Mate Pavić, shvatili smo to u polusatnom razgovoru, definitivno nije prožvakao činjenicu da je od ponedjeljka najbolji tenisač svijeta u igri parova. Ono, sam na vrhu i s toga vrha gleda sve ispod sebe. Dio “zasluga” za to leži u porazu koji su on i Oliver Marach doživjeli od Pabla Cuevasa i Marcela Granollersa u četvrtfinalu Masters 1000 turnira u Rimu, a dio i u tome što je teško progutati da je jednostavno - prvi na svijetu.
- Kako se osjećam? Ništa posebno. Svi mi čestitaju, sa svih strana svijeta. Najviše, naravno, drugi tenisači, ali dobio sam poruke i od Ivana Rakitića, Marija Mandžukića... Vidim da ljudi to prate. Iskreno, meni je čudno. Najprije sam pratio taj meč Kubota i Mela, oni su izgubili i ja sam znao da sam broj jedan, ali onda sam izašao na teren pa sam i ja izgubio. Izgubio, a postao broj jedan!? Nije to razlog zašto smo izgubili, nego prije svega činjenica da smo ostali bez ritma uslijed moje ozljede i manjka mečeva. Svaka pobjeda u Rimu nama je bila plus, ispostavilo se da je ova u kojoj smo spasili tri meč-lopte bila ključna za moj dolazak na broj jedan - rekao nam je Mate Pavić dok se na aerodromu čekirao za - Ženevu, gdje će igrati sljedećeg tjedna.
Imao je ideju na jedan dan, barem na jedan dan, skočiti do Splita i ovaj fantastičan doseg proslaviti u krugu obitelji, ali avionske linije nisu mu bile saveznik i stoga je odustao. Uputio se u Švicarsku; bit će vremena za slavlje nakon Roland Garrosa.
S vremenom će ‘sjesti’
- Iskreno, nije bilo nikakve fešte nakon meča. Htio sam to napraviti doma, ali ispalo je komplicirano. Idemo u Ženevu, kako je i bilo u planu, u ovom će trenutku Marachu i meni to dobro doći da se uigramo. Ispali smo iz ritma, poremetile su nas moje ozljede. Najprije leđa i zatim to rebro koje je napuklo, makar sam i s tim dospio do finala Monte Carla. U Rimu smo igrali slabo i prioritet je uhvatiti formu kakvu smo iskazivali od kraja prošle godine.
To što je broj jedan - prvi od svih Hrvata i Hrvatica, prvi u pojedinačnoj ili u konkurenciji parova - još mu nije leglo.
- I dalje je čudan osjećaj... Možda zato što se igrački ne osjećam dobro. Puno bolje je bilo na početku godine, kad smo bili u pobjedničkoj seriji, i tada sam se osjećao kao broj jedan. Samo što sam morao čekati. S vremenom će, ne sumnjam, sve doći na svoje. Čitam da sam najmlađi broj jedan od 1996. godine, to mi godi, ponosan sam. Ne bih se žalio kad bismo sve odgodili iza Roland Garrosa, pogotovo ako ondje osvojimo titulu. E, tada bi se sve poklopilo.
To bi bio idealan scenarij, tada bi on i Marach, vjerojatno, zapečatili jedinicu na duži period.
- Razgovarao sam samo sa sestrom Nađom, otac Jakov nije me nazvao. Jasno je da smo svi sretni i veseli, iako nije došlo odjednom, iznenada. Pripremao sam se za to i očekivao, pogotovo kad smo u Monte Carlu napravili velik rezultat ulaskom u finale.
Od tog je Monte Carla morao pauzirati, liječiti rebro, a iskočila su braća Bob i Mike Bryan. Mogli su u Madridu postati najstariji broj jedan svih vremena, ali su izgubili od Nikole Mektića i Alexandera Peye. Pritom se Bob ozlijedio.
- Mektiću plaćam večeru! I on mi je pomogao da postanem broj jedan, ali i to je dokaz da se stvari brzo mijenjaju. Najprije moja ozljeda, onda Bobova, a da ne govorim koliko nas je usporila Oliverova ozljeda na kraju godine. Mogli smo na ATP Finals u Londonu direktno. Ozljede puno toga diktiraju, ali mislim da je ovo zasluženo. Rekao bih da smo jedini par koji od početka godine nije izgubio u prvom nastupu na nekom turniru, krasila nas je konstanta.
Posvećujem ovo obitelji
Dolazak na broj 1 nema kome posvetiti nego obitelji.
- Nemam, stvarno. Naravno da nisam ovo planirao, sve je splet okolnosti. Nije mi bilo ni na kraj pameti da ću sa samo 23 godine odlučiti igrati samo u parovima. Lani sam u ovo vrijeme bio negdje oko 35. mjesta na rang-listi, ovo je stvarno brzo i neočekivano. Znao sam da mogu biti dobar i da bi to moglo doći jednog dana, ali ovo je stvarno bilo ekspresno.
Dodao je da se nada da će u Ženevi odigrati što više mečeva i uhvatiti taj potreban ritam. U Pariz će doći kao prvi nositelji.
- Nije ni to mala stvar.
Ništa kod Mate Pavića nije mala stvar. Pogotovo ovo što će od ponedjeljka, 21. svibnja, uz njegovo ime stajati broj jedan.
World Number One!