Darko Čordaš će 16. prosinca napuniti 35 godina i nalazi se u posljednjoj fazi igračke karijere. No ne misli stati, prošlog petka na njegovim je krilima Hrvatski dragovoljac u Sigetu ponizio Hajduk.
- Ponosan sam, ali sam isto tako žalostan što sam ja sa 34 godine bio glavna figura. Volio bih da je netko od mojih mlađih suigrača na mojem mjestu.
Oko Čordaša više od desetljeća kruži ista priča. Ne trči, neradnik je, drzak, voli izlaske...
- Star sam, debeo i spor, ali još sam u stanju pregaziti Hajduk. Neka se onda drugi malo zamisle. Ma kod nas si već sa 28 godina star, stalno se priča o nekakvoj trci. Žao mi je što nam se ne mjeri pretrčana kilometraža, vidjeli biste da ta brojka i nije tako mala. Moja najveća mana je brzina, činjenica je da mi ona nedostaje. Ali ni Zinedine Zidane nije bio brz, pa vidite što je napravio u karijeri. Moja pozicija polušpice polako nestaje u svijetu, ali uvjeren sam da bi svaka momčad u udarnih 11 trebala imati barem jednog znalca. Igrači na mojoj poziciji duže sazrijevaju, poput Nenada Bjelice, ali zato i duže traju.
Stalno mu se predbacuje da nema snage, no protiv Hajduka to nije tako djelovalo. Čordaš, ipak, ne skriva da voli izaći.
- Za ovu razinu, mogu si dopustiti i neke stvari izvan nogometa. Uvijek sam volio društvo.
Za ovu razinu? Malo podcjenjujete hrvatski nogomet?
- Ja ga podcjenjujem? Pa koliko gledatelja u prosjeku dolazi na stadione!? Ja sam si dopustio neke stvari kad sam se već izgradio kao igrač, ali mladi ako žele uspjeti u nogometu moraju biti 24 sata u nogometu.
Kako uopće gledate na mlade generacije?
- Gledajte, mi ponedjeljkom imamo termin na koji dolaze Silvio Marić, Miroslav Bičanić, Goran Vlaović... I nitko ne izostaje! Igramo za janjetinu i na terenu se borimo do iznemoglosti. To nam ispunjava dušu. Mladi su drugačiji, problem su menadžeri i roditelji koji ih “pumpaju” već kao klince, a još ništa nisu napravili na travnjaku. Djeca više ne uživaju u nogometu, igraju ga zbog novca, a ne zbog ljubavi. Moj prijatelj Ivica Mornar jednom mi je kazao “nemoj savjetovati mlade, jer oni već sad misle da su bolji od tebe”. No ja se još nadam da im mogu pomoći, teško mi je gledati nekog igrača pred kojim je prava karijera da se ne izgradi kako treba.
Čordaš je svjetski rekorder, igrao je u redovima čak 25 klubova, ostvario 31 registraciju!
- Ja sam kao pas lutalica, ali nisam tako planirao svoj život. Svaki dječak ima svoj san, moja želja je bila igrati za svoj klub, svoj grad Osijek i kada tamo napravim nešto, otići negdje van i potom se u smiraj karijere vratiti. Nažalost, nije išlo tako.