Trener se, kao i inače, pokušavao držati po strani. Miran čovjek, Lucijan Krce ne voli se gurati u prvi plan, ali ovaj 44-godišnji stručnjak zaslužio je naklon do poda jer radi veliki, veliki posao. Tina Srbića je prije dvije godine, kao 21-godišnjaka, odveo do naslova svjetskog prvaka, ove sezone i do europskog i svjetskog srebra. I ono najvažnije - do toliko željenih Olimpijskih igara. Kao gimnastičar nije dobio priliku, ali sada će na Igre kao trener. Velika mu je to satisfakcija.
- Definitivno, to je bio moj san jednako kao i njegov. Evo, ispada da svoje snove ispunjavam kroz njega. Nisam uspio u svojoj sportskoj karijeri, ali zato je ovo sada šlag na kraju.
Vratio se još malo na Stuttgart, na stres koji je i njemu i Tinu donio dan kvalifikacija.
- Bilo je to najteže natjecanje u mojoj trenerskoj karijeri. Sve se svelo na taj jedan nastup i sretni smo što je uspješno završilo. Kad je ukopao saskok znao sam da će, kako god ga suci ocijene, morati biti u finalu. Jer, on je sada postao ime, više nije anonimus i suci ga ipak gledaju drugim očima.
Danas je osjećaj potpuno drugačiji od onoga prije godinu dana, po povratku sa SP-a u Dohi. Bio je tada jako razočaran jer je bio uvjeren, a jednako misli i sada, da su suci oštetili Tina i odnijeli mu postolje.
- Kad je doskočio u Dohi, rekao sam: ‘Imamo još jednu medalju’. Ali, suci su mislili drugačije. Nisam mogao vjerovati da nije na postolju i zato sam bio onako razočaran. Naravno, ne u Tina, jer on je dao maksimum, kao i u Stuttgartu. Ali, ovo je sport u kojem ovisimo o sucima, to je jednostavno tako. Iskreno, ni ja kao trener nikad točno ne znam koju će ocjenu Tin dobiti.
Okvirni plan za sljedeću godinu već je složen.
- Sve se odsad gleda prema Tokiju. Sada imamo malo mirniji kraj sezone i proljeće, ne u smislu treninga, nego u smislu natjecanja, nećemo više imati presing. Moći ćemo pripremati nove elemente i vježbu s kojom namjerava nastupiti na OI.
Vježba bi trebala biti jača od ove koju je trebao izvesti u finalu Stuttgarta.
- Sigurno ćemo pokušati, ali moramo vidjeti koliko će se on sigurno osjećati u svim tim različitim kombinacijama. Jer, to su neki detalji, više kozmetičkog tipa, s možda samo za desetinku jačim startom. Ovako, na oko, to ne izgleda puno, ali u ovakvom tipu natjecanja su to velike razlike koje odlučuju hoćeš li biti prvi ili osmi. Moramo vidjeti kako će se Tin ponašati na treningu i koja će mu vježba najviše odgovarati. Koliko god Olimpijske igre bile spektakularno natjecanje, ruku na srce, svima su one i najveći pritisak i treba tu pametno postupiti, izabrati vježbu u kojoj se i Tin najugodnije osjeća, pa taman da je možda i malo manjeg starta, ali da je sigurnija i virtuoznija.