Pokisli se vraćamo iz Beograda. Jako pokisli od kiše, novog proloma oblaka koji je počeo sredinom treće četvrtine, a Barakude i blago pokisle poradi poraza u nesretnim okolnostima. Napominjemo, blago pokisli, jer odigrali su vrlo, vrlo dobru utakmicu u kojoj su dali baš sve od sebe. Pogreške? Da, bilo ih je, na obje strane ako ćemo realno, ali to je u susretima ovakvih dviju momčadi prepunih klasnih igrača dosta logično.
- Nevjerojatno je samo kako smo ovaj gol na kraju primili. Odnosno prekršaj za peterac. Pola minute prije kraja imali smo rezultat, egal, pa onda barem za peterce, a onda... Žao mi je baš - veli tako Grički top.
To je, ako niste znali u Barakudama, Ante Vukičević. Kakvu je on pucački gledano utakmicu odigrano! Rođeni "killer". Pet "komada" je smjestio u mrežu inače odličnog Branislava Mitrovića. Iz igre, iz peterca, s igračem više. Njegovi su bili golovi za 2:0 (peterac), pa dva uzastopno za veliki povratak (nakon 6:4 za Srbiju, za 6:6), te onda u zadnjoj četvrtini, kada se "gaće deru", za vodstvo Barakuda 10:9, ali i za poravnanje 11:11, samo 28 sekundi do kraja. Baš poput topa, s tom razlikom što onaj grički puca jednom dnevno, a Ante srećom puno, puno više.
- Imamo stvarno odlične šutere, nekad se otvori Loli (Fatović, op. a.), nekad Šetki, nekad Jokoviću, nekad meni. To je najmanji problem.
No, vratimo se malo u tu zadnju minutu, srpski napad i suđen peterac. Inače, sasvim očigledan, Garcia je postupio onako kako je morao. S 2 metra nema gola suparnika, pa i po cijenu prekršaja i to je Xavi učinio. Problem je u onomu što je prethodilo. Ta lopta 'nije smjela' doći s vanjske pozicije na 2 metra, za srpskog centra.
- Iskreno, nisam od kiše ništa vidio. A bio sam u vodi, ali ja nisam ni vidio što se u biti zbivalo. Stvarno nisam, prvo zato jer sam čuvao svog igrača, bio je presing, a drugo sve i da nisam, vidjeli ste uvjete. Spustila se kišna zavjesa, apsolutno ništa više nisam vidio - iskreno će Vukičević.
U još jednoj utakmici Hrvatske i Srbije u vaterpolu koja će dobiti epitet "mitske" poradi velike borbe, ali i ne baš uobičajenih vremenskih uvjeta, te sa 4.000 navijača koji se ne miču na prolomu oblaka i gdje su svi u minuti bili mokri kao da je svih 4.000 u bazenu. Luda slika. U biti, na određeni način, sjajna.
Barakude su u finalu protiv Srbije vodile i tri razlike (4:1) početkom druge, ali se i vraćali nakon suparnikovog potpunog obrata kada je domaćin poveo pred kraj treće četvrtine dva razlike (4:6). Pa i opet, naši su vaterpolisti stisnuli zube, nisu se prepali bučnog, frenetičnog, ali vrlo sportskog navijanja 4.000 Beograđana. Tri minute prije kraja treće četvrtine, usred Beograda su ponovo Hrvati vodili (7:6), a s minimalnom se prednošću otišlo i na zadnji odmor, pred posljednju četvrtinu (8:7).
Uoči zadnje četvrtine, jedan gol plusa. Ne, to nije riješeno, ali... Bilo je blizu. Naime, Srbija je teško disala. - Ma, žao mi je. Da smo barem izdržali, pa otišli na te peterce - opet će Ante.
- Odigrali smo dobru utakmicu, sistemski u redu, kako u napadu, tako i u obrani. Držali smo se i nekog našeg dogovora. Osim tih naših manjih pojedinačnih pogrešaka, makar je pitanje i koliko su to pogreške, a koliko trenuci ekstra nadahnuća...
Tu vjerojatno mislite na čudesan pogodak Mandića, iz faula i okreta za 9:9, četiri i pol minute prije kraja. Samo, to je potez za koji ne postoji obrana, to se ne vježba. - Je, je, istina. Samo, opet mislim da je bilo malo previše nekih individualnih naših pogrešaka. Tu smo izgubili ovu utakmicu. A da, ona šrauba Mandića... ma daj, to je stvarno. Ha ništa, čestitam im, što sad.
Onaj žal koji sada sasvim logično prevladava u taboru reprezentacije je osjećaj, koji se nama činio s tribina već tijekom utakmice, a to je da su Barakude "imale" Srbiju. Imali smo ih za dobiti usred Beograda jer koliko god oni dobri bili, baš briljirali nisu ni oni. Nadalje, realizacija igrača više Hrvatske je bila bolja od Srbije, što je opet pohvala našoj obrani. U redu, odličan vratar Mitrović i raspoloženi Mandić i to je to...
- Da, baš tako, "imali" smo ih. Lomili smo ih dobro, vodili na početku, malo pali, ali se vratili i opet mi vodili jedan razlike na kraju. Pouka je to za dalje.
Temeljna je pouka čini nam se kako valja protiv Srbije ući u zadnje 3-4 minuta s 2 gola razlike. To više ne bi stigli. Ovako, Filip Filipović je golom iz peterca, 17 sekundi prije kraja pogodio za njihovo zlato i ispao junak utakmice, iako to realno nije bio u sve 32 minute. Zato je Grički top, Ante Vukičević zaključio baš onako kako to oni rade. - Nema veze, idemo dalje trenirati i idemo sada na Svjetsko prvenstvo u Koreju, tamo otići po zlato.