Hrvatska elektroprivreda (HEP) je veliki prijatelj hrvatskog sporta. Vidljivo je to na dresovima naših brojnih reprezentacija i reprezentativaca, a možda najprepoznatljiviji motiv HEP-ova podržavanja hrvatskog sporta je reklamni spot snimljen za Olimpijske igre u Rio de Janeiru koji krase brojni domaći sportaši. Spot se vrti i danas, naišao je na veliko odobravanje publike, a HEP i dalje podržava hrvatski sport, ali ne samo kroz reklamne spotove i natpise na dresovima.
Nizom donacija i sponzorstava HEP financijski pomaže brojne mlade sportaše i sportske klubove, a onda i nacionalne sportske saveze. Broj saveza koje HEP podržava je pozamašan, a njegova perjanica su naši najuspješniji loptački sportovi rukomet, vaterpolo, nogomet i košarka.
Osim podržavanja hrvatskih sportskih saveza i samih sportaša, HEP pomaže i u organizaciji velikih sportskih priredbi u Hrvatskoj. On pomaže u dovođenju najboljih hrvatskih sportaša kući i time indirektno radi na podizanju popularnosti sporta kod mlađe populacije.
HEP prepoznaje uspješnost hrvatskih sportašica i sportaša, ulaže i u budućnost nacionalnog sporta, ali i unutar svojih redova skrbi o nekoliko vrhunskih sportaša. Dugogodišnji zaposlenici HEP-a Mladen Gaćeša, Renata Novosel i Zdravko Jadrijev već godinama su uspješni na poslovnom i sportskom planu.
Mladen Gaćeša je biciklom proputovao svijet i na trima Olimpijskim igrama bodrio hrvatske sportaše, Renata Novosel već sedam godina u veteranskoj atletici ostvaruje vrhunske svjetske rezultate, a Zdravko Jadrijev uz posao u HEP-u i ulogu predavača na Sveučilištu u Splitu uspješno vodi sportsku karijeru u dugoprugaškom trčanju.
Već više od tri desetljeća zaposlenik HEP-a Mladen Gaćeša provodi na biciklu. On je postao sastavni dio njegova života, a 2008. godine to je pretočio u Biciklistički klub Pedalinac. Biciklom je napravio već više od 300.000 kilometara, a prvo veliko putovanje bilo je u daleku Kinu na koje ga je inspiriralo sjećanje iz djetinjstva.
Ispalo slučajno
- Moje putovanje u Peking je ispalo slučajno. To je bilo ostvarenje mog dječačkog sna jer sam bio inspiriran svojom profesoricom Lovrić iz osnovne škole koja je predavala geografiju. Pričala je o Bajkalskom jezeru kao najčarobnijem mjestu na svijetu i tako sam došao na ideju kada je Peking dobio Olimpijske igre da do tamo dođem preko Sibira i Bajkalskog jezera. Ostali projekti bili su London 2012., Zimske olimpijske igre u Sočiju 2014. i Europske igre u Bakuu - nabraja Gaćeša koji će niz nastaviti na sljedećim Olimpijskim igrama u Japanu 2020. godine.
- Tokio će biti jedna lijepa priča. Cijeli projekt kreće krajem svibnja i traje do 24. srpnja kada počinju OI. To je ujedno i dan nakon mog rođendana pa se nadam da ćemo 23. srpnja. već biti u Tokiju.
Iako ima automobil i motor, priznaje kako mu je bicikl omiljeno prijevozno sredstvo. I na naš razgovor došao je biciklom, iako je živa u termometru koketirala s nulom, pa i blagim minusom. Ipak, kada je u pitanju priprema za velika putovanja koja je nabrojio, osim navedene vožnje bicikla zagrebačkim ulicama više mu nije potrebno.
- Kada imam neko predavanje o svojim putovanjima, uvijek se volim ispričati svim biciklistima ovog svijeta jer ne ličim na biciklista niti to jesam. Bicikl je meni sredstvo za putovanje i ja jesam sportaš unutar sebe, ali nisam to kroz život ostvario. Kod mene to nije krucijalno važno, već sam se ostvario kroz podršku sportašima na velikim natjecanjima. Meni je bicikl dio svakodnevnog života i najviše ga koristim - uz osmijeh napominje i naglašava.
Bez priprema
- Posebne pripreme mi nisu posebne. Vrijeme provedeno na biciklu je dovoljno da se odvažite na neko putovanje. U prehrani također ne treba posebno mijenjati svoje navike jer kad čovjek krene na jedno dugo putovanje zna što treba pojesti i poznaje svoje tijelo.
S obzirom na to da njegova putovanja znaju trajati i po tri mjeseca, izbivanje s posla su ponekad neizbježna, ali u tom slučaju ususret mu izlazi poslodavac HEP.
- Zaposlenik sam Hrvatske elektroprivrede 33 godine, gotovo jednako dugo koliko vozim bicikl. Radim u proizvodnji u elektrani-toplani u Zagrebu i moji šefovi su uvijek pronalazili rješenja koja nisu opteretila moju tvrtku i moj posao. Naš najveći dio posla odvija se preko zime jer opskrbljujemo električnom energijom zapadni dio grada i taj period u godini se ne poklapa s mojim bicikliranjem - naglašava Gaćeša koji je ponosan na HEP-ovu involviranost u hrvatski sport.
Lijepa priča
- Svatko tko može, lijepo je da pomogne sportaše, a posebno HEP, koji kao nacionalna kompanija tradicionalno podržava hrvatski sport.
Gaćeša će biciklom prema Tokiju krenuti iz New Yorka. Povezat će istočnu i zapadnu obalu Sjedinjenih Američkih Država, a iz Los Angelesa će avionom preletjeti Tihi ocean i u Nagasakiju ponovno sjesti na bicikl i zaputiti se do krajnje točke putovanja u Tokiju.
- Iz Zagreba sam na Istok krenuo prema Pekingu, a na zapad ću krenuti prema Tokiju i time ću zaokružiti putovanje oko svijeta biciklom. To je jedna lijepa životna priča, međutim to nije napravljeno jer sam ja to želio tako, već su mi gradovi domaćini Olimpijskih igara to omogućili. To je ljepota cijele priče.
Da vrhunski sport i stalni posao idu ruku pod ruku, dokazuje Splićanin Zdravko Jadrijev, hrvatski ultramaratonac i zaposlenik HEP-a u Elektrodalmaciji Split.
- Treniram svaki dan, sedam dana u tjednu i mjesečno napravim u prosjeku 140 kilometara, a na godišnjoj razini je to 6.000 kilometara. Povremeno odem na trening CrossFita da aktiviram i ostale mišiće jer je trčanje specifičan sport. Imam i trenera koji daje upute i svakodnevno smo na relaciji - započinje Zdravko koji na dugim prugama često može upasti u krizu iz koje se izvlači na originalan način.
- Psihička priprema je razmišljanje o onome što me čeka na utrci. Neke utrke su od jedne do druge lokacije, a neke su kružne i nije uvijek to jednostavno psihički izdržati. Kada trčim na 100 kilometara od grada do grada, pokušavam misli preusmjeriti s trčanja na ljude oko sebe, okoliš, prirodu i arhitekturu.
I njegova sportska karijera vezana je uz Hrvatsku elektroprivredu unutar koje je potaknuo i ostale kolege da održavaju dobru fizičku spremu.
Utrke u inozemstvu
- Predsjednik sam udruge HEP Running Team koja okuplja trkače unutar HEP-a. Ima nas oko 70 u udruzi i povremeno odlazimo zajedno na utrke, dogovaramo se i u principu to funkcionira dobro.
Slično kao i odnos s tvrtkom kada Zdravko odlazi na utrke diljem Europe.
- U kompaniji postoji razumijevanje za moje odlaske na utrke, iako najčešće za to koristim godišnji odmor. Nemam neki specijalni tretman.
Jadrijev je primoran natjecati se uglavnom na utrkama izvan Hrvatske, a i kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u ultramaratonu odradit će u Beogradu.
- Uglavnom se ultramaratoni održavaju izvan Hrvatske jer takvih utrka kod nas najčešće nema, osim što sam nastupio na dva domaća ultra traila od 100 milja. Trčim maratone i ultramaratone, a najdalja destinacija na kojoj sam trčao bio je Marakeš u Maroku. Ove godine trčao sam u Italiji od Firence do Faenze na čuvenoj utrci Dell Passatore, a osim toga na maratonima u Parizu, Berlinu i Valenciji - nabraja Jadrijev koji na dugim prugama često doživi avanture za cijeli život.
Ponekad se avantura pretvori u borbu za goli život i protiv samog sebe.
- Dalmacija Ultra Trail je avanturistička utrka preko planina i brda i nastupio sam na njoj dva puta, jednom sam završio za 35 sati, a drugi put za 37 sati. To je utrka bez spavanja, gdje svakih par sati postoje okrjepne točke uz 15 minuta odmora. Ima tu penjanja, trčanja i šetanja.
Dan mi je kratak
Uz već spomenuti rad u HEP-u i uspješnu karijeru ultramaratonca, Jadrijev je predavač na Odsjeku za stručne studije Sveučilišta u Splitu. Zbog toga mu 24 sata na dan ponekad nije dovoljno da ostvari sve što namjerava.
- Dosta mi je dan kratak. Pored osnovnog rada u HEP-u koji obično traje i duže od osam sati, imam dosta obaveza. Jednom do dva puta tjedno imam predavanja i teško je uklopiti sve to skupa. Moram odraditi i trening koji traje od sat do tri sata. Imam dvoje djece koja su veća i sama mogu otići na treninge, ali ih znam i sam voziti. U principu, imam podršku svoje obitelji, stvarno mi izlaze u susret. Kad dođem kući, obično ne gledam televiziju ili čitam novine, samo zaspem kad poželim zaspati.
Karlovčanka Renata Novosel svakodnevno putuje na posao u Hrvatsku elektroprivredu u Zagreb. To iziskuje rano buđenje i povratak kući tek oko 16.00 ili 16.30, ali nakon kratkog odmora uvijek se nađe vremena za atletski trening koji Renata odrađuje pet puta tjedna.
Krenula s 12 godina
S 12 godina se počela baviti atletikom i ostala u njoj punih 10 godina. Za sebe kaže da je bila solidna i ostvarivala iste takve rezultate u bivšoj Jugoslaviji, a isprofilirala se u trkačkim disciplinama od 100 do 400 metara. Karijeru je prekinula zbog školskih, a kasnije i obiteljskih obaveza, a prije sedam godina u njoj se javio poriv da revitalizira svoju karijeru.
- Nisam znala da postoje veteranska natjecanja kad sam se ponovno počela baviti. Kako sam dolazila u sve bolju formu, tako sam počela nastupati na natjecanjima gdje ostvarujem zapažene rezultate. Sve je počelo s Balkanskim igrama 2013. godine gdje sam ostvarila prva mjesta u trkačkim disciplinama od 100 do 400 metara. Nakon godine i pol dana od povratka u atletiku počela sam skakati u dalj gdje ostvarujem najbolje rezultate. Trenutno sam viceprvakinja Europe i svijeta u dvorani i na otvorenom u skoku u dalj - govori Renata koja je među konkurentima ostvarila kontakte za cijeli život.
- Čujemo se i dopisujemo iako smo na natjecanjima konkurenti, ali izvan borilišta smo prijatelji. Međusobno se veselimo uspjesima i dobra smo ekipa. Iako imamo dosta godina, imamo planove za budućnost u sportu i za popravljanje svojih rezultata iako smo iz godine u godinu stariji.
Iako je stanka u bavljenju atletikom za Renatu bila poprilično duga, nije joj se bilo teško vratiti jer je cijelo vrijeme održavala visoku razinu fizičke pripreme.
- Tijekom svih godina stanke u atletici ja sam se uvijek pomalo bavila sportom u vidu trčanja, odlaska u teretanu, rolanja ili vožnje biciklom. Nikada nisam mirovala i dobila višak kila, a što se tiče prehrane one navike koje sam kao dijete pokupila primjenjujem i dalje. Jedem sve što ja volim jesti, ali vrlo malo slatkog jer mi ne odgovara. Jedem raznovrsno i uvijek kad sam gladna. Nisam opterećena time - otkriva tajnu svog uspjeha Renata.
S obzirom na činjenicu da se atletska natjecanja najčešće održavaju u ljetnim mjesecima, nije joj teško uskladiti posao u HEP-u i sportsku karijeru.
- Ja uzimam samo godišnji odmor za natjecanja, drugo ne tražim od firme. Ja si tako posložim da manje koristim godišnji za odmor jer meni je kretanje relaksacija i odmor - priznaje najuspješnija hrvatska veteranska atletičarka koja nije jedina atletičarka u vlastitoj konkurenciji koja povezuje sprinterske i tehničke discipline.
- Konkurentice uglavnom povezuju sprinterske i skakačke dionice. Radi se o skoku u dalj, troskoku, ili kombiniraju troskok i trčanje s preponama. Neki odabiru jednu disciplinu, a meni je cilj biti dobar u barem tri discipline i zasad to nekako ide. Dalj je najbolji, ali to ne znači da će tako biti ubuduće.
Prilagođeni treninzi
Kao i njen kolega Jadrijev, Renata ima trenera bez kojeg ne može zamisliti bavljenje atletikom na trenutnoj razini.
- S njim sam u mladosti trenirala, a danas on osim mene trenira i grupu mladih atletičara od kadeta do seniora i ja treniram s njima. Moj trening je prilagođen mojoj dobi i mojim mogućnostima i bez trenera ne bih mogla - priznaje Renata koja je već u prethodnom odgovoru dala natuknuti tko je vuče prema naprijed i pomaže joj u pomicanju svojih granica.
- U grupi je lakše i bolje raditi. Djeca s kojom ja treniram meni mogu biti djeca, ali osjećam da su me svi oni vrlo dobro primili. Na natjecanjima smo svi isti, svatko grize za sebe, ali lijepo je biti s mladim ljudima u treningu jer tada vidite koliko oni pokušavaju biti bolji. Meni je to lijepo vidjeti, da imaju svoj cilj i da se pokušavaju poboljšati za desetinku ili centimetar.