Ta nedjelja 18. rujna ući će u sve almanahe o HNL-u, bio je to Dinamov “bloody Sunday” i Rijekina “nedjelja istine” u kojoj je momčad s Rujevice pokazala i shvatila da je spremna za taj konačan iskorak, za naslov prvaka.
Dugo pratimo Dinamo, svašta smo prošli i doživjeli, bilo je teških poraza i razočaranja, ali ne pamtimo da je ikad itko u Hrvatskoj ovako nadigrao i razbio Modre kao Rijeka toga rujanskog popodneva. Konačnih 5:2 čak i nije apsolutni odraz stanja na terenu, Dinamo je mogao još gadnije stradati.
Puno toga ukazivalo je da u Dinamu štošta ne štima. Cico Kranjčar iz dana u dan gubio je povjerenje uprave, nije tajna da su mu neki čak i sapunali dasku, iako je tri tjedna ranije ušao u Ligu prvaka, bilo je očito da neće još dugo biti u Maksimiru.
No, i on je sam “izazivao”, uoči dvoboja s Osijekom tjedan dana ranije nije došao na trening, nitko da nije mogao pronaći, negdje se nepredviđeno “zadržao”. Osječani su slavili u Maksimiru i bacili “klip” u savršeni stroj. Stigao je potom poraz od Lyona, gdje ni Cico ni Dinamo također nisu bili “pravi”, sve je to bila uvertira u ono što će na Rujevici dosegnuti vrhunac.
- Igrači nemaju tjelesne snage, to se vidi iz aviona... Cico Kranjčar ne smije izgubiti u Rijeci - poručio je Mirko Barišić, dva-tri dana prije derbija atmosfera u modrim redovima bila je u slobodnom padu, forma također. Pobjeda na Rujevici vratila bi Dinamo na vrh ljestvice, jer Rijeka je imala samo bod više, međutim, u Maksimiru su se bavili drugim stvarima, a najmanje samom utakmicu. I onda je završni harakiri napravio upravo Cico Kranjčar. Hazarderski je postavio obranu s trojicom u zadnjoj liniji, prvi put u sezoni. Cico je, naime, od prvoga dana u Dinamu imao tu ideju, ali je iz raznih razloga nikad nije isprobao, odlučio je s tom formacijom debitirati baš u tako važnoj utakmici.
Od prve minute bilo je jasno kako stvari stoje, Gavranović je zabio već u prvom napadu. Dinamova obrana djelovala je razbijeno, Šemper je bio nesiguran, Riječani su radili što su htjeli, Rujevica uživala. Cico Kranjčar doživio je ovacije s tribina, čak je i on zapljeskao gledateljima, u trenucima kad je već bilo jasno da mu je to zadnja utakmica na Dinamovoj klupi.
- Idemo po naslov - kazali su poslije utakmice riječki igrači, jedan po jedan, čestitke je primao Matjaž Kek, navijačke trube najavljivale su pohod na prvo mjesto i na kraju prvenstva.
Matjaž Kek
Pričalo se i o bojkotu igrača
Rijeka je otišla na četiri boda prednosti, a Zlatko Kranjčar nakon susreta oprostio se od Dinama. Sam je na press konferenciji podnio ostavku.
- Otišao bih i da samo pobijedili, jednostavno, ovdje više nisam sretan. Ušao sam u Ligu prvaka, ali osjećam stalno nepovjerenje i najbolje je da odem - kazao je poslije susreta Zlatko Kranjčar.
Pričalo se kasnije kako je noć prije utakmice izišao s prijateljima i u hotel se vratio tek oko tri ujutro, što su mu mnogi zamjerili, pričalo se i kako su ga neki igrači bojkotirali i namjerno odigrali lošiju utakmicu. Iako je ovo potonje suludo povjerovati, jer takav težak poraz nanio je momčadi dalekosežnije posljedice od pukog gubitka tri boda, na neki način, od te “petarde” na Rujevici Dinamo se još uvijek oporavlja i tek večeras treba pokazati da se i oporavio od najtežeg poraza u svojoj HNL-povijesti.
Klupu je nakratko preuzeo Željko Sopić, međutim, već u Rijeci počelo je kružiti ime Ivajla Peteva kao jednog od najistaknutijih kandidata. On će, eto, Modre voditi u uzvratu i pokušati ih približiti zaostatku kakav je bio prije Rujevice.