Kad bi čovjek gledao samo rezultat po četvrtinama, ispalo bi da je to bio težak susret, prva četvrtina 2:1 za njih, posljednja 4:4, ali nije bilo baš tako... Matematika vara, jer smo im u drugoj i trećoj napravili 12:3, kad smo malo ušli u ritam.
Ono što je bilo lijepo vidjeti, barem na televiziji, koja, doduše, ne daje široku sliku, jest da smo bili kompaktni, čvrsti, brze tranzicije i završnice. Kada se rezultat lomio, iako je, zapravo, glupo reći da se lomio kod ovakovog krajnjeg ishoda, ali hajde, kada smo preuzimali vodstvo, od njihovih 2:1 i 3:2, sve su to bili golovi iz igre. Lovre Miloš i bekovska linija davali su golove iz igre, kasnije je bilo samo pitanje krajnjeg rezultata.
Obrana je također, kad smo se posložili, bila dobra, agresivna i čvrsta. Zapravo, sve je izgledalo baš kako treba, za početak. Jer, ovo je turnir, tu se polako hvata forma kroz utakmice, najprije u skupini pa potom u drugoj fazi. Naravno da se očekuje da budemo u boljoj formi i sve bolje igramo kako turnir bude odmicao.
Dobro je što su svi igrali, što su na kraju pogoci padali sa svih strana, iz igre, a pogotovo mi je kao treneru bilo drago vidjeti tu tranziciju. Od igrača više od jedan na nula, dakle i Lovre Miloš, koji je probijao desnu stranu, i Maro Joković, pa tri na dva, dva na jedan, prilično dobra suradnja i razrada te tranzicije.
Igrač više bio je visoki postotak, no budimo realni, to se i očekuje u ovakvim utakmicama. No, ponavljam, baš je veselila ta realizacija sa svih strana, padali su pogoci odasvud, bilo je kombinatorno.
Sljedeći nam je suparnik u četvrtak Crna Gora, koja je dobila Slovačku sa 11 razlike, i oni su, dakle, imali protivnika po mjeri za početak turnira. Iako smatram da je Njemačka puno jača momčad od Slovačke. To su, zapravo, klasične utakmice u skupini koje se moraju odraditi i koje ti trebaju da se napuniš samopouzdanjem. Mislim da su ovim pobjedama obje reprezentacije uhvatile dozu samopouzdanja. Bit će to, sigurno, zanimljivija utakmica od ovih u prvom kolu. Crna Gora, čini mi se, nije kompletna, a mi jesmo.
Za kraj, riječ, dvije o vratarima, koji su bili dobri u susretu s Njemačkom, jer i njima je važno kako su ušli u turnir. Zapravo, mi smo dobro posloženi, i u bazenu i izvan bazena, baš dobro, prava ekipa.
I da - čini mi se da je ovo s Nijemcima, ako se ne varam, naša najveća pobjeda u otvaranju nekog velikog natjecanja, uvijek je to izgledalo nekako tvrđe s njima. Sada je ispalo vrlo, vrlo lagano...