Svaki odgovoran vlasnik želi sve najbolje za svog ljubimca i logično je da strepi, pa čak i paničari pri pojavi i najmanjeg zdravstvenog problema, pogotovo ako vam je to prvi životinjski prijatelj/član obitelji.
A vlasnici pasa upravo se u ovom zimskom dijelu godine često susreću sa zaraznim kašljem - noćnom morom kako za psa tako i za gazdu - složit će se mnogi koji su ga "iskusili" - među njima je i naša čitateljica Ivana.
- Freyu sam udomila odmah poslije ljetnog godišnjeg odmora. Došla je k meni čim sam se vratila s mora i moram je pohvaliti - tad je imala svega tri mjeseca i odlično se prilagodila životu u stanu. S obzirom da zbog pandemije koronavirusa uglavnom radim od kuće, polako smo se zajedno privikavale jedna na drugu i učile osnove psećeg ponašanja u njezinu novom domu.
No kako često u šali znam reći da su 'psi najveći emocionalni manipulatori u svemiru' koji nas vrlo vješto 'vrte oko malog prsta', bojala sam se da neću znati kako biti dovoljno dosljedna u njezinu odgoju (jer tko bi mogao odoljeti tom molećivom Bambi pogledu), pa sam nas brže-bolje upisala i na tečaj poslušnosti za štence. Taman smo uspješno dogurale do zadnjeg tjedna kad nas je 'uhvatio' taj nesretni zarazni kašalj. I to baš za vikend...
Srećom, prijatelj veterinar koji mi je uvijek na raspolaganju odmah mi je savjetovao da u dežurnoj humanoj ljekarni kupim dječji sirup protiv kašlja i šetnje smanjim na minimum, naravno, uz obavezno izbjegavanje drugih pasa kako ne bismo dalje širile zarazu.
Slušajući iskustva drugih vlasnika, čiji psi nisu htjeli jesti, neki su čak iskašljavali krv od silnog naprezanja i kašljanja, prvih nekoliko dana zapravo nisam niti spavala - stalno sam osluškivala kako diše, ustajala iz kreveta na svaki njezin hroptaj...
Ogrlicu smo zamijenile oprsnicom (ona ipak znatno smanjuje pritisak na dušnik, pogotovo kod pasa koji su jako zaigrani, aktivni i vuku u šetnji), umjesto suhe (dehidrirane) hrane, koja psima može još više nadražiti grlo, Freya je dobivala mokre, kuhane i mekše obroke, a naša inače vesela komunikacija svela se uglavnom na strogo "ne", "mjesto", "lezi" - iskreno, ne znam kome je to mirovanje teže palo - meni, jer sam se osjećala kao zločesta policajka koja štenetu od pet mjeseci brani i ograničava igru te druženje ili njoj, koja je postala svojevrsna zatočenica.
I to baš u tjednu kad je u Zagrebu pao snijeg! Freyin prvi! Cviljenje, mahnito pokušavanje bježanja s povodca, sumanuto skakanje na mene u šetnjama, nema što sve sirota nije pokušala ne bi li se dočepala toliko željene slobode.
Nakon tjedan dana strogog mirovanja, kontrola kod veterinara pokazala je da je Freyino grlo bolje, temperature nema, pluća su isto okej, ali još neko vrijeme, zlu ne trebalo, ipak bi valjalo izbjegavati pseću ekipu i ne pretjerivati s fizičkim aktivnostima. Mi smo, srećom, ovaj put prošle bez antibiotika, ali dobile smo vitaminsko-mineralnu energetsku pastu za jačanje imuniteta koja nas je već nakon dva dana uzimanja donekle vratila u normalu.
Ispit u školici smo, naravno, pale, ali nema veze, ići ćemo na popravni! Freya je taj dan, nakon skoro dva tjedna izolacije, napokon bila u dugoj šetnji i vidjela je svoju ekipu - bila je to njezina mala, ali slatka pobjeda - tješimo se, ma bit će vremena za vježbanje 'sjedni', 'lezi', 'čekaj', 'pusti' (igračku) i 'cesta', bitno da je mala haharica zdrava - zaključuje Freyina vlasnica Ivana.
