Prvi dio prvenstva mogli bi svesti pod kraticu - PPP. Plovidbeni plan proveden. Tri utakmice, tri pobjede, te jasno prvo mjesto u skupini. Koje nadalje pak nudi izravan plasman u četvrtfinale, puna četiri dana mirne pripreme za četvrtfinale. Za ono po što su ovdje u konačnici i došli i što tada tek slijedi. Nakon uvjetno rečeno lakšeg posla u tjedan i pol dana, pet udarničkih dana u kojima prava na kiks više nema. Odnosno, svako posrtanje više nije popravljivo.
Protiv Nijemaca je bilo nešto sporijeg buđenja u prvoj četvrtini. Protiv Crne Gore sjajno jedrenje, a onda je vjetra stalo, pomoćni motori se ne pale, plutalo se po uzburkanoj vodi i približilo opako hridima, za nasukavanje, ali “na mišiće” ili na vesla prošlo dalje. Slovačka je ponudila najlakši posao, ali zato i najveću ozbiljnost u kontinuitetu sve 32 minute. Generalno, nakon tri utakmice možemo biti vrlo zadovoljni viđenim, ali isto tako nikako ne padati u trans jer u konačnici to bi bilo i pretjerivanje.
Tko zna što je bolje...
- Koliko god bio subjektivan, ja bi za prvi tjedan prvenstva i naših igara na njemu, za sve prikazano nama udijelio ocjenu 4. Onako, baš uistinu čvrsta četvorka, kako se veli - u sažimanju će prve polovice naših nastupa u Budimpešti izbornik Ivica Tucak.
- Da nije bilo onog “blackouta”, baš zamračenja protiv Crne Gore u zadnjoj četvrtini, pa onda i onog nešto slabijeg starta protiv Nijemaca što je bilo očekivano, onda bi ocjena bila i još više. Cijela razina bi bila jako, jako visoko.
Doduše, možda i bolje ovako nego Južna Koreja prošle godine i Svjetsko prvenstvo u Gwangjuu u kojem smo “letjeli” prvih tjedan dana.
- Tko će ga znati što bi bilo bolje ili što jest bolje. Bitno je po meni da mi ispunjavamo naše ciljeve, da igramo dobro. Važno je da je atmosfera u momčadi dobra. Znamo što nas sada čeka. Mi imamo jako puno takvih utakmica iza sebe, baš onih koji nas sada čekaju. Dakle, ako nam nešto ne nedostaje onda je to iskustvo. Siguran sam da se nadolazeća nervoza i stres neće prenijeti u negativnom smislu. U tom sam uvjeren, a s te strane ćemo učiniti sve i mi u stožeru, s naše strane dakle.
Izbornik je nakon Crne Gore spomenuo nešto s čime bi se složili, da su prve tri četvrtine bile jedna od najboljih naših utakmica u posljednje vrijeme. Mi bi rekli sigurno u posljednjih godinu-dvije. No, jednako tako smo stava da je možda i dobro da se onda i dogodio jedan stres kakva je ponudilo zadnjih osam minuta protiv Crnogoraca.
Na velikim natjecanjima, turnirima, prvenstvima svaki će vam trener, neovisno sportu, spomenuti kako i takvu stresnu situaciju na određeni način priželjkuje. Nema prvaka i pobjednika koji nisu kroz stres “kovali” medalje baš. Nerijetko takvo što u psihološki stabilnim momčadima, što Barakude nedvojbeno jesu, budi dodatnu koheziju. Uostalom, ne sjećamo se niti jednog velikog ostvarenja hrvatskih vaterpolista, niti jednog turnira koji je ovjenčan i najvišim postoljem, a da se negdje nije malo i zapelo odnosno zapinjalo.
Pouku smo izvukli
Na SP u Budimpešti 2017. to je bila primjerice utakmica 2. kola protiv Rusije. Na OI u Londonu 2012. u kojima smo tako suvereno protutnjali, bila je jedna utakmica sa solidnom dramatikom do zadnjih sekundi. Protiv Španjolske. Zanimljivo, opet 2. kolo. Baš kao i sada, opet 2. kolo protiv Crne Gore. Iz ovog, “2. kolo”, ne radimo nikakvu poveznicu. Ovo je više splet okolnosti, ali ono što je bitno u takvim situacijama da se iz njih izađe ipak neokrznut.
- Ja bih volio da se tu nije dogodilo tih pet minuta protiv Crne Gore, ali neka je. Pouka je to i igračima, ali i nama na klupi jednako. Isto je tako i nama bila nevjerica da se onakvo što uopće može dogoditi. Dogodilo se, ali izvukla se pobjeda. To je ono što je bitno! I na tomu isto svaka čast dečkima. Obično ili nerijetko u takvim situacijama, svi potonu. Mi nismo, izvukli smo se i pobijedili.