Rijeka je, zapravo, za Dinamo bila prekretnica sezone. Zadnji dolazak Matjaža Keka na Maksimir, prvi i posljednji sraz njega i Nenada Bjelice. Nije Rijeka tada bila više “onaj stari bauk”, ali svejedno bio je to pravi ispit za Bjeličin Dinamo. Jer, dolazili su Riječani u Zagreb samo nekoliko dana nakon šokantnog Dinamova ispadanja od Young Boysa u Ligi prvaka. Još su Bjelica i igrači vidali rane, emocionalno prazni, fizički iscrpljeni, kroz glave je uglavnom prolazila utakmica sa Švicarcima i “što bi bilo da je bilo”.
- Svima nam je krivo što je tako završilo, ali moramo doći k sebi, čeka nas Rijeka. To je derbi i svu koncentraciju moramo usmjeriti u tom pravcu - kazao je tada Bjelica.
Puno zadovoljstva
Zadržao je mirnoću i povjerenje u momčad, ali bilo je jasno da utakmica s Rijekom može usmjeriti sezonu. Jer, poraz samo nekoliko dana nakon ispadanja iz Lige prvaka donio bi nervozu, negativnu seriju uoči reprezentativne stanke. I vjerojatno, kako to u Maksimiru obično biva u takvim slučajevima, ostavio neka pitanja. Derbi s Rijekom, rekli bismo, trebalo je preživjeti, ne izgubiti, zadržati stabilnost. Gledajući s današnje distance, upravo je to bila koja je Dinamo katapultirala u pozitivu.
Završilo je 1:1, pamtimo Gavranovićev gol i Raspopovićevu bombu koja je bila neuhvatljiva za Livakovića, nekoliko Dinamovih promašaja i, uglavnom, s bodom su na kraju svi bili zadovoljni. Doduše, Bjelica je spomenuo da je njegova momčad bila bliže pobjedi, međutim, nije previše toj pobjedi “gledao u zube”.
- Čestitao bih dečkima, ne samo na utakmici protiv Rijeke, već na svemu što su dosad napravili, kako se ponašaju, kako rade. Ova momčad donijet će puno radosti Dinamovim navijačima!
I doista, sve što je slijedilo nakon toga bio je - pobjednički marš. Nakon utakmice s Rijekom u Maksimiru početkom rujna Dinamo je odigrao 14 utakmica u svim natjecanjima, upisao je 13 pobjeda i samo jedan remi! Onaj na Poljudu, bez pogodaka. Ujedno je to i jedina utakmica u kojoj Dinamo nije zabio gol, općenito ove sezone. U tih je 14 utakmica Dinamo ostvario i impresivnu gol-razliku 34:7. Zanimljivo, samo je dva od tih sedam golova primio izvan Maksimira, u Puli i Trnavi, ostali su suparnici zabijali u Maksimiru. Zaprešićki Inter zabio je tri gola, Spartak Trnava i Fenerbahče po jedan. Dakle, jedino je Toplakova momčad, u onoj ludoj, nesvakidašnjoj utakmici uspio u tom periodu Dinamu zabiti više od jednog gola! Od tih 13 pobjeda, Dinamo je samo četiri puta slavio minimalnom razlikom, tu čast imali su Gorica, Lokomotiva,
Zvuči nezaustavljivo
Sloga Mravince (1:0) i Spartak u Trnavi (2:1). Svi ostali stradali su u “hendikepu”. Lokomotiva i Sloga pritom su i jedine utakmice u kojima Modri nisu zabili gol iz igre, tih 1:0 dohvatili su iz kaznenog udarca. Sjećamo se kako je taj penal protiv Sloge u Kupu bio dvojben, domaćini su se bunili, ali kad se sve zbroji, na kraju mogu biti ponosni jer se nalaze u ekskluzivnom društvu. Spomenimo i da je zadnji hrvatski klub koji je zabio gol Dinamu pulska Istra, nakon nje to nisu uspjeli Slaven Belupo, Osijek, Zelina i Lokomotiva.
Tada su protiv Rijeke u Maksimiru utakmicu započeli: Livaković - Stojanović, Theophile, Dilaver, Leovac - Šunjić - Kadzior, Gojak, Olmo, Hajrović - Gavranović. S klupe su ušli Perić, Knežević i Budimir. Zbog ozljeda nije tada bilo Ademija i Oršića, sad su i oni na raspolaganju, tu je u velikoj formi i Bruno Petković, koji je tada tek dolazio do daha.
Moćan je Dinamo, a taj pravi uzlet krenuo je upravo remijem protiv Rijeke, odnosno, nakon njega. Takav stroj dolazi na Rujevicu, može li ga Bišćan zaustaviti? Pazite, 14 utakmica, 13 pobjeda, jedan remi i samo jedna utakmica bez postignutog gola, zvuči nezaustavljivo.