Inicijativa SN da se promijene uvjeti pod kojima mladi sportaši moraju putovati na natjecanja i da su im zbog nesređene regulative neposredno ugroženi zdravlje i životi (neadekvatna vozila, umor, noćne vožnje, a najčešće su vozači umorni treneri), ima sve više odjeka, a Središnji državni ured za šport potvrdio nam je da to pitanje dosad uopće nije bilo regulirano i da će ga sad uvrstiti u raspravu o Zakonu o sportu.
Ponukani tragičnom pogibijom maloljetnog nogometaša futsal Dinama i njegova trenera postaviti smo nekoliko pitanja na adresu Središnjeg državnog Ureda za šport. Zanimalo nas je: 1. postoji li pravilnik koji regulira na koji način se maloljetni sportaši prevoze na natjecanja i što u toj priči moraju poštovati sportske udruge i savezi? Drugo, koliko je Državni ured za šport uključen u tu priču i je li takvo pitanje predviđeno u Zakonu o sportu? I treće, ako to funkcionira i postoji, kontrolira li to Sportska inspekcija i što kažu njeni nalazi?
Odgovore prenosimo u cijelosti:
- Trenutačno važeći Zakon o sportu (Narodne novine, broj: 71/06, 150/08, 124/10, 124/11, 86/12, 94/13, 85/15 i 19/16) i drugi pravni propisi doneseni na temelju njega ne uređuju pitanja vezana uz organiziranje prijevoza sportaša. S obzirom na to da sportska inspekcija, sukladno odredbama Zakona o sportskoj inspekciji (Narodne novine, broj: 86/12), provodi inspekcijski nadzor nad provedbom Zakona o sportu i propisa donesenih na temelju njega te poduzima mjere i radnje za koje je ovlaštena navedenim Zakonom, navedeno pitanje nije do sada bilo u nadležnosti sportske inspekcije.
- Središnji državni ured za šport isključivo kroz javne potrebe u sportu državne razine financira troškove priprema i natjecanja putem programa krovnih sportskih organizacija i nacionalnih saveza te sportskim udrugama niže razine isključivo kroz financiranje projekata putem natječaja u kojima su prihvatljivi troškovi i troškovi prijevoza. Prilikom izrade Nacrta Zakona o športu u dijelu Nacrta kojim se reguliraju sportska natjecanja nije bilo predviđeno reguliranje navedenog pitanja, no, tijekom predviđene javne rasprave te kroz okrugle stolove s dionicima otvorit ćemo raspravu i o ovom pitanju.
Ne jenjavaju reakcije na tekst “Tko je kriv za smrt sportaša”, kojim je glavni urednik Sportskih novosti Mario Zorko otvorio temu prijevoza djece na sportska natjecanja diljem Hrvatske i Europe. Priča se o trenerima koji iz tjedna u tjedan, mjeseca u mjesec, godine u godinu, vrlo često u vozilima upitne sigurnosti, odvode mlade sportaše na natjecanja, s kojih se onda vraćaju gluho doba noći, potpuno izmoreni...
A reakcije ne jenjavaju jer to je, reći će vam bilo koji trener u bilo kojem sportu, nešto sasvim normalno i uobičajeno.
- Mene je zapravo strah govoriti o tome jer stalno radim ono što je dovelo do nedavne tragedije pa ne znam je li to uopće dopušteno - reći će Feđa Medak, trener u taekwondo klubu Fox iz Bjelovara.
750 km do kuće
- Evo, prošli vikend smo imali nastup na Austria Openu, iznimno jakom turniru, na koji smo otišli dan ranije kombijem, u kojem je bilo osam klinaca i ja kao jedina odrasla osoba, ujedno i vozač. Ranije smo došli zbog vaganja, koje smo odradili taj dan, onda su sljedeća dva bila natjecanja i odmah po završetku smo sjeli u kombi te vozili 750 km do Bjelovara. Ne bih volio da me se krivo shvati, jer nije trenerski posao toliko fizički zahtjevan, ali tijekom takvih turnira dolazi do mentalnog iscrpljivanja.
Potpuno razumljive riječi čovjeka, koji je odradio vikend kao trener, učitelj, roditelj osmero klinaca, da bi na kraju svega još bio i vozač...
- Ljudi se na svakojake način održavaju budnima, ali energetska pića i kava za mene nisu opcija jer ne konzumiram kofein. Rješenja sam, pak, pronašao u ljutim bombonima koji me drže budnima za volanom, s tim da zbog toga onda imam problema sa želucem.
Kako izaći iz tog začaranog kruga?
- Nama, recimo, nitko ne financira iznajmljivanje kombija, a kad se tome dodaju troškovi za smještaj, svi će ti reći da ne ostaneš spavati nakon natjecanja, već da odmah kreneš kući. Tek kad se dogodi tragedija, svi pitaju zašto niste ostali spavati. Zato bi, recimo, klubovima trebalo omogućiti povlaštene cijene za kombije, možda prosljeđivati vozila koja otpisuje vojska, policija i vatrogasci... Ali ja ne vjerujem da će se bilo što u tom smjeru promijeniti jer čak i da se omogući tako što, opet bi se pronašli pojedinci koji bi te povlastice koristili za osobne automobile.
Feđa Medak zna o čemu govori, taekwondo je njegov život već 33 godine, puna dva desetljeća je trener, Švicarci su ga nedavno imenovali izbornikom za kvalifikacijski turnir za OI i SP, a uz djecu je svaki dan.
16 puta u jednoj godini
- Imamo treninge kroz cijeli dan, od osam ujutro do deset navečer, a na natjecanjima sam djeci i otac i majka. Prošle sam godine 16 puta vozio klince samo u inozemstvo i stresu me tragedije kao što je ova posljednja jer se po zakonu velikih brojeva takvo što vrlo lako može dogoditi i meni. A pritom ne moraš biti kriv.
Nešto se po ovom pitanju u Hrvatskoj definitivno mora promijeniti.
- Žalosno je da se mora dogoditi tragedija da bi ljudi progledali. Na ovoj temi se mora ustrajati, mediji svakodnevno moraju potezati to pitanje - zaključio je Medak.