Odlaze polako oni koji su pisali plodnu Dinamovu povijest, i dečki iz te čuvene generacije ‘67., nažalost, sve se češće okupljaju na pogrebima nekoga iz njihove priče. Eto, jučer je otišao Zlatko Mesić u 74. godini, Meske, kako su ga zvali, bio je dobri duh Dinamove svlačionice tih godina.
- Je, sjajan je bio Meske naš. Odličan igrač i odličan čovjek - javio nam se jučer kapetan momčadi koja je osvojila Kup velesajamskih gradova Slaven Zambata.
Bio je Mesić maksimirski junior, a pamti se najviše njegov gol Juventusu u pohodu na taj pehar KVG-a. U uzvratnom je dvoboju u Zagrebu, poslije 2:2 iz prvoga ogleda, upravo Mesić, nakon prodora Hrvoja Jukića, lansirao projektil u torinsku mrežu za vodstvo 2:0! Na kraju je bilo 3:0.
- Ja se sjećam i da je protiv Eintrachta, u onoj našoj velikoj pobjedi, spriječio pogodak, izbacio je loptu s gol-crte. Ma, puno je bilo odličnih utakmica koje je Meske odigrao, bio je važan dio naše momčadi - reći će Zambata.
Izvještaj u SN nakon Dinamove pobjede nad Juventusom od 3:0 u kojoj je Zlatko Mesić postigao drugi pogodak
Znan kao dobar tehničar
Pamtimo ga i, prije svega, kao defenzivca koji je sjajno razigravao suigrače, ali pritom i vješto zaustavljao svjetske nogometne zvijezde. Simpatičan i uvijek nasmiješen, nekad vezni, ofenzivni ili defenzivni, nekad branič, lijevi ili desni. Igrao je sve što se od njega tražilo, kad bi na nekoj poziciji bila ‘rupa’, treneri bi često baš Mesića stavili na to mjesto. A on se nikad nije bunio. Inače, u mlađim uzrastima bio je ofenzivac, igrač koji je volio zabijati golove, no baš zbog tog spleta okolnosti i zato što se nikad nije bunio, nego je s radošću prihvaćao sve uloge u momčadi, Mesić je postao klasični defenzivni vezni, korektor sredine terena. Bio je poznat kao dobar tehničar, a onda je počeo raditi kao igrač koji zaustavlja suparničke tehničare. I to mu je išlo jako dobro. U onim dvjema trijumfalnim utakmicama protiv Juventusa u četvrtfinalu KVG-a gotovo je s nevjerojatnom lakoćom uštopao tadašnju zvijezdu svjetskoga nogometa, Brazilca Chinesinha. Čuvao ga je i u Torinu i u Zagrebu i Chinesinhov je učinak bio slabašan. Slično su se pokraj Mesića provele i brojne druge europske zvijezde, kao Gianni Rivera ili Florian Albert...
Hrvatski Nobby Stiles
- Zebec je od Mesića napravio igrača za posebne zadatke, on je uvijek bio taj koji je čuvao najboljeg suparničkog igrača. Ako smo igrali protiv Hajduka, recimo, on je bio zadužen za Nadovezu. I tako u svakoj utakmici, radio je taj posao perfektno. Zvali smo ga Hrvatski Nobby Stiles po uzoru na tada legendarnoga Engleza koji je također igrao takav nogomet. Nije Mesić puno zaostajao za njim.
Zlatko Mesić rodio se 13. travnja 1946. u Zagrebu, a u Dinamu je počeo kao junior 1960. U prvu je postavu uskočio 10. lipnja 1964. u Zagrebu u pobjedi protiv Metalca sa 7:1. U Dinamu je igrao do 1968. godine, a nakon epizode u Croatiji iz Toronta vratio se na još jednu sezonu u Maksimir, 1970./71. Kasnije je kratko igrao za Zagreb, Jadran Poreč i Rovinj. S maksimirskim je klubom, uz pokal KVG-a, osvojio i trofej pobjednika jugoslavenskog kupa 1965.
Na fotografiji: generacija '67 - Mesić, Šarić, Zambata, Brnčić, Lamza i predsjednik GNK Dinamo Mirko Barišić.
Uza sve nabrojeno, piše službena stranica Dinama, Mesića mnogi pamte i po jednoj rečenici, koja je otkrivala njegov karakter i vedru narav, istodobno i ljubav prema Dinamu i momčadi. Naime, kad bi ga treneri smjestili na klupu, Mesić bi sa smiješkom rekao: “Znate kaj? U Dinamu je velika stvar biti i rezerva.”
Vrijeme i mjesto ispraćaja Zlatka Mesića objavit će se naknadno.