U pol glasa je govorio, nije to lako izdržati čovjeku koji je blizu 70. Svaka čast na mirnoći, bila je jako važna, iako Lino i mirnoća nisu pojmovi koji idu jedan uz drugi.
- Nevjerojatno iscrpljujuća utakmica. Oba su tima zaslužila finale, doista kapa dolje i Norvežanima. O mojim dečkima, što reći… Ali u finale može ići samo jedna momčad. Mi smo ti koji smo to zaslužili nevjerojatnom upornošću. Bila je horor-krimi utakmica.
Jeste li žmirili kod posljednjeg Duvnjakovog penala?
- Nisam skroz, samo zadnji moment. Nisam izdržao.
Onda se otvorio…
- Mislio sam da ću se oprostiti, a da neću medalju osvojiti. Uvjeravao sam dečke da možemo u finale nakon 10 godina, da vrijedimo toga. Oni su apsolutni heroji za mene. Izdržati ovako nešto, podsjetilo me na Španjolsku u Portugalu. Strašno teško za igrati, doživjeti na klupi, ali i za gledati.
Opisao je klupu i teren.
- To su bile drame, osobne drame, to je bila ona osobna vjera u sebe. To je krimi priča za ljude dobrih živaca. Zahvalan sam svima koji su vjerovali u cijeli naš ta projekt. Sretan sam što je rukomet opet tamo gdje mu je mjesto. Trebao nam je taj uspjeh. Nije gotovo, ne znam kako možemo u nedjelju to istrpjeti i izdržati, ali znam da ćemo pronaći način.
Ponosan je na jedan segment igre.
- Na našu obranu i na činjenicu da nas Norveška nije mogla iskontrirati. To je velika pobjeda protiv Norveške koja igra jako moderan rukomet, koja je ovdje bila favorit.
Ali Hrvatska je to demantirala na najbolji način.
- Takav izljev emocija to je strašno, to nikad nisam doživio… Utakmica me podsjetila na neke prije, ali imati takvu mentalnu jakost, svaka čast. Demantirali su da ne možemo dovršiti utakmicu. Vratili smo se u finale nakon 10 godina. Iskreno, bojao sam se bronce, nikad nisam uspio motivirati onu Balićevu generaciju za takve utakmice. Oni su željeli igrati samo finala. I zato sam sretan, umoran.
I zaključak
- Nismo još gotovi, čekamo nedjelju, spremit ćemo se, a s takvim karakterom sve je moguće.
I na kraju se počeo zezati:
- Ej, nismo se uspjeli ovaj puta ni posvađati.
Christian Berge je djelovao potišteno, a kako i ne bi. Sada zna kako je nama bilo u Parizu kad je on bio sretan.
- Mi smo probleme krpali kroz turnir, jer smo ih imali jako puno uoči natjecanja. I uspjeli smo u tome i zato smo sad jako razočarani. Jednom smo pobijedili mi, jednom Hrvatska u zadnjoj sekundi. To je sport, to je život.
Osvrnuo se na igru?
- Bilo je stotine preokreta, teško je to sve poloviti, šanse smo za pobjedu imali i mi i vi. Presudio je samo taj zadnji napad - zaključio je Berge. (drp)