Alfa i omega španjolske vaterpolske reprezentacije. Sigurno jedan od najboljih igrača na svijetu, možda čak i najbolji. Posljednjih 4-5 godina bilo da osvaja naslov najboljeg u različitim izborima ili je u najužoj konkurenciji. On je vođa, kapetan, najbolji igrač, uvijek među najboljim strijelcima. Uz sve je beskrajno simpatičan lik, vječno nasmijan i... zaljubljen u Hrvatsku. Do te mjere da je postao i hrvatski zet.
Naime, dok je Felipe Perrone igrao u Jugu (2015. - 2017.) sreo je Korčulanku Mariju Pecotić iz Brne, na spomenutom otoku, a to se pokazalo sudbonosnim. Danas su u braku, imaju sina Nikolu. Gospođa Perrone će danas navijati za...?
- Aaaa, za mene će navijati. Odnosno za momčad u kojoj sam ja.
Jeste sigurni?
- Ha, ha, ha, pa da znate da jesam. Hoće, navijat će za mene. Ona je sada doma, gleda utakmice s Nikolom.
Kao uopće doživljavate, pristupate utakmici s Hrvatskom? Koliko ona vama znači ili je li drukčija u emocionalnom pogledu od drugih susreta?
- Moji najbolji prijatelji su Vrlić i Xavi Garcia. Uvijek je to malo onako... teško, ali to je sport. Kada utakmica počne, zaboravlja se prijateljstvo. Inače, evo sada na natjecanju, uvijek ako imamo vremena i ako su nam hoteli blizu, idemo skupa popiti kavu. Zapravo, mi smo i inače skoro pa svaki dan u kontaktu. Inače mi je Hrvatska draga, imam puno prijatelja ondje, ali Vrlić i Xavi su baš nešto posebno.
Pa, hoćete li se čuti danas ili ste se čuli jučer?
- A, ne, ne! Dok utakmica ne završi nećemo se čuti, to ne.
Malo je zastao, pa nastavio.
Felipe Perrone
- Vi znate, svi novinari, ja sam zaljubljen u Hrvatsku, u hrvatsku kulturu. Potpuno sam je prihvatio kao svoju, kao dio sebe. Uvijek je lijepo igrati protiv Hrvatske jer je to velika momčad, ali opet ima i neku emotivnu posebnost - zbori Felipe koji je inače klasični baš carioca.
On je naime Brazilac, rođen je u Rio de Janeiru 1986. Kako je došao igrati u Španjolsku, ondje su ga brzo i lako naveli da igra za njihovu reprezentaciju od 2005. do 2014. Ne baš slučajno, baš je tada Španjolska osvajala medalje, pa su tako bili brončani na EP-u u Beogradu 2006., brončani na SP-u u Melbourneu 2007. te srebrni na SP-u u Rimu 2009.
Godine 2014. odazvao se pozivu države u kojoj je rođen, Brazilu koji je uoči OI-ja u Riju stvarao jaku vaterpolsku vrstu. Doveli su tada Ratka Rudića za izbornika, a uz Perronea još i našeg današnjeg centra Josipa Vrlića, te srpskog vratara Slobodana Soru. Na tim su Igrama dospjeli do četvrtfinala, pobijedili Srbiju čak u skupini.
Kako se olimpijski plamen u Riju ugasio, tako se i Perrone iznova vratio pod španjolsku zastavu jer mu nedostaje igranje za jaku nacionalnu vrstu. Opet ista priča. Onog trenutka kada se vratio, Španjolska koja prethodno nije ni bila na SP-u u Kazanju 2015. i Budimpešti 2017. počela je osvajati medalje. Furija s Perroneom je već 2018. osvojila srebro na EP-u u Barceloni 2018., a godinu kasnije i svjetsko srebro u korejskom Gwangjuu.
No, kada Felipeu spomenete Španjolsku i Hrvatsku u vaterpolu, on će odmah ovako...
- Hrvatska ima najbolje centre, ima najbolje bekove, ima najbolje vratare. Ma, pa svi igraju odličan vaterpolo, daleko od toga. Međutim, mi smo vidjeli u Gwangjuu da imamo šanse i da možemo igrati protiv Hrvatske. Mi ćemo probati isto i opet. Ne znam kako će biti sada, ali ono što se nadam da neće niti utakmica s puno golova. Zato jer kad je god manje golova, tada mi možemo dignuti i pojačati ritam.
Felipe, ovo nam sada nije savršeno jasno. Rekli ste da Hrvatske ima bolje, najbolje centre, braniče, vratare... Kako ste onda dobili Hrvatsku u Koreji, u polufinalu Svjetskog prvenstva?
- Igrali smo momčadski. To je naša igra, naš stil. Mi nemamo pojedinačne kvalitete kao Srbija, kao Hrvatska, ali imamo naš stil. Samo da je malo golova, da je malo isključenja odnosno igre s igračem manje i više. Tako smo igrali protiv Srbije. Probat ćemo to opet - najavljuje Felipe.
Imate još nešto. Brzinu.
Felipe Perrone, Toni Popadić, Tony Azevedo i Nikša Dobud na Korčuli
- Je, imamo, ali da je doista i iskoristimo, onda moramo odigrati utakmicu s malo golova. Tada se čovjek može malo odmoriti. Evo, tu protiv Srbije 6:6, s Hrvatskom u Koreji je bilo 6:5... To je odlično za nas.
Prije šest mjeseci ste u polufinalu Svjetskog prvenstva u Gwangjuu “izneredili” Hrvatsku zonskom obranom. Na to Barakude nisu imale odgovora. Pretpostavljamo da to spremate i sada.
- Svi protiv Hrvatske igraju i moraju igrati zonu. Nema šanse za išta drugo. Tamo je, u Koreji ta M-zona djelovala odlično. Ne mogu sada tvrditi što će i kako biti, ali čak i više od M-zone nama je bitno održavati ritam.