Ako vas netko pita, odgovor je lagan. Tenis je doručak, ručak i večera za Nikolu Pilića. I tako otprilike 70 godina, otkako je od oca mesara Krste krio da se bavi “tamo nekim novim sportom na Firulama” uz podršku majke Danice. Ništa se u međuvremenu nije promijenilo, iako je 27. kolovoza napunio 79 godina.
Ili nešto ipak jest?
- Malo me vrti u kolinu - javio se iz Opatije gdje se skrasio nakon što je zatvorio tenisku akademiju u Münchenu i odlučio se vratiti u Hrvatsku sa suprugom Mijom Adamović, nekada vrlo popularnom glumicom iz Novog Sada.
Nikola Pilić je 60-ih godina prošlog stoljeća dok nije bilo službene kompjutorske rang-liste, bio Top 10 tenisač prema izboru uglednih teniskih novinara. Bio je i član Handsome Eight (Zgodna osmorica), teniskih profesionalaca, koji su putovali svijetom kao cirkus i prodavali tenis kao najbolji proizvod. Bio je Nikola Pilić, iznad svega, razlog za bojkot Wimbledona 1973. godine kad mu je Teniski savez Jugoslavije zabranio nastup u Wimbledonu, jer se nije odazvao na Davis Cup dvoboj, a sve je to dovelo do osnivanja ATP Toura. Bio je Nikola Pilić, u poznim teniskim godinama finalist Roland Garrosa (Ilie Nastase) i 12. tenisač svijeta po rang-listi kakvu danas poznajemo. U 35. godini!
Popularan kao Vukas
Sve je to Nikola Pilić ostvario praktički kao samouk igrač. Ponikao je na Firulama i probio se u svjetski vrh. Bio je obožavan u bivšoj državi i svom Splitu, Dalmaciji, višestruki osvajač neslužbenog naslova najboljeg sportaša Dalmacije u izboru Slobodne Dalmacije. Po popularnosti u Splitu mogao mu je tih godina parirati jedino Bernard Vukas, istinska legenda Hajduka. Pilić je za sobom povukao Željka Franulovića, prvog od ukupno tri nasljednika u Top 10 mitskog kluba s Firula. Treći je, naravno, Goran Ivanišević, najveći od svih, a četvrti Mario Ančić. Svi su rođeni, odnosno svima su kuće u rasponu od sto metara od teniskog kluba.
Kad je napokon zatvorio impresivnu tenisku karijeru, a igrao je i u ranim četrdesetima, Nikola Pilić stvorio je trenersku karijeru za Hall of Fame u Newportu. Samo što nikada nije izabran i to je nepravda koja će se teško ispraviti. Osim što je, po vlastitoj evidenciji, sudjelovao u usponu više od 40 tenisača u Top 100, Pilić je s tri različite reprezentacije osvajao Davis Cup. Tri puta s Njemačkom (1988, 1989, 1993), po jednom s Hrvatskom (2005) i Srbijom (2010). Istina, kod ove posljednje etape bio je u ulozi savjetnika, angažirao ga je Novak Đoković jer u Davis Cupu izbornik može biti samo s putovnicom zemlje koju vodi (Nikola ima i njemačko i hrvatsko državljanstvo).
Samo što se i tada znalo tko vuče konce, i tko nam je rekao prilikom ždrijeba između Srbije i Francuske da će rezultat biti 2-2 i da će u petom meču Viktor Troicki pobijediti Michaëla Llodru (oba nisu bila nominirana u ždrijebu).
- E, drago mi je da se toga sjećaš, a sjećam se i ja.
Prije nego što se upustio u razgovor s nama, Nikola Pilić odradio je uobičajena četiri sata na terenu u Opatiji, dva ujutro i dva poslije podne. Bez obzira “šta ga vrti kolino”.
- Evo, malo prije sam se čuo s novom predsjednicom Hrvatskog teniskog saveza, Nikolinom Babić. Pozvala me na finale u Lille i ja bih rado otišao tamo, samo što prije toga moram riješiti probleme s koljenom. Ako mi zakažu operaciju u studenom, nema smisla da tamo idem na štakama, samo bih se patio. Učinit ću sve da dođem na finale, posljednje finale Davis Cupa kakvog poznajemo i kakav više nikada neće biti. Ovo što su napravili s promjenom sustava je sramota, to je prostitucija u režiji Amerikanaca. Uvjeravam vas da će nakon dvije godine u Madridu taj i takav Davis Cup preseliti u SAD i da će tamo od njega nastojati napraviti show, sve samo ne sport.
Noah bira po instinktu
Logično je da Pilić ne prihvaća promjene odnosno da je protiv njih. Reći će da se sve moglo elegantno izbjeći da su se mečevi skratili na dva dobivena seta u istom formatu natjecanja.
- Ovako nisam siguran da će se najbolji igrači odazivati. Vidjeli ste njihove izjave, ne paše Novaku Đokoviću, Rogeru Federeru, Alexanderu Zverevu... Ako tako ostane, opet će se igrati bez najboljih.
Šjor Niko, ostavimo se toga što će biti u 2019. godini i dalje, zanima nas što će biti od 23. do 25. studenoga u Lilleu kad se sudare Francuska i Hrvatska. Kako vi to vidite, kakav ishod prognozirate?
- Prvo i osnovno, Davis Cup je uvijek bio i ostao nepredvidiv. Podsjetit ću vas na 1988. godinu, Njemačka je u svom prvom finalu gostovala u Göteborgu kod Švedske. S jedne strane su bili Mats Wilander kao prvi tenisač svijeta, Stefan Edberg kao treći te Edberg i Anders Järryd kao najbolji svjetski par. Nakon dva dana bilo je 3:0 za nas, Becker je bio četvrti, Carl-Uwe Steeb 62. na rang-listi, a s Beckerom je u paru igrao Eric Jelen.
Ovo je izrekao da bi upozorio Hrvatsku, koja je za njega veliki favorit, ali samo na papiru.
- To je lako objasniti, Čilić je šesti tenisač svijeta, Ćorić na pragu Top 10, dok Francuza nema ni među dvadeset.
Onda je krenuo nabrajati renking svakog od Francuza. Vjerujte, sve ih zna.
- Teško mi je reći za koga će se Yannick Noah odlučiti. Ima ih puno solidnih, svi su blizu na rang-listi i nitko ne odskače. Vjerojatno će on to po instinktu odrediti. U paru smo 50-50. Koliko su dobri Herbert i Mahut, toliko su dobri Dodig i Pavić. Mislim da su Francuzi odabrali dobru podlogu, jer Marin i Borna najbolji tenis igraju na tvrdoj podlozi. Dakle, to će biti otvoreni meč, uopće se ne bih upuštao u prognozu. Nezahvalno je, iako ću ja svim srcem navijati da mi to osvojimo i tako zaključimo ovu eru Davis Cupa.
Čini se da nikada neće oprostiti čelnicima ITF-a što su popustili Gerardu Piqueu.
- Rekao sam da mi se sustav uopće ne sviđa, pokušavam zamisliti tko će gledati meč Koreje i Kanade, na primjer, u Madridu. I onda se sjetim nezaboravne atmosfere u Splitu kad smo pobijedili Rusiju i plasirali se u finale. Sada se naježim kad pomislim na to navijanje, na tu podršku. Vjerujem da će u Lilleu biti slično, Francuzi su fanatici Davis Cupa, imaju organiziranu navijačku podršku, s reprezentacijom uvijek putuje oko tisuću navijača. Morat ćemo puno toga izdržati za pobjedu, iako je naš motiv ogroman nakon što smo bili nekoliko poena daleko od trijumfa 2016. godine.
Jedan dan za trening
Ima li on neki savjet za izbornika Željka Krajana? Što napraviti u pripremi finala, kako uopće prići tome?
- S obzirom da je ATP Finals u Londonu u tjednu prije finala, od izuzetne važnosti će biti da se iskoristi svaki sat za trening. Čujem da se na stadionu neće moći trenirati do srijede, to je nevjerojatan ustupak Francuzima i to mi nije drago. Marin će one sekunde kad završi nastup u Londonu morati sjesti u avion za Lille. Praktički ima jedan dan za trening na tom stadionu. On je naš glavni igrač, naša uzdanica od koje puno očekujemo. Nema veze što je trenutačno u krizi, izgubio je neke mečeve koje nije smio, pa i taj od Querreya u polufinalu u Zadru. Da si 200 ljudi na tribini pitao tko će dobiti, 199 bi reklo Marin. Zaboravlja se da je Querrey kvalitetan i da je bio blizu Top Tena, od takvog igrača se može izgubiti. Kao što je u finalu izgubio od Del Potra. Međutim, Marin je rijetko kada zakazao, godinama je oslonac i vjerujem da će pronaći formu do Lillea. Još uvijek je šesti na svijetu, a ne može svatko biti šesti, nešto ga je dovelo tako visoko.
U međuvremenu Borna grabi koracima od sedam milja, iza njega je Masters 1000 finale u Šangaju, prilika da se Čiliću pridruži u Londonu barem kao alternacija.
- Borna je napravio ogroman iskorak, forhend i bekhend je jako popravio, sviđa mi se njegovo ponašanje i stav na terenu. Samo je pitanje vremena kad će ući u Top 10. Ne znam što drugi misle, za mene je odigrao jako dobar meč protiv Đokovića u finalu. Samo, ipak je ono Đoković. Angažmanom Ivana Ljubičića Borna je potpuno pogodio, Ivan je taj koji vuče sve konce.