Treći mandat Zlatka Kranjčara službeno je trajao je od 1. srpnja do 18. rujna. Cico je u tom razdobolju izborio Ligu prvaka, a u 16 utakmica sakupio je 11 pobjeda, dva remija i tri uzastopna poraza koja su bila i razlog njegova odlaska.
1. Okolnosti dolaska
Naprasnim odlaskom Zorana Mamića klub se našao u nezavidnoj poziciji. Osim što je s bivšim trenerom otišlo pola stožera (Krznar, Klafurić, Štefanić), tajming je bio izuzetno nepovoljan. Dinamo je za nekoliko dana trebao krenuti s pripremama i vremena za dužu potragu za novim trenerom nije bilo. Trebalo je odmah reagirati i Kranjčar se kao legenda kluba i slobodan trener nametao sam od sebe. Međutim, nije mogao puno sudjelovati u koncepciji priprema što je bilo, kasnije će se pokazati, od izuzetne važnosti.
2. Odlasci ključnih igrača
Teza kako ga je klub doveo na streljanu prodajom Pjace, Roga i Eduarda ne stoji. Kranjčar je u svom prvom medijskom istupu otkrio kako mu je klub dao do znanja koje su namjere tijekom prijelaznog roka i da će gotovo sigurno ostati bez te dvojice, eventualno i Ante Ćorića. “Klub živi od prodaje i svjestan sam toga”, rekao je na inauguraciji. Dakle, znao je u što ulazi. Bilo je jasno da zamjene nisu na toj razini, ali Cico je prihvatio izazov. Iako, najveći problem nije u odlascima igrača već u slaboj formi onih koji su ostali.
3. Loša koncepcija i reakcija
Cico je na glasu kao trener koji voli lepršavost u igri i napadački nogomet, ali Dinamo je ovo ljeto bio sve samo ne takav. Odluke da u pojedinim utakmicama u veznom redu ordiniraju Benković i Jonas bile su isključivo u službi destrukcije igre. Previše je bilo lutanja i oslanjanja na individualnu kvalitetu Pjace i Roga, kasnije i Soudanija. Ako je odluka da Schildenfelda prebaci u napad u Salzburgu bilo najbolje od Kranjčara u ovom mandatu, promjena sustava uoči Rijeke bez i jednog ozbiljnijeg treninga je nešto što će ga obilježiti na drugoj strani.
4. Slaba forma i stagniranje
Nije Kranjčar jedini krivac za tri poraza u nizu. Uostalom, Jose Mourinho je ovo ljeto iskrcao 185 milijuna eura za pojačanje a ima identičnu bilancu kao Cico; tri poraza u nizu. No, razlika je što ovaj Dinamo ne pokazuje perspektivu. Krivulja forma nikako da se prebaci u pozitivu, a to je znak da se loše radi na treninzima i u pripremi utakmica. Da se razumijemo, igrači snose velik dio odgovornosti, ali uvijek je lakše promijeniti trenera nego se zahvaliti petorici igrača. Usput rečeno, Dinamo je lani u ovo vrijeme igrao najbolji nogomet unazad nekoliko sezona, a sada je situacija dijametralno suprotna.
5. Radne navike i pristup
Nakon ulaska u Ligu prvaka, Cico kao da je završio sa svojom misijom u Maksimiru. Sve češće je hvatao krivine, a radne obaveze pale su nisko na listi prioriteta.
Znalo mu se dogoditi da ne dođe na trening, a večer uoči derbija na Rujevici stigli su mu prijatelji iz Zagreba s kojima je otišao u noć. Dobar rezultat minorizirao bi takve detalje, ali kada primiš pet komada od direktnog konkurenta, uz igru u kojoj ti igrači dolaze pred klupu i nemoćno šire ruke s pitanjem ‘šefe, što da radimo’?, onda je jasno da si izgubio konce.