Postoji i veliki rezultatski apetit, ali ne dolazi u formi ultimatuma “morate osvojiti naslov” kao što je to slučaj u Dinamu, rekao je Franko Andrijašević na uručenju tportalove nagrade za najboljeg nogometaša 1. HNL za 2016. godinu.
U anketi kapetana prvoligaških klubova, 25-godišnjak odgojen u Hajdukovu inkubatoru, kasnije nomad i prolaznik kroz Lokomotivu i Dinamo, proglašen je najboljim HNL-ovcem godine. Osvojio je 54 glasa, četiri više od Dinamova golgetera Soudanija te 24 više od suigrača Stefana Ristovskog, koji je u ovom izboru zasjenio razvikanije igrače poput Ante Ćorića, Marija Gavranovića ili Lovre Kalinića. U ponedjeljak, kada je osvojio prestižno priznanje kolega, Andrijašević je dočekao i pozivnicu izbornika Ante Čačića za China Cup sredinom siječnja.
Tportalov izbor utemeljen je 2003. kada je naslov osvojio Niko Kranjčar. Kasnije su dvostruki dobitnici bili naturalizirani hrvatski reprezentativci Eduardo i Sammir, a titulu su odnosili i Erceg, Modrić, Mandžukić, Benko, Kramarić te Tomasov. Hegemoniju igrača Dinama i Rijeke uspjeli su narušiti samo Zec (Šibenik, 2009. ) te Santini (Zadar, 2011.), a novi slavodobitnik u ovaj se narativ uklapa samo djelomice jer je prije ljetnog transfera na Kvarner odradio odličnu polusezonu u dresu Lokomotive.
Laureat se u ponedjeljak sudario sa setom zanimljivih pitanja. Vrhunac sezone? I utakmica koju biste voljeli zaboraviti?
- Vrhunac je svakako ona 5-2 pobjeda u derbiju s Dinamom. Volio bih zaboraviti dva remija koja nam nisu trebala, Slaven Belupo i Cibaliju, pogotovo ovaj drugi.
Remi sa Slavenom vjerojatno i zbog crvenog kartona. Što ste rekli Andreju Burilu da ste zaslužili tri utakmice suspenzije?
- Ta je priča iza mene, ne bih se više osvrtao unazad, iako bih volio vidjeti uživo gospodina Burila i porazgovarati s njim u normalnijem tonu. Nema smisla nagađati što bih učinio na terenu da sam dobio priliku igrati u te tri utakmice. Okrećemo se budućnosti, puno je ciljeva pred nama. Naslov? Da, i naslov je cilj, iako ne mogu reći da se mi igrači previše opterećujemo tom pričom. Idemo iz utakmice u utakmicu.
Kada se dogodio “klik” s Rijekom?
- Brzo, već nakon dva ili tri tjedna treninga i utakmica. Odmah sam upio odličnu atmosferu iz svlačionice i shvatio da se nalazim u okruženju izvrsnih igrača i kvalitetnih ljudi. Kada analiziram momčad, zaista ne vidim slabo mjesto, pokriveni smo na svim pozicijama. Samo da nastavimo u istom stilu, pa ako se još i malo pojačamo u prijelaznom roku...
A što ako se ospete? Kako danas dišu Rijekini nogometaši, razmišljaju li o inozemnim transferima ili nemaju ništa protiv ostanka u 1. HNL?
- Svi bi željeli ostati! Razgovarali smo o tome i pokazalo se da se nikom ne žuri, svi smo spremni ‘žrtvovati’ još četiri ili pet mjeseci kako bismo pokušali osvojiti naslov državnog prvaka.
U teškim trenucima karijere Franko Andrijašević gledao je u dva svjetionika. Prvi je bio otac Stipe, bivši igrač Hajduka, drugi je Matjaž Kek koji mu je pronašao pravo mjesto na terenu.
- Hoću li biti bolji od oca? Nadam se da hoću. Nismo mi profilom baš isti nogometaši, gledao sam neke snimke njegovih utakmica i shvatio da je on zna bolje ‘udrit’, ha, ha. Ja sam nešto ofenzivniji i konkretniji pred golom. U svakom slučaju pokazao se važnim za moju karijeru, baš kao i trener Kek koji je autor velikog rezultata Rijeke. Koja je njegova tajna? Ne dopušta nam da se opustimo. Na svakom treningu, na svakoj utakmici u obzir dolazi samo maksimalni angažman.
Bojite li se sudaca?
- Nećemo se opterećivati. Moramo ostati fokusirani na sebe, a suci neka rade svoj posao onako kako misle da ga trebaju raditi...