Situacija je teška. Mislim da ni u HRS-u nisu načistu što učiniti u trenutku kada je Lino Červar nakon neuspjelog pokušaja da se domogne europskog trona odlučio reći - dosta. Trebalo je sve ići spontano, no opet će biti preko koljena.
Lino je dao sve od sebe, no, bez ljutnje, kada se pogledaju činjenice, izbornici su danas znatno mlađi. I Berge, i Andresson, i Dinart, i Ribera, i Vujović, i Raul... Jednostavno, promijenila se realnost. Nije upitno znanje, ali je upitno koliko u cijeloj toj priči jedna drugačija mladost razumije svog trenera.
Imali smo takav slučaj 2002. kada je Josip Milković otišao makar je dao priliku svim tim dečkima koji će nas kasnije baciti u trans. I što je bitno znati iz te priče? Tada smo dobili Červara, koji je radio u Italiji, bio vodeći u klubu, bio izbornik na SP-u i EP-u, bio u najboljim godinama, bio neopterećen stvarima kojima je opterećena svakodnevica hrvatskog rukometa. I dok je bilo tako, sve je okrenuo na glavu i dobili smo ono što smo tražili.
Trebamo provjerenog
Imamo li takvog danas? Nemamo, a treba nam ozbiljan i provjeren stručnjak. Morat ćemo ga pronaći, a da kriteriji koje smo spominjali moraju ostati. Ne igraju simpatičniji, ne igraju prijatelji, igraju najbolji i oni koji u novoj viziji koja nas čeka moraju dati svoj štih. Bez obzira na to što odlazi i što će vjerojatno nastaviti u Metalurgu, Červarovo mišljenje sigurno će biti i ostati iznimno važno. Uostalom, ideja i želja čelnika HRS-a da vrate Linu i da ga stave kao savjetnika nije prestala niti ju je Euro promijenio. Lino treba hrvatskom rukometu, to uopće nije upitno.
Tko je to spreman učiniti, tko će dobiti podršku, teško je i nemoguće reći, pa sve ostaje na prognozama. A prognoze su kod nas opasna stvar, jer kada se nekoga spomene, taj nemalo puta gubi priliku, i zato svi bježe od bilo kakvih komentara i procjena. A trebalo bi biti drugačije jer sto glava uvijek misli bolje nego jedna. Treba saslušati sve, no i znati da ne mogu svi odlučivati, posebno ne oni koji su priliku propustili.
U ovoj nam situaciji treba ozbiljan trener s europskim rejtingom, bez predrasuda prema aktualnoj situaciji, trener koji će imati bezrezervnu podršku HRS-a, kao što su imali i Lino i njegovi prethodnici. Kako to sklopiti, naći, najteže je pitanje. Podrška? Uvijek će biti onih s figom u džepu, a to je stvar s kojom se moraš znati nositi. Mnogi nisu uspjeli.
Nakon izbora po strogo utvrđenim kriterijima, trebaju nam jake međunarodne utakmice da hitno počnemo graditi osvježenu Hrvatsku. Za to se moramo maknuti od doma, od marketinga ili s marketingom napraviti nešto više, pa skupiti elitu da nam dođe kada želimo. A budući da za to treba novca, nije pretjerano realno... A provjera nam dolazi u travnju turnirom u Švedskoj, a kvalifikacije za SP čekaju nas u lipnju. Dakle, nema puno vremena.
Nepogrešiv izbor
Mladi treneri? Trebaju se razvijati, a to se radi kroz stvaranje, kroz klubove, a ne kroz reprezentaciju. Kriterij tko je što napravio u tom smislu mora odlučivati. Drugo, mlade trenere žrtvovati gurajući ih u vatru s kojom se, objektivno, ne mogu nositi, nije dobro, ni za njih ni za reprezentaciju. Kada je dolazio, Lino je bio formiran trener, baš kao i Smajlagić, koji mu je prvi pomagao, baš kao i Goluža, koji mu je pomagao kasnije, pa i Babić, koji se nije uspio nositi s pritiskom.
Koji su to treneri koji u ovom trenutku rade na vrhunskoj razini i godinama su u tom poslu? Nema ih puno, ali svatko ima svog... Mi nemamo, bitno je samo da dobijemo pravog, a oni koji odlučuju puno su puta dokazali da znaju. Bitno je da izbor bude nepogrešiv i da dobije punu podršku, jer malo smo zakasnili u pripremi za Tokio, Lino to u osam mjeseci nije stigao popraviti, no sigurno zna kako i ne sumnjamo da će pomoći. Moramo naučiti slušati jedni druge, makar se i ne slagali. Početak svakog dobrog posla.
MOGUĆI KANDIDATI ZA ČERVAROVOG NASLJEDNIKA
Ivica Obrvan
Bio je trener Zagreba, bio je izbornik Makedonije, sada je u dužem periodu trener francuskog Chamberyja. Dakle, radi na vrhunskoj razini kao nijedan naš trener u ovom trenutku.
Kod njega je pitanje ima li živaca nositi se s tim. Često mu zamjeraju da je premrk, a veliko je pitanje ima li podršku čelnika HRS-a.
Nenad Kljaić
Nesporno zna rukomet, bio je na klupi Zagreba, vodio Saudijce na velikoj sceni i ni od čega napravio ozbiljan sastav.
Nije mu problem biti neovisan, gurnuti mladog ako misli da je bolji od starog koji se ne iskazuje. Ima stav o svemu, no zbog njega često dolazi u sukobe s onima koji odlučuju. A bez te je podrške teško uspjeti.
Nenek je trenutno slobodan i nesumnjivo je kandidat, iako se nije sretno rastao sa Zagrebom prije nekoliko godina. No vrijeme možda liječi sve.
Zlatko Saračević
Prošao je sve - i mlade selekcije, i klubove, i mjesto asistenta. Sada je trener PPD Zagreba. Ima nos za posao, pozitivno se promijenio, vrlo je elokventan i sigurno je da bi u nekoj kombinaciji s primjerice Golužom, s kojim se odlično slaže, mogao biti spona koja dosta toga može povezati.
Slavko Goluža
Ako se gleda iz današnje perspektive, pitanje je zašto je uopće i otišao nakon Katara. Izbušili su ga, uništili mu imidž i autoritet, no Keta je nastavio raditi i ide mu jako dobro i u Prešovu, gdje s Butorcem, Vučkom i Babićem daje nešto što dosad nismo znali.
Keta nije govornik i to mu je minus u javnom nastupu, ali on je trener koji je generaciju koja će preuzeti vrlo dobro vodio u mladim uzrastima. I čovjek koji bi imao podršku.
Irfan Smajlagić
Jedan od rijetkih iz zlatne portugalske generacije koji nisu dobili drugu priliku. Distancirao se od čelnih ljudi Saveza i Červara, pa makar je radio i kao trener i kao izbornik, nije dobio priliku.
Trenutno ne radi. I nije realno očekivati da mu daju podršku.
Goran Perkovac
Isto ima svoj stav o svemu. Radi u Luzernu, zamjeraju mu da, osim imidža, nema ni rezultata koji bi bili argument za funkciju, makar je bio i trener kluba i trener Švicarske. Kad se dokaže...
Mladi treneri (Horvat, Šola...)
Dosta je trenera u razvojnoj fazi. Recimo Hrvoje Horvat, prvi Linin asistent, kojeg mnogi vide kao novog izbornika. Koliko je to realno, teško je reći. Cveba sâm zna najbolje. Dobro je radio u Dubravi, mladoj reprezentaciji, sada je u Nexeu, iz kojeg Hrvatska očekuje nekog reprezentativca. Ima podršku, no je li prerano ili ne, tko zna. Stvar odluke. Tu je i Vlado Šola, koji se vratio iz Katara, radi s Dubravom, pa Boris Lisica, koji vodi mladu selekciju i trener je u Umagu, pa Silvio Ivandija, koji je prošao sve, a sada je u Izviđaču iz Ljubuškog, pa Dinko Đanković, iza kojeg stoje zanimljivi stvaralački rezultati, a sada je trener Poreča, pa Pero Metličić, koji radi u Splitu.
Mnogi spominju Ivana Balića. Nije nemoguće, ali to bio bi presedan jer se on uopće ne bavi trenerskim poslom, a dok je Babić bio na klupi, bježao je od nje kao od vraga.
Stranci
Željko Tomac Bergeov je asistent u Norveškoj. Odlučio se za miran život nakon što je vodio žensku selekciju u Hrvatskoj i shvatio da tu ne vrijede norveška pravila. Teško da bi se odrekao mira i dobrog posla jer on je, ustvari, već pravi Norvežanin.
Veselin Vujović pokazao je što može, no Vuja je nepredvidljiv i pitanje je koliko bi i kako to s njim funkcioniralo. A i izbornik je Slovenije dugoročno, pa otpada.
Kada smo birali Linu, kandidati su bili Ribera, Pastor i Canayer. Prvi je sjajan, ali u godinama, drugi je u klubu, treći isto.
U klubu je, ali slobodan od reprezentacije Talant Dušebajev, pa i Ola Lindgren. No pitanje je koliko je to realno...
Stari treneri (Zovko, Hasanefendić, Serdarušić...)
Zdravko Zovko je u struci u Savezu i Zagrebu, prošao je sve, iskustvo mu nije problem.
Sead Hasanefendić ima zapaženu međunarodnu karijeru.
Noka Serdarušić je bio ideja, no on dogodine napušta klupu Pariza i teško je očekivati da bi u 68. godini prihvatio neki novi takav stres kada nije prošao prije tri godine kod nas.
No kod svih je ključno pitanje mogu li se nositi s mladima.