Strašan je - neuništiv. Vraća se po novo zlato nakon što je 2009. odnio svjetsko iz Zagreba. Nikola Karabatić zaštitni je znak rukometa, Francuske, po svemu osvojenom i prikazanom vjerojatno i najbolji igrač svih vremena.
Od 2003, kada je u Portugalu, dok smo mi bili zlatni bio rezerva, do danas Nikola Karabatić nije propustio nijedno veliko natjecanje, a Francuska je igrala – sve.
Još uvijek uživam
I evo, 15 godina nakon Portugala dovest će Francuze u Poreč, predvodit će sastav u kojem više nema, malo pomalo, braće Gille, Dinarta, Narcissea, Omeyera, s kojima je gradio imidž najveće reprezentacije svih vremena. Znate tko mu je ostao jedini s naše strane kao protivnik? Vori. I on je tada bio rezerva.
Kada govorite o Nikoli, tu nema veličanja. To je jednostavno tako - silina, snaga, znanje, inteligencija. Nije samo igra u pitanju, već i odnos, ponašanje, stil, želja. Najskuplji igrač i najvredniji rukometaš današnjice oko kojeg se vrte priče, reklame, a koji stiže sve i ništa mu nije teško. Tu moraš biti čudo u glavi da se s tim svim nosiš. A aferu s klađenjem da i ne spominjemo jer bi nakon te priče mnogi na njegovu mjestu odustali od svega, a on se vratio još jači i bolji.
Teže ga je dobiti, nego predsjednika Macrona, ali može se, makar stajao u redu mjesecima jer čovjek ne može stići sve – jednostavno. I to moraš respektirati.
Nije umoran, nije tražio predah, nije tražio povlastice, nije ozlijeđen, nije kasnio u Capbreton, koji je baza francuske reprezentacije. Dapače, stao je prvi pred Dinarta i Gillea, s kojima je nekada igrao, i rekao “na raspolaganju”. Lider, kapetan i reći će on, “samo igrač kao i svi drugi”. Samo. A možda je u tom “samo” cijela tajna o kojoj Lino često govori.
Možda i nije kao prije pet godina jer i na njemu se godine osjete, ali ih majstorski skriva pristupom sportu kojim se bavi. Na terenu i izvan njega. Nezaboravna scena ljeta u Zagrebu. Paklena vrućina, a Nikola kaže, “pričekaj, moramo Luka i ja na trening pa ćemo između treninga biti na raspolaganju”. A nije bila sezona, ni blizu. I misliš da se šali, naviriš se u teretanu Esplanade, a oni piče sto na sat. I više se ne pitaš zašto je to što jest. I san da igraju skupa i osvajaju zlata im se ostvario, samo zato što je san bio na realnim osnovama.
- Moraš raditi, jedino tako možeš trajati. A meni je to zadovoljstvo jer još uvijek uživam u rukometu, ništa mi nije teško. Sigurno da sve te pobjede utječu na to, da te nose, ali bilo je i poraza i to su stvari koje moraš proći da bi bio jači.
Kakva je situacija s Francuskom, sigurno jako trenirate, o tom vašem treningu pričaju se bajke?
- Vidim ja da Hrvatska trenira više, da su se skupili ranije, ako smo već kod toga. A što se nas tiče, situacija je dobra, skupili smo se tri dana prije Nove godine, nakon toga smo nastavili. U dobrom smo stanju i raspoloženju. Ostali smo, kao što je poznato, bez Nyokasa, Accambraya i Fabregasa, što se danas smatra normalnom pojavom jer nema sastava koji nema ozlijeđenih. Nismo, uostalom, bili kompletni ni na “našem” SP-u lani... I to bi grubo rečeno bilo to. Ostalo ćemo vidjeti.
Ostali ste vi i bez Thierryja Omeyera i Daniela Narcissea. Koliko vam nedostaju?
- Dva takva igrača uvijek nedostaju. I svakom drugom bi, pa i nama. No, iskreno možda ne toliko na terenu koliko izvan njega, gdje su ih svi slušali, pratili, gdje su imponirali svima koji su godinama ulazili u tim. Tog autoriteta nema više i to je stvar koju ćemo trebati ponovo graditi bez njih. Da, to je najveća promjena u reprezentaciji. Dosta je mlađih, a kako će tko leći, vidjet ćemo. Sada će neki od njih preuzeti još važnije role i bit će zanimljivo vidjeti kako će se s tim nositi.
Ali vi ste tu... Kažu, dok je Nikole, Francuska ne bude propala?
- Tu su i Guigou, Cedric (Sorhaindo) i Abalo...
Rekli ste da na terenu Omeyer i Narcisse ne nedostaju toliko?
- Da, mislim da imamo velik potencijal, ali da će biti puno teže nego prije. Ja sam uvijek realan, a smatram da s tim stvarima i očekivanja javnosti nisu kao kada smo prije godinu dana bili domaćini. Novi igrači, puno talenta, ali kako će sve ispasti, teško je reći. Mi se, naravno, nadamo najboljem. Ne možeš naći zamjene za takve igrače, ali možeš biti drukčiji. To je stvar procesa. Mi smo i na “našem” SP-u bili drukčiji pa smo uspjeli...
Polufinale je naše
Kakav ste si plan postavili za Euro?
- Mislim realan, a to je plasman u polufinale. Sigurno da će to biti veliki izazov jer neće biti puno prostora za kiks. Konkretno, odmah na startu igramo s Norveškom, s kojom smo u posljednje vrijeme dosta igrali i znali gubiti, pa ako ne uspijemo, onda ćemo praktički ostati bez prava na kiks u nastavku natjecanja, a tu su onda još Hrvatska, Švedska... Uspijemo li s Norvežanima, imat ćemo pravo na jedan kiks u drugom krugu, a s tim je uvijek lakše živjeti. Mislim da je matematika vrlo jednostavna s obzirom na konkurenciju.
Obrana je zaštitni znak Francuske. Bez Omeyera sigurno neće biti ista...
- Ja sam uvjeren da će to biti na dobroj razini jer imamo igrače koji igraju na vrhunskoj razini i mogu odgovoriti svim zahtjevima. Ni Dinart nije igrao na SP lani, Luka je ispao, a opet... Osim toga, Gerard je pokazao na prošlom SP-u, kojem smo bili domaćini, da je vrhunski, a i Dumoulin ima sjajnu sezonu u Nantesu, tako da ne očekujem da će na tom planu biti nekih pomaka koji bi nam mogli biti problem. Makar Titi je Titi i neke se stvari ne daju zamijeniti na taj način. Njega je neki put bilo dosta pogledati da se predaš.
Ekstra desna strana
Problem mi mogao biti na lijevom vanjskom, na kojem je samo N’Guessan. Bez vaše pomoći će teško izdržati?
- Istina, tu imamo problem zbog ozljeda, no, mislim da nije nerješiv. Timothey je sjajan u Barceloni, a rekao sam već da imamo nekih novih igrača, da možemo drukčije izgledati, ali da imamo, recimo, desnu stranu, koja nudi ekstra izbor i da bi to mogla biti naša velika snaga kojom se može puno kompenzirati. Tu su Porte, Abalo, Dipanda, Mem i Remili. Tu imamo čak i više nego što treba ha, ha.
Može li Nikola vući takav teret jer bez njega nema obrane, a ni napada?
- Ja se odlično osjećam, dobro treniram, mislim da igram u dobroj formi i ne vidim tu baš nikakav problem. Sve što treba.
Ni nakon onakve lanjske sezone u kojoj su bile i olimpijske ogre niste umorni?
- Ne, dobro se nosim s tim stvarima, stvarno. To odradiš u glavi pa kroz treninge u fizici. Da je teže nego prije, vjerojatno jest, ali nije teško ni danas.
Hoćete li biti srednji ili lijevi bek ne Euru?
- To je stvar o kojoj odlučuje trener, ne opterećujem se time. On najbolje zna gdje mu je najvažnije da bismo ostvarili uspjeh, da bismo osvojili prvenstvo.
Dojam je da vas više u PSG-u kroz sezonu guraju prema napadu, štede u obrani, a to se osjeti na rezultatu?
- Igram što se od mene traži. Mislim da smo, što se PSG-a tiče, imali odličnu Ligu prvaka, gdje smo napravili prednost i imamo obećavajuću situaciju, a sada, u domaćem prvenstvu smo dosta toga propustili, gubili i ono što nismo smjeli pa nas čeka velika borba u drugom dijelu sezone da bismo ulovili Montpellier. Bit će teško, ali ništa nije gotovo ni izgubljeno.
U PSG-u imamo i mi jednog reprezentativca. Kako ga procjenjuje veliki šef na terenu?
- Luka Stepančić lani je igrao više, ove je godine Nedim (Remili) bio više u postavi jer je imao odličnu formu, ali ne sumnjam da će Luka pokazati da može bolje. Rekao bih da je igrao solidno i znam da ima veliku želju...
Lani ste bili domaćini SP-a, otišli ste do kraja. Makar je pritisak bio velik, odlično ste se nosili s tim. Sada je u ulozi domaćina Hrvatska. Kako se nositi s pritiskom?
- Što se pritiska tiče, on je velik, to uopće nije sporno. To može biti i teško i lako. Ako ne krene kako očekuješ, postaje teško jer počneš razbijati glavu s puno stvari koje i ne moraju biti važne, a to umara. A ako se otvori kako treba, to može postati dodatna snaga, koja te tjera da budeš još bolji i bolji. Vidjet ćemo kako će reagirati Hrvatska. Mi smo to odradili jako dobro.
Hrvatska je jaka
I što očekujete od Hrvatske u toj roli domaćina - favorita?
- Prvo, Hrvatska je lani na SP-a igrala polufinale, izgubila je finale za gol, a to samo znači da je spremna na velike stvari. Razlog broj 1 je kvaliteta koju posjeduje. Mislim da je povratak Line Červara po pristupu dosta promijenio, da se promijenio ponešto i sastav u odnosu na Francusku, a sad, kako će to ispasti teško je reći. Hrvatska je uvijek u vrhu, sada je i domaćin i mislim jedan od glavnih favorita za naslov prvaka. To nije stvar kurtoazije, nego je činjenica.
Imate sliku europskog rukometa u malom prstu i možete prognozirati rasplet na Euru koji slijedi?
- Puno se promijenilo od vremena kada su Francuska i Hrvatska dominirale na velikoj sceni. Puno ih se danas tome približilo, uz Dansku i Španjolsku, tu su Norveška, koja dobije Hrvatsku, pa Slovenija, koja osvoji medalju, pa Mađarska dobije Dansku. Izjednačenih je kao nikad i davati bilo kakvu prognozu je nemoguće. Mislim da je jako bitan trenutak forme, da su jako bitne ozljede koje mogu promijeniti situaciju u nekim trenucima unutar samog natjecanja. No, ako moram reći, mislim da su Hrvatska, Norveška, Danska i Francuska ipak malo ispred, barem na papiru.
Tradicije se ruše
Znači, u Poreču i Zagrebu, gdje je prvi dio ždrijeba, bit će veselo?
- To je neupitno.
Francuske rukometašice svjetske prvakinje u Zagrebu 2003, francuski rukometaši prvaci svijeta u Zagrebu 2009, francuski kadeti prvaci Europe u Koprivnici 2016. godine. Gdje god dođete u Hrvatsku, odnesete zlato?
- Da, samo tradicija postoji i zato da bi se rušila pa se ne obazirem previše na to. Mi smo jako željeli olimpijsko zlato u Riju jer smo imali dva u nizu prije toga, pa nismo uspjeli. Ništa danas nije sigurno. Ta su zlata samo sjajno sjećanje, a sutra je novi dan i novo dokazivanje. To što smo lani bili prvi, danas je samo lijepa uspomena.
Ali paše vam igranje u Hrvatskoj, to ne možete poreći?
- Meni osobno da, jako volim Hrvatsku, i kad sam god tu, a često sam. Posebno ljeti, uvijek se sjajno osjećam. Znam da ljudi vole rukomet, da cijela država živi za to i za sport kojim se bavim nema ljepše atmosfere od toga. Kad god sam igrao s Montpellierom, Kielom, Barcelonom, PSG-om i Francuskom, bila je vrhunska atmosfera.
Makar vam ovdje često zvižde?
- Ma, dobro, naviknuo sam, to ne mijenja moje mišljenja o Hrvatskoj kao sportskoj zemlji i mjestu gdje uvijek rado dolazim. A što se zvižduka tiče, sami ste rekli da je bolje ne zviždati mi da mi se ne stvara dodatni motiv. I to je baš tako. Istina je, zvižduci me dodatno motiviraju.
Gledaju i vas danas Francuzi kao kada je bila afera s kladionicom?
- Ne, naravno, pobjede su promijenile mnogo stvari.
Nikola, odmarate li vi ikad ili stalno trenirate?
- Moram priznati da je to odlično pitanje, jer sam primijetio da odmora sve manje. I kad sam kod kuće i kada se ukaže prilika, tu je Alek (sin), koji je turbo-stroj, koji pojačava ritam iz minute u minutu i ne da predahnuti. Zato mi se valjda i lako vratiti na pravi trening, ha, ha, ha...