Na dvije utakmice u Americi mogli smo jednostavno spoznati kako na igru naših stopera djeluje taktički pristup momčadi. Protiv Perua, kada je Hrvatska imala više posjeda i stajala ‘više’ s obranom, udaljenija od Subašića, stoperski tandem Ćorluka - Vida bio je na velikim mukama. Hitronogi, okomiti i vižljasti Peruanci hvatali su na krivoj nozi našu obranu, poglavito kroz sredinu, što je djelokrug centralnih braniča. Poglavito se to spoznalo kod drugog pogotka Perua, brzog protuudara po središnjici, a i zaostajanjem naših braniča na odbijenu loptu.
Fama o tome kako je Hrvatskoj teško igrati s Južnoamerikancima relativizirana je upravo protiv Meksika. Oni također imaju brze, agilne i vižljaste igrače, ali je obrana Hrvatske bila ‘spuštena’ u odnosu na Peru. Dalić je optirao za gušći defenzivni blok, okupaciju zone do 35 metara pred golmanom, te igru na kontre. Da je u tome Hrvatska dobro djelovala - jest, dijelom i zbog rasporeda meksičke obrane. S tri u posljednjoj liniji, naša brza krila Rebić i Pjaca, pogotovo prvi, prolazili su vrlo često...
Ćorlukina pauza
Takva igra bitno je olakšala i igru naše obrane, poglavito dva stopera, Ćorluke i Vide. U gušćoj formaciji dolazi više do izražaja Vidina hitrina i agresivnost, odnosno Ćorlukina tehnička vrlina i čitanje igre, dok se lakše zamaskira problem manjka hitrine Ćorluke i poneke Vidine ishitrenosti u postavljanju.
Spomenuti tandem je, vrlo vjerojatno, prvi Dalićev izbor za Nigeriju, odnosno starterske pozicije u Rusiji. Oni su dosta utakmica odigrali zajedno, djeluju solidno uigrano, a načelno se svojim vrlinama nadopunjuju u kompenziranju mana. Čini se kako bi jedino ograničenje tom tandemu mogla biti manjak igre. Vedran Ćorluka dugo je pauzirao i vidljivo je da mu nedostaje ritam utakmice. Bude li s njim sve u redu, kako u pogledu operirane tetive, tako i u nastupanju za Lokomotiv u preostalih osam kola ruskog prvenstva, Ćorluka bi do Rusije mogao stići prilično natjecateljski spreman.
Sasvim sigurno je da će od svih igrača biti energetski najsvježiji, s obzirom na to da je pauzirao 10 mjeseci. Vida je pak prelaskom u Bešiktaš ostvario ugovor karijere, no faza prilagodbe novom klubu i ligi, već uzima danak. Ožujak je proveo na klupi, a trener Günes ga je prilično kritički tretirao u medijima. Manjka utakmica u preostalih osam kola mogao bi bitno utjecati na njegovu formu. Vidjelo se protiv Perua da nije potpuno ‘unutra’...
Mater Mitrović, koji je ‘oslobodio’ mjesto Vidi u Istanbulu, doživljava suprotnu situaciju. U Clubu Bruggeu odlično se snašao, igrao stalno i dobro. Mitrovićevi nastupi za Hrvatsku su bili solidni i on će biti vjerojatno dio ruske ekspedicije. No, bit će u alternativnom planu. Četvrto ime za liniju stopera (4) trebao bi biti Dejan Lovren. Kažemo ‘trebao’ jer kad je u pitanju odnosno iskusnog stopera Liverpoola i reprezentacije onda će se jednostavno uočiti veliki diskontinuitet. Samo od rujna 2014. godine, starta ciklusa za Euro 2016., od 40 utakmica Dejan Lovren je nastupio tek u osam, pet puta je ostao na klupi, a 27 je nastupa preskočio. Uključujući kontroverzno odustajanje od francuskog Eura. Ozljede, slabija forma, privatni problemi, neslaganja s izbornikom, sve je to utjecalo da Lovren u reprezentaciji ne uspijeva postići standardiziranost. Novo preskakanje, ovaj put američke turneje, svakako neće pojačati njegovu kandidaturu za startera…
Ovisni o igri momčadi
Za kraj još jedan detalj. Ćorluka, Lovren i Vida igrali su zajedno stopere, ali u sustavu s tri braniča u posljednjoj liniji. Tako ih je koristio Igor Štimac u dvije posljednje utakmice kao izbornik, protiv Belgije i Škotske. Bilo je to u dva uvjerljiva poraza, u kojima su među ostalim stoperi bili slabiji. No, kako pokazuje i ova američka turneja, učinak pojedinaca, linije ili tandema umnogome ovisi kako igra momčad, kako trener postavlja taktiku. Upravo zato izbor, a potom i učinak stoperskog tandema za Nigeriju, ovisit će bitno o tome kakvu igru kani organizirati izbornik...