štraus”, “Švabo”, kako su mu dali nadimke na Grbavici, ima zdravstvenih problema, izdaju ga koljena, lako se umori od hodanja…On se u Grazu dva puta godišnje podvrgava detaljnim pregledima, kaže da jedva čeka vratiti se u svoje Sarajevo, pritom usput obići Vodice, gdje je u pravilu svakog ljeta uživao. Što se tiče nogometa, današnjeg razvoja igre, Osim tumači:
Bez filozofije
- Nema tu velike filozofije, svi znaju da se mora igrati brzo, a da bi se to moglo potrebna je vrhunska, savršena tehnika. Jedan od elemenata je duel igra, jako je bitno uzeti loptu što prije, što brže, tako je u stvari bilo oduvijek, ali danas je to bitna značajka. Ne postoji više trčanja za loptom, moraš njoj ususret… Naši klubovi, mislim na sve s ovih naših prostora su napredovali, Dinamo, Crvena zvezda, Partizan su na europskoj sceni, blizu je bila Rijeka i ovi moji beha - klubovi.
Reprezentacija Hrvatske je po Osimu, nešto posebno, baš najbolje.
- Vi ste avangarda. I nije mi drago, pa ni jasno kad čujem neke komentare, onako defetističke, kao Hrvatskoj predstoji smjena generacije, kao da neki zazivaju pad, manjak uspjeha. Imate baš raznovrsne igrače…Tu ste vi novinari važni, vi morate zauzeti pravu poziciju, braniti projekte koji imaju budućnost. Lako je udarati u ‘talambase’ Bjelici i Dinamu poslije tako sjajnih rezultata. I ne samo rezultata nego i igre, interpretacije na terenu, što je najvažnije u kontinuitetu. Gledao sam derbi u Splitu, na televiziji, i mogu kazati da je to bila jako dobra utakmica. U moje vrijeme, mislim igračko, znao sam daviti loptu, uzmem je i ne dam je, kasnije sam kao trener tumačio kako se treba brzo oslobađati, dodaj je prvom do sebe, odmah, od prve, neka teče… A sada treba znati prebaciti stranu, promijeniti težište igre, pogotovo odigrati u dubinu. E to ima Dinamo. I vaša reprezentacija.
Japan je poseban
Osim je iznimno popularan u Japanu, tri godine je vodio JEF United, zatim japansku reprezentaciju kad je 16. studenoga 2007. doživio teški moždani udar i preživio. Tamo ga tretiraju kao filozofa nogometa…
- Japan je poseban, pratim J-league koliko mogu. Na prošlom prvenstvu Azije, ove zime, bili su favoriti. Nisu igrali najbolje, ali su dogurali do finala, računao sam da će biti prvaci. Izgubili su od Katara… U Japanu se igra sve bolje bez obzira na to što im svake sezone odlaze najbolji. Japanci su inteligentni, znaju učiti, možda je bolje kazati kopirati. Tamo dolaze stranci na kraju karijere, ali kad se vidi kako Andres Iniesta igra s lakoćom, pronalazi solucije, nogomet izgleda jednostavan.
Marketing
Uvijek je tako kad se igra za momčad. Sada su im u Europu otišla dva mlada igrača, praktički na početku karijere - Kubo u Real, pa su ga vratili u Mallorcu, i Abe koji igra za B momčad Barcelone. To je dobilo veliki odjek u Japanu, premda mislim da su u pitanju marketinški potezi.
Osim voli pričati o nogometu, čuva se - kaže - “popovati” trenerima, pogotovo ne svojem sinu Amaru, treneru-menadžeru Željezničara. “Ovi mladi su neki teški ljudi, ne trpe savjete”, zato je Osimu jedina briga da poveže ljude i klubove…
- Uložio sam dosta truda da bivši igrači, veterani Sarajeva i Želje sjednu za isti stol, pa se tu i tamo nalazimo, kako vi kažete ‘čakulamo o balunu’. To je jako važno. Još da mi je imati snage pa da se uradi neki propis, kao u inozemstvu, da se o veteranima vodi više brige. U ingerenciji države i saveza ili po dogovoru klubova, ali to je neophodno. Jer neki koji su takoreći i život dali za svoje klubove jedva preživljavaju.
I za kraj je tražio da pozdravimo Nadovezu, Frfu Mužinića, Iku Buljana i druge iz te garde protiv kojih je igrao… Volio bi se naći i s onima - braćom Vujović, Jarnijem, Vulićem i drugima iz Hajduka, koji su igrali za reprezentaciju Jugoslavije u njegovo vrijeme. “E da, čujem, pročitam o svima, jedino se pitam što je s Bokšićem, njega nikad nema na talonu”