ZAGREB - Cedevita je hit, Zagreb premošćivanjem Save izgubio dio imidža, a Cibona na aparatima. Tako je još početkom tjedna izgledala slika zagrebačke košarke. Danas stižu naznake novog doba kada je u pitanju Cibona. Bandićevim preuzimanjem kluba dvostruki europski prvak krenuo je u ozbiljan face lifting. Prvi zahvat je dovođenje Gordana Giričeka .
- To je pokazatelj da smo odlučni ostvariti sve što smo obećali kada se formirala nova uprava. Odlučili smo Cibonu vratiti u europski vrh, tamo gdje joj je i mjesto. Svi naši postupci bit će usmjereni na oživljavanje jednog velikog kluba. Nećemo ostati samo na obećanjima - rekao je novi direktor Zdenko Antunović i dodao:
- Giriček je, pak, pokazao da je velik čovjek i sportaš jer je njegova cijena zapravo bila simbolična za današnje košarkaške prilike. Kao što je nova uprava došla pomoći posrnulom klubu, tako je i on donio odluku motiviranu istom željom. Dogovor je bio vrlo lagan, gospodski. Takvo razmišljanje svih zainteresiranih dovest će naš klub ponovno među tri-četiri najbolja u Europi. Giričekov dolazak samo je prvi u nizu poteza. Trebamo samo malo vremena i pozitivni će se pomaci početi osjećati.
Plaća 40.000 eura?
Klub je još ranije od sebe otklonio priču da će Giričeka plaćati 40 tisuća eura mjesečno što bi bilo nešto više od 200 tisuća do kraja sezone. Koliko god ga platili, iznos je manji od Giričekove samoproklamirane vrijednosti . Još uvijek su mu stizale ponude unosnije od Cibonine. Posljednji njegov ugovor, dvogodišnji s Fenerbahçeom, vrijedio je četiri milijuna dolara za dvije sezone.
Radi se o obostrano dobrom potezu jer povratak u klub svoje mladosti Giričeku može pomoći u peglanju imidža narušenog brakorazvodnom parnicom i odlukom o neigranju za reprezentaciju dok je bio u najzrelijim igračkim godinama. Ciboni, pak, očajnički trebaju pojačanja koja su i pokazatelj da će klub i dalje živjeti. “Vukovi” su dobili igrača sa šestogodišnjim iskustvom iz NBA-a u kojem nije samo mahao ručnikom (Utah mu je dao ugovor na 16 milijuna dolara za četiri sezone) i koji još nije u umirovljeničkim godinama (u lipnju će napuniti 34). Igrački, trebao bi rasteretiti najboljeg igrača i strijelca Bojana Bogdanovića, jer su obojica sličnog profila i služiti kao mentor mladima kojih je puna svlačionica.
Dobro da se predomislio
No, bez obzira što bi se povratak Giričeka trebao ispuniti pozitivnim bojama upitna je reakcija publike. Očekujemo pljesak dobro ispunjenog Draženovog doma, ali posljednji njegov dolazak, prošlog prosinca u dresu Fenera, popraćen je koncertom zvižduka i zaključen pesimističnom izjavom.
- Možda se jednog dana vratim u hrvatsku košarku, ali sigurno ne u Cibonu. Nekoliko je razloga, ali ne želim ih spomenuti i raditi trakavicu od toga.
Život obično piše i neobičnije priče od ove, tako da se dečko iz Gajnica ipak vratio pod Toranj gdje je košarkaški zakoračio još 1993. godine. Radi li se o preokretu koji će svima biti na korist tek ćemo vidjeti.
Prosinečki, Rađa i Balić imali su velike međunarodne karijere, a povratkom su oživili domaće klubove
Autor najspektakularnijeg sportskog povratka u Hrvatsku je Robert Prosinečki. U ljeto 1997. probudio je učmalu atmosferu oko Maksimira i nogometa te je Dinamo postao sportska priča broj jedan, a već sljedećeg ljeta u Zagrebu se igrala Liga prvaka.
U njegovu je rangu i povratak kući Dina Rađe. U ljeto 2002. Rađa je ponovno u službenim utakmicama nosio žuti dres s brojem 14. Trostrukom europskom prvaku značio je puno kao igrač, ali i kao čovjek koji je oko sebe okupio ekipu (trener Skansi, Zdovc...) s kojom su prvi i jedini put postali hrvatski prvaci. Ranije se Rađa iz inozemstva dvaput vratio u Hrvatsku. U Zadru je to bilo relativno uspješno (osvojen Kup), ali u Ciboni potpuni promašaj.
Iznimnu težinu ima povratak Ivana Balića u Hrvatsku, u kojoj je izabrao jedini klub u kojem može nešto napraviti na europskoj sceni te i dalje ostati motor reprezentacije - CO Zagreb.