Kraj stadiona, pred ulazom u šoping-centar koji je dio istog kompleksa, Slovaci su postavili šator i na njemu napisali: "Milujeme Chorvatsko". Angažirali su lokalni bend koji izvrsno svira naše pjesme. Imenom Bećari. Takvu gostoljubivost i simpatije doživjeli smo jedino u Skadru na utakmici Kosovo - Hrvatska. Sa Slovacima smo dosad na razini A reprezentacija jedino igrali prijateljske susrete, a i ovaj je imao uvod kao da na stolu nisu bili supervažni bodovi.
Na autocesti od Bratislave do Trnave pokraj nas prošao je hyundai. Vozač je spustio staklo, gurnuo ruku i upadljivo nam pokazao tri prsta. Tablice su bile lokalne, Slovačke, ali kladili bismo se da se ne radi o Slovaku. Smijali smo se, što ćemo. Novinari ne idu na utakmicu u dresu, ali odale su nas registarske tablice na mazdi. Inače, pulske. Svatko ima svoje veselje.
Kaže kolega:
- Sigurno nam je htio poručiti da će Slovačka osvojiti tri boda.
VIDEO: Dražen Antolić
I ponovno prasnemo u smijeh.
Pola sata kasnije bili smo u atmosferi onih ljubitelja nogometa koji prate Vatrene radi turizma, zabave i domoljublja. U času su nam pred oči skočila šestorica, možda i više, s imenom Vida na dresu.
- Svi smo mi Vida iz Donjeg Miholjca - stanu se šaliti.
- Domagoj nam je omogućio da budemo ovdje. I njegov tata Rudika trebao je doći, ali nije mogao - kazao nam je stariji gospodin koji se predstavio kao Mladen Petrović.
VIDEO: Dražen Antolić
Obići arenu nije lako; zbog dodatnih sadržaja potraje...
- Pa vidite vi ovo, gdje god dođemo, svi imaju nove stadione, lijepe, samo mi ništa. Pa kako u Hrvatskoj zbog toga nikoga nije sramota - dobacio nam jedan Slavonac, morali smo ga prekinuti: imat ćemo ga u Osijeku. Za godinu dana.
- Jedva čekamo, malo će biti manji, ali da napokon miriše na moderno i kvalitetno.
Mnoga navijačka lica poznajemo. Neki su redoviti, pojedini kad god mogu.
- Dođi me fotografirati, danas slavim 65. rođendan, upravo ovdje. Donio sam zastavu na kojoj piše Babogredac - kazao nam je Marijan Lučić. Iz Toronta. Potegnuo je do Hrvatske, odakle je iz Babine Grede krenuo preko Velike bare i odabrao Trnavu za proslavu odlaska u mirovinu.
VIDEO: Dražen Antolić
Modrić, Vida, Lovren, Perišić... Ta su imena dominirala na dresovima. Jean-Michel Nicolier i broj 25 pisalo je na jednom - omaž Francuzu heroju obrane Vukovara. Komplimenti vlasniku.
Mnogi su Slovaci bili obavijeni svojim zastavama, neki su se rado uključili u hrvatski glazbeni melos, dio naših skandirao je Luki Modriću. Policija se spremila vrhunski, čak i s konjicom, ali dečki iz interventne su prije utakmice zijevali. No Slovaci su strastveni navijači kad ih ponese, znaju dati moćan poticaj svojoj ekipi.
Zagrijavanje je bilo u Bratislavi. S prozora brojnih zgrada visjele su hrvatske trobojnice, navijači su unajmili apartmane i usput promijenili vizure grada. Bratislava je lijepa, moderna, ima tradiciju i perspektivu, u njoj se Hrvati odlično osjećaju i ne čudi što su je brojni odabrali za destinaciju putovanja.
VIDEO: Dražen Antolić
- U Trnavu na utakmicu idemo vlakom - komentirali su fanovi Vatrenih, koji su se tek u poslijepodnevnim satima u većem broju okupljali na glavnom trgu toga gradića i kraj stadiona.
HNS je dobio 1800 ulaznica za klasičan navijački sektor i još 400 za skuplju tribinu. Krenuli su navijači iz Zagreba, Slavonije, Njemačke... Trnava nije daleko, golema većina stigla je osobnim automobilima na dana susreta. No već je jutarnji preludij pojedinih grupica obećavao dobru zabavu. Dok je pogled pucao prema otvorenim prozorima, našim zastavama i Dinamovim dresovima, brzo se razvezala priča.
- Iz Stuttgarta smo - veseli "momci" nazdravljali su pivom, nudili rundu... Među njima za zagrebačke haklerske kibice poznato ime - Ivan Dugandžić, prije desetak godina najbolji strijelac Kutije šibica.
- I to triput. Ali vas iz Sportskih novosti neću zaboraviti. Zabio sam sedam golova u jednoj utakmici, nitko to dotad nije napravio, i, naravno, proslavimo to. Vozim do redakcije novinara SN-a i kažem mu, nemoj sad glumiti Židaka. Sutradan me zove majka, čita Sportske, gdje piše: "Zabio sedam golova, a i treće poluvrijeme bilo je njegovo". Zabrinuta pita, sine, što si to radio... Eto, drago mi je da me opet slikaju za Sportske, nakon toliko godina - smije se Dugi, kako je poznat u malonogometnim krugovima.
Ali zar ne živi u Zagrebu?
- Ne, otišao sam prije dvije godine. Vidite kako je, svi smo otišli... Međutim, idemo na tekme.