Kecmanova trica kojom je šokirao 15.600 Ciboninih navijača i donio četvrti naslov regionalnog prvaka Partizanu, ostavila je dubok ožiljak kod Ciboninih igrača i trenera, ali je imala i druge posljedice. Jedna od njih je i izjava Velimira Perasovića da je “NLB liga talac srpskih klubova”.
Da je liga “tržišna i interesna”, to ne skrivaju ni njezini suosnivači. Srpski klubovi, kojih u početku nije bilo, pa su se sramežljivo počeli priključivati, svako toliko svoje interese štite prijetnjama o “istupanju iz lige”. Duško Vujošević, genijalni trener Partizana, upravo je na finalnoj utakmici pokazao najširi repertoar psovki upućenih slovenskim arbitrima koje ovi nisu željeli sankcionirati, čak ni onda kad su rečenice koje su počinjale s “biiip vam mater...” sustizale jedna drugu ili kad je Dule zaprijetio povlačenjem momčadi s terena. No, jesu li to dovoljno čvrsti argumenti za tezu da je liga talac srpskih klubova?
- Ne bih se složio s tom tezom. Uvijek se nakon teških poraza pojave teorije zavjere, ali generalno, to nema veze s istinom. Dovoljno je samo zapitati se bi li itko potezao to pitanje da Kecmanova lopta nije pogodila koš? Naravno da ne bi - tvrdi Zoran Sučević, team menadžer i voditelj marketinga u KK Zagreb, koji o tome može govoriti iz iskustva višegodišnjeg igranja kluba iz Trnskog u NLB ligi.
Na istom je tragu i direktor KK Cedevita Krešimir Novosel.
- Mi smo tek došli u ligu i naša su iskustva isključivo pozitivna, od organizacije lige do učinaka koji je igranje u njoj ostavilo na našoj igri. A u Ciboni valjda znaju o čemu pričaju. Znam da nije lako izgubiti naslov na takav način i vjerojatno sad na površinu izlaze višegodišnje frustracije.
Novosel će istaknuti i da je Cedevita u svojoj premijernoj sezoni imala pozitivan omjer sa srpskim klubovima (6-4) te da su ih sve, uključujući Partizan, pobijedili na domaćem parketu.
U tom smislu, nekog sustavnog zakidanja, odnosno protekcije srpskih klubova, ne može se sjetiti ni Sučević.
- Do ove sezone smo uglavnom imali negativan omjer, ali je to bio rezultat naših slabosti. Znali smo se mi žaliti na suđenje, ali nije to bilo samo protiv srpskih klubova, već i protiv naših, slovenskih...
Nakon što godinama nije uspjela kroz hrvatsko prvenstvo izboriti nastup u regionalnoj ligi, Cedevita je “kupila” svoje mjesto. Već u prvoj sezoni su kroz NLB ligu izborili nastup u kvalifikacijama za Eurocup, a nakon devet kola Lige za prvaka imaju omjer 8-1 uz jedini poraz od dosad neporaženog Zadra.
- Nama je u tom kontekstu NLB liga bila neprocjenjivo iskustvo i zato su nam rezultati u domaćem prvenstvu neusporedivo bolji nego prošlih sezona - ističe Novosel.
Uz sve negativnosti koje je liga donijela hrvatskoj košarci, od kvalitativnog raslojavanja na one koji ligu igraju i koji je ne igraju, pa samim time i do važnosti koja se pridaje NLB ili domaćoj ligi, Zoran Sučević želio je istaknuti još jedan pozitivan element.
- Ova je liga u devet godina napravila više za normalizaciju odnosa nego svi političari zajedno.
Sve nas na kraju navodi na jedan zaključak: da su iz Cibone svoje teze plasirali u drugačijim okolnostima, njihove bi riječi imale drugačiju težinu i dimenziju. Ovako, iako u izrečenome ima i ponešto istine, sve će razvodniti pod devizom - “tko gubi, taj se i ljuti”.
I Zadrani su bili protiv NLB lige dok je nisu osvojili
Zašto svi vrište na regionalnu NLB ligu i podcjenjuju je kad od nje imaju itekakvu korist, pitanje je na koje nije teško ponuditi odgovor. I to kroz činjenice. Nisu li Zadrani svojedobno drvljem i kamenjem zasipali ondašnju Goodyear ligu, čak su prijetili istupanjem nakon incidenta u Pioniru! I onda su spletom raznih okolnosti, ponajviše sportskih, stigli do završnoga turnira i u Ljubljani uzeli titulu u velikoj pobjedi protiv Maccabija.
Nisu se odrekli prstenja i kristalne vaze, nisu više prijetili, nego su sve pretvorili u najveći europski uspjeh u povijesti kluba! Zar to nije licemjerje? Jednako bahato ponaša se i Partizan sve dok mu se ne otvori put do naslova prvaka. Kad su na pobjedničkom tronu, svi šute, onoga trenutka kad nisu ni blizu njemu, onda bi svi krojili neka svoja pravila. Nitko razuman nije protiv tehničkog unapređenja u sustavu natjecanja ili pak pravilima organizacije utakmice koji nudi Cibona, i o tomu treba raspravljati. Do tada, jedino što im preostaje jest stisnuti ruku sportskom rivalu. Jer kad primiš koš na izdisaju utakmice i s onakve udaljenosti, svaka druga priča je bespredmetna. (D. Žura)