Jedan od naših najboljih vratara, legendarni Mirko Bašić (57), već sedam godina nije aktivan u rukometu. Nakon dugogodišnje i fantastične igračke karijere, kao trener vratara osvojio je s hrvatskom reprezentacijom zlato u Portugalu 2003. godine, potom je trenirao Zagrebove vratare, a danas je okrenut poslovanju dviju vlastitih tvrtki. Rukomet, dakako, prati kao “kibic”, ali nije želio cijeli život provesti u tom sportu...
- Bilo je dosta tih 26 igračkih godina, od 16. do 42. godine znao sam samo za treninge i utakmice. Trenerski me posao, istina, nikad nije zanimao, ali na nagovor drugih okušao sam se nakon igračke karijere i na tom planu. Međutim, nije to za mene. I rukomet mi u tom, profesionalnom smislu, nimalo ne nedostaje. Ali pratim sve kao navijač i bit ću u Splitu na utakmicama naše reprezentacije - kaže Bašić.
Kakvu Hrvatsku očekujete na Euru?
- Nije se moglo previše vidjeti na onoj test-utakmici protiv Crne Gore. Ne znam kako je to izbornik Červar zamislio, ali znam kakvu bih Hrvatsku ja želio vidjeti. Dakle, s dvije napadačke opcije, jedna s dva dobra vanjska pucača (Stepančić, Mandalinić, Mamić...) i razigravačem Cindrićem, a druga, brža opcija, s Duvnjakom, Cindrićem i Karačićem, opcija sklonija kombinatorici. I ovisno o suparničkim obranama prilagođavao bih tu postavu. Krila su nam dobra, a sudimo li po utakmici s Crnom Gorom, mogli bismo u napadu imati problema s kružnim napadačem, iako na toj utakmici nije bilo Marića, koji je, po meni, trenutačno najbolji ofenzivac na crti.
Červar je nakon te utakmice opravdano bio ljutit na igru u obrani, to nije baš nikako izgledalo...
- Eh... Obrana je takva kakva jest. Vidim da pokušavaju igrati nešto agresivnije, ali u ovoj postavi koju sam vidio, u inačici 5-1 s Vorijem ispred, a s Gojunom u središnjici zone, nemamo nikakve šanse! Previše se prostora ostavlja i to će brzi suparnički igrači lako probijati i stvarati višak. Davat će lopte na krila, primat ćemo golove s krilnih pozicija i mislit ćemo da je tamo uzrok, a to je, zapravo, posljedica loše obrane u sredini - jasan je Bašić.
Mnogo će toga ovisiti o vratarima, a kad je dobra obrana, onda su i vratari dobri.
- Jedno je s drugim povezano, naravno da je vrataru lakše braniti kad ispred sebe ima čvrst obrambeni zid. Ali ne mora dobra obrana biti i preduvjet za dobre vratarske obrane. Vidjet ćemo u kakvom su stanju naši vratari, po imenima su, svakako, kvalitetni i vjerujem da će opravdati očekivanja.
Trener vratara Vlado Šola najavio je da će naši vratari imati barem 15 obrana na svakoj utakmici. Je li to preoptimistična najava?
- Nije. Uostalom, kad su Šola i Matošević branili na SP-u u Portugalu 2003. godine, imali su prosjek od 18 obranjenih lopti po utakmici, a Šola je Dance uništio s 25 obrana! Želimo li ostvariti dobar rezultat i plasman u završnicu, onda naši vratari, jednostavno, moraju imati prosjek od 15 obranjenih lopti po utakmici. Bude li tako, sigurno smo u polufinalu, u borbi za odličja. Bez vrhunskih obrana ne može se osvojiti odličje na velikom natjecanju.
Stariji su treneri nerijetko govorili da se golmanu ne može ništa prigovoriti obrani li deset lopti na utakmici. Slažete li se s takvim razmišljanjem?
- Ne. To je relativno; naime kad vratar obrani deset lopti na utakmici koja završi 21:20, onda je to solidan učinak, ali samo solidan. A bude li, uz tih deset obrana, rezultat 32:28, onda je vratar imao loš dan - kaže Bašić i dodaje:
- Možda je bolje vratare ocjenjivati po postocima, a ne po broju obrana. Recimo, za osvajanje odličja na ovakvom natjecanju, vratari moraju u prosjeku biti na 35-40 posto obranjenih lopti, i to u važnijim utakmicama. Nažalost, povijest nam govori da su na velikim natjecanjima na kojima nismo ništa napravili, poglavito na SP-u, gdje je konkurencija šarenija, naši vratari bili ispod željene razine. Počinjali su dobro protiv slabijih protivnika, a potom bi, u odlučujućim utakmicama, ostali na 20-ak posto obrana. A s takvim se učinkom vratara teško može dobiti igrački podjednak suparnik čiji vratar obrani primjerice 17-18 lopti, a tvoj samo deset.
Šola je u radu koristio i moderna tehnološka pomagala, pa su tako naši vratari dobar dio svakoga treninga odradili sa stroboskopskim naočalama. Koliko to može pomoći vratarima?
- Valjda može, sve napreduje, pa tako i rad u sportu. U moje vrijeme toga, naravno, nije bilo, ali pobornik sam svake inovacije koja može koristiti. Šola, očito, sve prati i ide ukorak s vremenom.
A kakva je razlika u tehnici branjenja u odnosu na vaše vrijeme?
- Kod današnjih mi golmana najviše smeta što u 90 posto slučajeva pokušavaju udarce s vanjskih pozicija braniti “napamet”, kao, “čitaju” suparnika i prije nego što on puca, unaprijed odrede stranu i tamo se bace. Na svakoj utakmici vidim barem 4-5 golova koje bi i najlošiji vratar obranio samo da je ostao na svom mjestu, da je pričekao. Ne volim, takve golmane “letače”, brane li tako, onda ne moraju ni trenirati. Što će im trening ako brane na osjećaj? Jer svaki put imaju 50 posto šanse za (ne)uspjeh - kaže Bašić i nastavlja:
- Jasno je da se s vremenom promijenila tehnika branjenja, danas je znatno teže braniti udarce s krila jer su krilni igrači najviše napredovali. Obogatili su repertoar udaraca, imaju bolji odraz, pucaju iz većeg kuta i zbog svega se toga izgubio klasični način branjenja. Nije se baš previše toga promijenilo u udarcima s vanjskih pozicija, možda su, istina, ti udarci danas 5-10 posto jači nego prije, ali nisam baš siguran da netko danas ima jači i precizniji udarac od primjerice Zlatana Saračevića. Međutim, vratari su također znatno tjelesno napredovali u odnosu na prošla vremena, pa me stoga još više ljuti ono nebulozno “čitanje” udaraca s vanjskih pozicija.
Kad ste spomenuli veliko poboljšanje u načinu igre krilnih igrača, znači li to da su onda obrana i vratar izgubili jednu od svojih taktičkih inačica? I vi ste naime bili jedan od onih samouvjerenih vratara koji su znali viknuti suigračima - čuvajte sve druge, krilo pustite, neka uđe, ostavite ga meni.
- Ne vjerujem da će se dogoditi baš tako drastična pojava, viđat ćemo i dalje slične situacije kad će se namjerno ostavljati prazan prostor krilima pa da to onda rješava vratar. Ali izumire individualna dogovorna taktika između igrača tijekom utakmice. Mi smo se naime znali interno na parketu dogovarati o načinu obrane, rekao bih, primjerice, zatvorite mi tog lijevog vanjskog, nek’ pucaju s desne strane. U vrijeme kad sam radio kao trener, nikad nisam čuo takvu komunikaciju između igrača. A mi smo znali sjesti i na kavu prije utakmice i dogovarati se kako riješiti primjerice pivota i srednjeg vanjskog, to je bilo sasvim normalno. Nema te međusobne komunikacije i to je problem.
Koje biste selekcije svrstali u favorite za osvajanje Eura?
- Prvi je favorit, svakako, Francuska, a tu je i Danska. Jako mi se sviđa i Norveška, koja igra odlično, njihov je rukomet fin, brz i moderan. Budu li Norvežani imali vratare koji će biti na razini suparničkih, napravit će svakome velike probleme.
A može li Hrvatska napokon osvojiti europsko zlato, jedino koje joj nedostaje u bogatoj riznici?
- Svi to želimo, ali bit će vrlo, vrlo teško. I Francuzi i Danci imaju veći izbor igrača i duži kontinuitet jednog načina rada. A kod nas su se mijenjali izbornici i treneri, pa nemamo automatizam u igri poput spomenutih momčadi, koje godinama zadržavaju neke postulate u igri, i to od omladinskih kategorija, ne samo u najboljoj vrsti. A takvi detalji donose prednost na ovakvim natjecanjima.
Kaže se da je uvijek prva utakmica na velikim natjecanjima najvažnija, nama je prva protiv Srbije. Što očekujete od te utakmice, u kojoj će biti nemoguće izbjeći i dodatne emocije?
- Velik sam optimist, ne samo uoči tog dvoboja nego i uoči sva tri splitska okršaja. Međutim, ne smijemo podleći emocijama, glave moraju biti hladne. I ta je utakmica doista vrlo značajna, ne jer će nam pobjeda donijeti tko zna kako jak zamah za daljnje okršaje, nego jer bi možebitan poraz ostavio traga na psihi naših igrača. Veći će se biti problem vratiti nakon eventualnog poraza nego što bismo dobili zalet pobjedom. I zato tu utakmicu treba dočekati mentalno maksimalno spremno, vjerujem da će tako i biti, pa da Srbija nema u Splitu baš nikakve šanse - smatra Bašić.
O Aliloviću (32)
Kad bi malo pričekao, obranio bi znatno više lopti izvana.
Drago mi je da se vratio u reprezentaciju, u najboljim je vratarskim godinama. Drukčije je građen od Stevanovića i Pešića i dobro je što u momčadi imamo vratare različitih načina branjenja i različitih tjelesnih konstitucija. Jer suparnički igrači ne vole takve promjene, taman se naviknu na jednoga vratara, njegov izgled i način branjenja, a onda se na vratima pojavi drugi, koji izgleda i brani sasvim drukčije!
Alilović je izvrstan u obrani zicera i sedmeraca, malo je tanak kod udaraca s krila, a i još uvijek zna prerano odletjeti u jednu stranu nepotrebno pokušavajući čitati udarce s vanjskih pozicija. Kad bi malo pričekao, siguran sam da bi obranio znatno više lopti izvana. No već je izgradio takav način branjenja i teško je sad bilo što mijenjati.
O Pešiću (28)
Ponekad me podsjeti i na Šterbika.
Stasao je u bjeloruskom Meškovu. Stekao je iskustvo i naučio kako iskazati svoje kvalitete, dokazao se obranama na najvišoj razini, u Ligi prvaka. Odličan je u obrani zicera, vrlo dobro anticipira suparnika i zna procijeniti mogućnost udarca. Iako je gdjekad sklon “čitanju” udaraca napamet, ne čini to često i obično pravodobno pričeka udarac s vanjskih pozicija.
Neke njegove naizgled čudne reakcije znaju zbuniti suparničke igrače, primjerice kad se spusti nisko pa onda visoko digne nogu, tada me čak podsjeti na neuništivog Arpada Šterbika.
Pešić je siguran vratar na kojeg Červar svakako mora ozbiljno računati, a možda je u svemu najvažnije to da je Pešiću svejedno počinje li utakmicu ili na parket ulazi s klupe! To dovoljno govori o njegovoj mentalnoj snazi.
O Stevanoviću (35)
Jedini od našeg trojca koji doslovce može spustiti roletu.
Da je ostao u Zagrebu, ili da brani u jačem klubu od švicarskog Schaffhausena, Ivan Stevanović svakako bi bio moj prvi vratarski izbor za Euro!
Međutim, u Švicarskoj se trenira samo jednom dnevno i to bi mogao biti njegov trenutačni minus. Svi naime dobro znamo da je Stivi procvjetao u Zagrebu naporno vježbajući s trenerom Marijem Kelentrićem, a siguran sam da mu sad nedostaje takav, jak i kvalitetan trening.
Ali Stivi je jedini od našeg trojca vratara koji doslovce može spustiti roletu! Može ući u dugačku seriju obrana, čak i deset zaredom, koje mogu preokrenuti situaciju na parketu i donijeti pozitivan rezultat protiv bilo koje momčadi. Stevanović je vratar za kojeg možemo reći da može sâm pobijediti suparnika, ni Pešić ni Alilović nemaju tu odliku...